Međunarodni festival poezije "Sarajevo ljubavi moja" održan je 4. i 5. aprila u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, u organizaciji Udruženja bosanskih umjetnika (UBU), a povodom 6. aprila, Dana grada. Prvo festivalsko veče odigralo se u "Ami" galeriji, dok je za drugo veče rezervisana "Art kuća sevdaha" na Baščaršiji.
Moja supruga Maja i ja bili smo obradovani i počastvovani kada smo dobili poziv da učestvujemo na ovom festivalu i predstavimo svoje pjesme, koje su, po mišljenju žirija, zavrijedile svoje mjesto u pratećoj zbirci pjesama, "Sarajevo ljubavi moja". Žiri koji je izabrao radove za knjigu i koji je na kraju odlučio i pobjednike festivala sačinjavali su Milorad Kostić, predsjednik UBU i predsjednik žirija, Enisa Bukvić, Ibrahim Osmanbašić i Fatima Čorambegić.
Pošto zbog obaveza na poslu nisam mogao prisustvovati prvoj festivalskoj večeri ovog prestižnog festivala, koji je okupio značajna pera iz regiona, Maja i ja na put smo krenuli autobusom, ujutro 5. aprila. Nismo dozvolili da nam bilo šta, pa ni naše kašnjenje na festival, pokvari dobro raspoloženje. Naoružani vedrinom, sa spremljenim kamerama, hvatali smo najzanimljivije detalje sa puta, koji je dobrim dijelom za Maju bio nepoznat.
Maja, koja je tek godinu dana Banjalučanka, divila se veličanstvenom kanjonu Vrbasa, Svetilištu Svetog Ive u Podmilačju (crkva posvećena Sv. Ivanu Krstitelju), hidrocentrali, veličanstvenoj Tvrđavi u Jajcu, Sahat-kuli iz 18. vijeka u Donjem Vakufu, ali i predivnim crnogoričnim šumama na planini Komar, čiji je prevoj Komar, kako se dalo vidjeti, na nadmorskoj visini od 927 metara. Nakon toga, još veći dojam na Maju je ostavila znatno viša planina Vlašić, sa svojim vrhovima koji su još pod snijegom.
Po dolasku u Travnik Maja me pitala za Kuću Ive Andrića. Dogovorili smo se da jedan cijeli dan izdvojimo i dođemo u vezirski grad, te natenane obiđemo kuću našeg nobelovca, ali i Tvrđavu i druge znamenitosti, kao i najbolje ćevape u Travniku, u jednom lokalu pored nemirne Lašve.
Put nas je vodio dalje, preko Viteza, ušća Lašve u još mutnu Bosnu, pa onda u Kakanj.
Gotovo istovremeno smo se sjetili vica o gradovima u nekadašnjoj (meni i dalje jedinoj i prelijepoj) Jugi, koji nikako nisu mogli nositi Titovo ime.
U Visokom Maja je pitala za prelijepu građevinu, nedaleko od autobuske stanice.
Rekoh da je to franjevački samostan, i nisam pogriješio. Radi se o Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji i sjemeništu samostana Svetog Bonaventure. Pokazao sam Maji i Visočicu, za koju poznati istraživač Semir Osmanagić tvrdi da je u stvari Bosanska piramida sunca. Maja ipak nije prepoznala piramidu, rekla mi je da je brdo podsjeća na njen Ovčar, pored Čačka. Na to sam joj odgovorio jednim svojim aforizmom, da "mi u Bosni možda i nemamo piramide, ali da faraone sigurno imamo!"
Nakon dobrih pet sati vožnje stigli smo u Sarajevo. Lagana šetnja od autobuske stanice, uz Majino škljocanje "Avazovog" tornja, pored američke ambasade, do Zemaljskog muzeja, u kome se, između ostalog, čuva i zvono sa već pomenute Sahat-kule iz Donjeg Vakufa. (Zvono je izliveno u Veneciji u 16. vijeku.)
Tramvaj trojka neprestano se vrti ukrug, od Baščaršije do Ilidže i nazad. Nismo ga dugo čekali, iako nam je prethodni pobjegao za dlaku. Za naše uslove tramvaji su novi i sređeni. (Vjerovatno da bi uvođenje tramvaja u Banjaluku bila velika investicija, ali sigurno da bi se značajno rasteretio gradski saobraćaj.)
Izašli smo kod Vijećnice. Dočekali su nas gradska vreva i mnogobrojni turisti iz svih krajeva svijeta. Prešli smo Šeher-ćehajinu ćupriju i svratili u "Inat kuću" na bosansku kahvu, uz kocku šećera i rahatlokum i dio istorije. A istorija ove kuće, sada etno-restorana, odranije nam je bila poznata: Austrougarska, po dolasku u Bosnu i Hercegovinu, tražila je i našla lokaciju za najmonumentalniju zgradu - Vijećnicu u Sarajevu. Zgrada je trebalo da pokaže moć novog gospodara i ulije strahopoštovanje običnom puku. Ali, jedan tvrdoglavi Balkanac, kakvi smo svi mi pomalo, nije htio prodati svoju kuću. Tek, na kraju popustila je Monarhija i isplatila mu i dukate, a kuću je prenijela sa lijeve obale Miljacke na današnju lokaciju, kamen po kamen.
Nedaleko od "Inat kuće", ali uz veliki i težak uspon, na Alifakovcu, bio nam je smještaj. Tačnije stan našeg kuma Borisa. On nas je očekivao prethodnog dana, a pošto smo mi kasnili, i on sam je morao na poslovni put u Crnu Goru, tako da smo uz Borisove precizne koordinate pronašli skrivene ključeve od stana. Ali, pronašli smo i divan pogleda na cijelo Sarajevo. Sa druge strane od Alifakovca, nad klisurom i putem ka Romaniji, dominirali su austrougarska kasarna i Bijela tabija.
Nismo imali puno vremena za odmor. Prije 17 časova već smo sišli do grada i na Baščaršiji kod Sebilja, po dogovoru, sreli se sa našom prijateljicom, izuzetnom pjesnikinjom iz Gradačca, Tatjanom Tomić. Pokazalo se kasnije da je ona bila jedan od glavnih favorita za pobjednika festivala, ali da su nijanse presudile i da joj je izmakla titula.
Odmah smo se uputili na predivnu lokaciju, u obližnju "Kuću sevdaha", da zauzmemo naša mjesta.
Od autora koji su slali svoje pjesme za festival, žiri je za "Zbornik" izabrao 112 pjesama. Autori zastupljeni u knjizi su iz 17 država svijeta. Pored autora iz Bosne i Hercegovine, zastupljeni su autori iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije, Sjeverne Makedonije, Bugarske, Švajcarske, Italije, Danske, Egipta, SAD, Njemačke, Austrije, Švedske, Nizozemske, Velike Britanije. I nisu zastupljeni samo pjesnici koji pišu na nekom od naših jezika, ili djeca naše dijaspore, već su u zbirci i dvije prestižne pjesnikinje iz Italije i četvoro poznatih pjesnika iz Bugarske.
Na festival ipak nisu mogli svi stići, ali pristigao je veliki broj autora, pa se tražila stolica više u prepunoj "Kući sevdaha". Potpisniku ovih redaka učinilo se da je pored domaćih autora drugo veče pratilo i u njemu učestvovalo najviše pjesnika iz Splita i Dalmacije. Neki od njih nam rekoše da su se spremali i za gostovanje u Banjaluci, ali da je zasad sve odgođeno zbog trenutne političke situacije. Primijetili smo i kamere TV Pink BH, koji su posebno ispratili predstavljanje knjige Milice Prole Honđo "Panta rei", u pauzi nastupa autora iz "Zbornika".
Publici smo se predstavili Maja i ja našim pjesmama iz "Zbornika". Maja je dobila buran aplauz za svoju "Šibicu", ali i ja isto tako kada sam prisutnima ispričao da nas dvoje ne samo da pišemo poeziju, već i da živimo i poeziju i ljubav, pošto smo se i sreli na jednom festivalu ljubavne poezije i od tada hodimo skupa.
A festival je uz prelijepu poeziju, ali i uz muziku, pjesmu i dobro raspoloženje, trajao do duboko u noć. Na kraju, za pobjednika festivala "Sarajevo ljubavi moja" izabrana je pjesma "Neka ide januar", autorice Atine Mušić iz Bosanske Krupe. Najbolja mlada autorka je Elma Nada Ahmedspahić iz Goražda, sa pjesmom "Andrićeva ćuprija". Pored članova žirija, u organizaciji festivala ogroman posao odradila je profesorka Aleksandra Kostić, sekretarica UBU, koja je bila djevojka za sve i koja je sve vrijeme držala konce u svojim rukama i pod kontrolom.
Po završetku festivala Tatjana, Maja, Nihad Mešić, istaknuti pjesnik iz Tuzle, i ja nastavili smo druženje i priču o poeziji u jednoj baščaršijskoj buregdžinici. Kada smo se najzad razišli od naših prijatelja i krenuli ka stanu, vrijeme se znatno promijenilo i zaduvao je leden vjetar. Ali naša duša bila je ispunjena toplinom. Jer, pjesnici su ti koji ovaj naš svijet boje najljepšim bojama i čine mnogo ugodnijim mjestom za život.
Sutradan je bio Dan grada Sarajeva.
A autobus nas je čekao u 15.30. Tako smo mogli iskoristiti prijepodne, u kome su se smjenjivala sva četiri godišnja doba, od ledenog vjetra i vijavice, do sunca i toplote, da se podsjetimo mnogih sarajevskih znamenitosti i ljepota. Od stare pravoslavne crkve na Baščaršiji, jevrejskih hramova i muzeja, Katedrale, do monumentalne Gazi Husrev-begove džamije, Sahat-kule i Medrese.
Da prokrstarimo Baščaršiju uzduž i poprijeko, da odgledamo paradu oldtajmera kroz ovo staro gradsko jezgro, ali i da jedemo čuvene sarajevske ćevape.
Naravno, i da se napijemo vode sa česme na zidu pored Gazi Husrev-begove džamije, vjerujući u legendu da "ko se jednom napije vode sa Baščaršije…".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.