Političari u Sarajevu svojski se trude da zaustave neminovan razvoj jednog dijela Bosne i Hercegovine, kao što su to, nažalost, već učinili u njenom većem dijelu. Čelnici stranaka koje su vladale posljednje četiri godine u Federaciji BiH na kraju mandata nisu mogli sakriti činjenicu da u posljednjoj godini nisu uradili nijednu privatizaciju strateških preduzeća.
Ove stranke ponovo formiraju vladu, a zaslužni za ekonomski neuspjeh iz prethodnog mandata uglavnom su ostali na vladajućim pozicijma s prioritetnim zadatkom da zaustave razvoj tamo gdje je evidentan i iskazuje se u milijardama maraka investicija. Nasuprot predizbornim obećanjima da će BiH povesti u bolju budućnost, političari u Sarajevu koče i najmanju razvojnu inicijativu ukoliko ona dolazi iz Republike Srpske.
Posljednja sjednica novog saziva Savjeta ministara BiH samo je potvrdila da će ova destruktivna nastojanja iz FBiH biti prisutna i ubuduće. Odluka o kvalitetu naftnih tečnih goriva u prethodnom sazivu dvaput je skinuta s dnevnog reda, a nastojanja ministara iz RS da se izjasne o tome prije isteka mandata pala su u vodu zahvaljujući prvenstveno Adnanu Terziću, bivšem predsjedavajućem Savjeta ministara BiH, koji se ovih dana u medijima oglašava kao glavni tumač evropskih standarda.
Tokom mandata neprimjetni bivši ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Dragan Doko sve je učinio da zaustavi korespondenciju s federalnom vladom kako bi ispunio formalni dio posla u vezi s izmjenama ove odluke, te je tako blaže standarde u kvalitetu nafte na tržištu BiH ostavio najvećim uvoznicima `Hold INA` i `Energopetrolu`, koji je u većinskom vlasništvu konzorcijuma INA/MOL. Tako je priča o strateškom interesu jedine rafinerije u Bosni i Hercegovini pala u vodu samo zato što se ona nalazi u Republici Srpskoj, jer podrške da se ova odluka izmijeni nije bilo ni u novom sazivu Savjeta ministara BiH.
Iako su čestitke na adresu Vlade RS stigle i od premijera federalne vlade nakon prodaje `Telekoma Srpske`, u institucijama BiH mjesecima se vodi kampanja kako zaustaviti ovaj posao. Za to bi se mogla pobrinuti Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) odugovlačenjem izdavanja dozvole kupcu iz Srbije, koji će u budžet RS inkasirati 1,2 mijarde maraka.
S obzirom na to da se iz entitetskih budžeta finansira vanjski dug, kao i institucije BiH čudno je da se u Sarajevu baš niko ne raduje ovoj investiciji.
Neslavno je kraj mandata obilježila i Ljerka Marić, bivši ministar finansija i trezora BiH, isplativši 20 miliona dolara sarajevskoj `Hidrogradnji` i pored upozorenja iz Vlade RS i Ministarstva pravde BiH da je u toku spor dva entitetska preduzeća u vezi s pravnim nasljeđivanjem prijeratne firme.
Salve napada na Ministarstvo finansija RS u vezi s raspodjelom prihoda od poreza na dodatnu vrijednost (PDV) nisu prestale ni kada su revizori polovinom prošle godine objavili izvještaj da je prekršen zakon prilikom raspodjele. Ni potvrda iz Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje da su RS i Brčko distrikt oštećeni nikome nije bila pokazatelj da se klica međusobnog nepovjerenja razvija u Sarajevu. Očigledno je da vlasti u RS nisu dobile podršku u Sarajevu za doprinos integraciji BiH, za šta su se sve pobjedničke stranke registrovane u ovom gradu zalagale. Račun za svoju nesposobnost da poprave ambijent u FBiH ispostaviće sprečavanjem razvoja RS, što se kao bumerang može vratiti samo građanima cijele BiH.
Sve ovo egzaktni su primjeri ko u suštini, a ne u manifestaciji ruši BiH. Iako se svojski trude da verbalne istupe Milorada Dodika predstave kao rušilačke i nedobronamjerne i laiku je jasno da je stvar obrnuta. BiH se ruši (ne)djelima čiji kreatori sjede u Sarajevu.