Ovih dana je Hypo Alpe Adria Bank International potvrdila da će okončati ono što je najavila prije tri godine: ponudila je na prodaju svoju mrežu u zemljama nastalim raspadom SFRJ.
S obzirom na to da je najveća banka u Republici Srpskoj upravo Hypo Alpe Adria banka Banjaluka ovo će se u određenoj mjeri odraziti i na naše živote.
Dobra vijest je da će taj odraz vjerovatno biti pozitivan, a loša da bi mogao biti i pozitivniji da smo kao društvo i kao ekonomija više sazreli!
Naime, dolazak Hypo banke (i drugih stranih banaka) na ove naše prostore prije oko deceniju je donio neke nove mogućnosti. Prije svega, ponudili su nam nešto jeftiniji kapital (nego što su tada mogle da ponude domaće banke) i to u praktično neograničenim iznosima, a zatim i brojne bankarske usluge manje poznate na ovim prostorima prije njihovog dolaska.
Iako se većina privrednika i građana nikako ne slaže da su kamatne stope u BiH ikada bile povoljne, bolna je istina da bi krediti bez ovih banka bili još skuplji! Naime, štednja u BiH je relativno oskudna, dok su naše potrebe za kapitalom (za investiranje i potrošnju) bile visoke. Ono čega nema dovoljno je skupo i tu su se našle strane banke da ujednače ponudu i tražnju za kapitalom (prije početka krize banke su iz inostranstva u BiH donijele preko sedam milijardi KM).
Međutim, ono što je konkretno odlikovalo poslovanje Hypo banke na svim tržištima bio je brz rast uz preuzimanje nešto viših rizika. Naime, sama Hypo banka u Austriji je do relativno nedavno bila jedna od manjih banaka. Da bi postali značajan "igrač" odlučili su da rizikuju i da uđu tamo gdje se neke druge banke nisu usudile, čemu možemo da zahvalimo i dolazak na ove naše prostore. A kada su se već našli ovdje odlučili su se za dodatni rizik pa su klijentima nudili kredite u švajcarskim francima nešto češće i odlučnije nego većina drugih banaka. U početku je ovo bio dobar posao jer su klijenti dobijali kredite po nižoj kamatnoj stopi od tada prevladavajućih, a banka osvajala tržište. Onda je došla američko-evropska finansijska, a zatim i ekonomska kriza i oni koji su rizikovali su počeli da gube.
Tako je kriza bila ta koja je dovela do odluke Austrijanaca da se povuku. Iza sebe ostavljaju mnogo razvijenije i zdravije bankarsko tržište nego što su ga zatekli. S obzirom na to da se pokazalo da prihvatanje rizika nije dobitna kombinacija, vrlo vjerovatno da će se budući vlasnici njihovih banaka odlučiti za poslovanje s manje rizika.
Međutim, ono na šta posebno želimo da ukažemo je da je ova prodaja šansa da se suštinski promijeni struktura bankarskog sistema Republike Srpske. Naime, Hypo banka Banjaluka je najveća banka u Republici Srpskoj koja čini oko 24% aktive banaka, 27% kreditnih plasman i oko 27% depozita. Ako njoj pridružimo i Novu banku, koja je u većinskom domaćem vlasništvu, te Bobar banku, koja je oduvijek bila i ostala u domaćem vlasništvu, dolazimo do zaključka da bi se kupovinom Hypo banke od strane nekog konzorcijuma domaćih investitora preko 40% bankarskog sektora našlo u domaćim rukama.
Prema mnogim autorima, otprilike optimalna vlasnička struktura domaćeg i stranog kapitala je 50:50%. To je struktura koja omogućava integrisanost nacionalnog bankarskog sistema u međunarodno finansijsko tržite (bez čega nema jeftinog kapitala), ali ujedno i smanjuje rizik koji donosi većinsko strano vlasništvo nad domaćim bankarskim sistemom.
O kakvom riziku se radi možda najbolje svjedoči početak 2009. kada su MMF i CB BiH (ali i Narodna banka Srbije i Hrvatska narodna banka) morali, pratično, da mole strane banke da se ne povlače sa ovih naših prostora da ne bi ugrozile finansijsku stabilnost domaćih bankarskih sistema, a time i cijelih država. Strane banke su se složile u okviru sporazuma nazvanog Bečka inicijativa.
I taj rizik od brzog povlačenja nije nešto svojstveno samo za ove naše prostore, budući da, recimo, i istraživanje Svjetske banke pod nazivom "Vlasništvo nad bankama i obrazac pozajmljivanja tokom finansijske krize iz 2008 - 2009: dokazi iz Latinske Amerike i Istočne Evrope", pokazuje da se strane banke generalno lakše odlučuju za smanjivanje kreditnih plasmana u zemljama zahvaćenim krizom nego što to čine domaće banke. Ovo je i logično s obzirom na to da su za ino-banke tržišta kao što je naše samo zanimljiva investiciona alternativa koja prestaje da bude zanimljiva kada porast nenaplativih kredita počne da topi profitne stope (što se u krizi obavezno dešava). S druge strane, domaćim bankama je domaće tržište i osnovno. One nemaju mogućnost da se sa njega tek tako povuku, zbog čega se protiv krize žilavije bore, što doprinosi bržem oporavku cijele zemlje.
Na kraju, kada govorimo o Hypo banci Banjaluka treba naglasiti da se radi o vrlo profitabilnoj banci. Ova banka je u prošloj godini ostvarila dobit od 23 miliona KM. U odnosu na vlastiti kapital to je stopa povrata od blizu 10%, što je znatno više od prosjeka u grani (oko 6%). I u prvoj polovini ove godine Hypo banka Banjaluka je ponovila dobar rezultat (oko 15 miliona KM). Iako su za njeno preuzimanje potrebna značajna sredstva, smatram da bi to bila dobra investicija za naše poslovne ljude, koja bi, uz to, donijela brojne prednosti građanima Republike Srpske. Nažalost, s obzirom na to da još nemamo dovoljno brojnu, bogatu i društveno svjesnu elitu, sve su šanse da će ovo ostati još jedna naša propuštena šansa.
(Autor je član Udruženja ekonomista RS - SWOT)