Kraj BiH je prije svega bio rezultat višegodišnje nerealne bošnjačke politike, koja je nastojala uporno i nezakonito majorizovati Srbe i Hrvate
1. "Stalne optužbe iz Sarajeva na račun Republike Srpske o separatizmu mogu na kraju zaista da rezultiraju secesijom", govorio je prije nekog vremena Milorad Dodik, predsjednik Vlade Republike Srpske i SNSD-a.
2. Sada Milorad Dodik kaže da je njegov cilj suverentitet, mada prihvata i veću autonomiju Republike Srpske. Vlada Republike Srpske je objavila plan za odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, pri čemu je premijer izjavio da je nezavisnost najbolje rješenje, ali da se sa Sarajevom može pregovarati i o drugim opcijama. Premijer je predstavio Bijelu knjigu pod nazivom "Vaša Srpska, vaš glas". To je nacrt o budućnosti Republike Srpske, a Dodik ističe da će samo nezavisna Republika Srpska iskoristiti svoj ekonomski potencijal. Plan Vlade predviđa referendum o nezavisnosti. "Vrijeme je da narod kaže šta misli o budućnosti Srpske", kaže Dodik. Iako se Planom tvrdi da je nezavisnost najbolje rješenje, postoje i druge mogućnosti: nepromijenjeno ustavno stanje, veća samostalnost Republike Srpske u već postojećim ustavnim nadležnostima i najšira autonomija koja bi isključila samo spoljnu politiku i odbranu. Međutim, za Dodika je status quo neprihvatljiv. "Pravo je ljudi da odaberu svoju budućnost na slobodnom i poštenom referendumu", kaže Dodik.
3. Republika Srpska je pozdravila nastojanja Srbije koja je iznio Vuk Jeremić, ministar spoljnih poslova, izjavivši: "Jedini izuzetak u balkanskoj istoriji je Nemanjićka država, u čije vrijeme je balkanski region bio centar svjetske politike. To je zlatno doba Balkana. To je istorijska činjenica. Mi želimo novi balkanski region, utemeljen na političkim vrijednostima, ekonomskoj međuzavisnosti i saradnji i kulturnoj harmoniji. To je bio nemanjićki Balkan. Mi ćemo obnoviti ovaj Balkan. Ljudi to zovu neonemanjićkim. Zato ja ne upućujem na Nemanjićku državu kao na spoljnopolitičko pitanje. Ono što ja naglašavam u naslovu je nemanjićko nasljeđe. Nemanjićka stoljeća Balkana su uspješna priča. Sada je treba obnoviti. Vi ste dobrodošli! Srbija pripada vama, naša braćo i sestre! I mi smo sigurni da je Sarajevo naše! Kada kažem da je Srbija vaša, ako želite da dođete, dođite! Ali, mi želimo da budete sigurni ovdje kao vlasnici Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Ono što se dešava u BiH je naša odgovornost. Ukratko, naša istorija je zajednička. Naša sudbina je zajednička. Naša budućnost je zajednička", završio je svoje izlaganje Jeremić.
4. Nakon što je Republika Srpska donijela Deklaraciju o nezavisnosti, politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH u stolnom gradu Mostaru, uz potpunu podršku zvaničnog Zagreba, odlučili su o restauraciji Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Time su potvrdili višegodišnja nastojanja za formiranje trećeg entiteta kao izraza volje za jednakopravnošću hrvatskog naroda u BiH, sa druga dva konstitutivna naroda. Ovome je dao podršku i Nadan Vidošević, treći hrvatski predsjednik, koji je ponovio svoj prijedlog da se BiH uredi kao Švajcarska konfederacija koja je nastala nakon sukoba koje su dugo vodili tamošnji narodi.
5. Austrijski predstavnik Helmut Tihi pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu branio je odluku Austrije kojom je priznala nezavisnost Republike Srpske izjavom: "Deklaraciju o nezavisnosti Republike Srpske usvojili su izabrani predstavnici koji su time izrazili volju tamošnjeg naroda, a međunarodno pravo to ne zabranjuje." Tihi tvrdi: "Jednostranom deklaracijom o nezavisnosti Republike Srpske nije narušen ni princip zaštite teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, zato što se taj princip odnosi samo na slučajeve ako druge države naruše integritet određene zemlje, a ne i entitet koji traži secesiju."
NAPOMENA - Ispravke gornjeg teksta za pojedine ličnosti, mjesta i okolnosti:
Tačka 1. ne sadrži Dodikovu izjavu već promijenjenu izjavu Jožefa Kase, lidera vojvođanskih Mađara, bivšeg potpredsjednika Vlade Srbije i gradonačelnika Subotice, datoj povodom rasprava o Statutu Vojvodine, koja glasi: "Stalne optužbe iz Beograda na račun Vojvodine o separatizmu mogu na kraju zaista da rezultiraju secesijom."
Tačka 2. nisu izjave Milorada Dodika već izjave Aleksa Salmonda, škotskog premijera i predsjednika vladajuće Škotske nacionalne partije, koji traži nezavisnost od Velike Britanije. Umjesto Dodik stavite Salmon, umjesto Srpska stavite Škotska, umjesto BiH stavite Velika Britanija. Salmond inače tvrdi da ukoliko ne uspije sa referendumom o nezavisnosti iduće 2010. godine, to će ponovo biti glavno pitanje u kampanji za izbore 2011. godine.
Tačka 3. nije izjava Vuka Jeremića već izjava turskog ministra spoljnih poslova Ahmeda Davutoglua, data skoro u Sarajevu kojom je hvalio tursku vladavinu na Balkanu i zagovarao povratak takvom otomanskom nasljeđu. Umjesto Jeremić stavite Davutoglu, umjesto Srbija stavite Turska, umjesto Nemanjićka država stavite Otomansko carstvo.
Tačka 4. sadrži izjavu Nadana Vidoševića, kandidata za predsjednika na skorim izborima u Hrvatskoj, koji se zalaže za Bosnu i Hercegovinu kao konfederaciju po švajcarskom modelu.
Tačka 5. je zapravo izjava predstavnika Vlade Austrije koji je branio nezavisnost Kosova pred Međunarodnim sudom pravde u raspravi o pravnoj valjanosti kosovske nezavisnosti, koja ovih dana traje po zahtjevu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Umjesto Republika Srpska stavite Kosovo, umjesto BiH stavite Srbija.
Mnogo lažnih izjava pripisuje se Miloradu Dodiku i vlastima Republike Srpske, uz optužbe da spremaju secesiju i nezavisnost. Suprotno tim lažima, nekoliko navedenih primjera pokazuje kako govore politički lideri u drugim zemljama iako ni Vojvodina, ni Škotska, ni Kosovo nemaju ni blizu ustavnopravni položaj Republike Srpske kao sastavnice BiH. Zbog tih njihovih stvarnih izjava niko ih ne optužuje za nacionalističku i zapaljivu retoriku. Neki stranci nam kažu da to može tako u drugim zemljama jer njima ne prijete unutrašnji oružani sukobi.
Sukobe u BiH izmišlja OHR da bi očuvao svoju okupaciju i uzurpaciju prava koja pripadaju vlastima izabranim na izborima. Nasuprot izjavama OHR-a i Sulejmana Tihića, italijanski general Kastanjoto, završavajući mandat komandanta EUFOR-a u BiH tvrdi da je situacija u BiH stabilna, te da ne vidi mogućnost izbijanja sukoba ni kratkoročno ni dugoročno. Probleme imaju i druge države, pa BiH u tome nije izuzetak, kaže Kastanjoto.
EPILOG
Nakon dugogodišnjih neodgovornih kršenja Dejtonskog sporazuma kroz djelovanje međunarodne zajednice koje su provodili visoki predstavnici nametanjem zakona i izmišljanjem reformi za evroatlantske integracije, što je praćeno sporenjima između tri konstitutivna naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata, prestala je postojati Bosna i Hercegovina kao suverena država.
Kraj BiH je prije svega bio rezultat višegodišnje nerealne bošnjačke politike, koja je nastojala uporno i nezakonito majorizovati Srbe i Hrvate u pokušajima stvaranja države isključivo po volji Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda. Bošnjački politički predstavnici nisu pristali na transformaciju u konfederaciju etničkih entiteta.
To bi bio način opstanka BiH kao jedne države. Umjesto toga, bošnjačke stranke i reis-ul-ulema kao vrhovni muslimanski vjerski poglavar svojom unitarističkom politikom i pritiscima na međunarodnu zajednicu uporno su rušili Dejtonski sporazum i njegov Aneks IV - Ustav BiH.
Frustrirani takvom bošnjačkom politikom, predstavnici Evropske unije, SAD, Rusije i Kine su prihvatili patronat na mirnom razlazu, priznavajuči Srbima i Hrvatima pravo na samoopredjeljenje kroz nezavisnost Republike Srpske i Herceg Bosne. Time je Bošnjacima preostalo da konstituišu organe svoje nacionalne države. Sve tri države su istovremeno primljene u Ujedinjene nacije, čime je definitivno okončan raspad nekadašnje Jugoslavije, koja nije mogla opstati kao višenacionalna država iako je imala jednopartijski sistem i bratstvo/jedinstvo kao ideologiju.