Od kako je teškom mukom usvojen budžet za prošlu godinu, iz novog savjeta ministara stižu najave kako će ovogodišnji biti restriktivan i najavljuju znatne uštede.
Sasvim je normalno da nova izvršna vlast najavljuje promjene, posebno kada se zna da je dužnost preuzela nakon petogodišnjeg mandata svojih prethodnika. Ono što ne garantuje korjenite promjene je što su u ovom sazivu Savjeta ministara dobrim dijelom ostali stari kadrovi, iako ovo može biti i posljedica predrasuda. Odluke stranaka da ostave u Savjetu ministara BiH dosadašnje kadrove govore da su zadovoljne njihovim radom, ali se pojedinačni rezultati teško mogu izdvojiti od cjelokupnog utiska koji je ostavila bivša izvršna vlast na nivou BiH.
Ambiciozni ekspoze Nikole Špirića, bivšeg predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, nije ostavio ravnodušnim ni tada najjaču opozicinu partiju SDP BiH, ali kada je usvajan posljednji izvještaj o radu Savjeta ministara u Predstavničkom domu bh. parlamenta, oštre kritike ''pale'' su i od Špirićevih stranačkih kolega iz SNSD-a. Opravdanja je bilo mnogo, a kao najveća prepreka u radu pominjani su zakoni koji na naki način vežu ruke predsjedavajućem Savjeta ministara, a kao smetnja navođen je i politički ambijent u kome se radilo. Osnovni adut novog saziva Savjeta ministara BiH je da postoji čvrst dogovor lidera šest stranaka koje čine parlamentarnu većinu, što bi im omogućilo prohodnost svih zakona, posebno onih koji su ulaznica za EU, odnosno za kandidaturu BiH, koja ozbiljno kasni na evropskom putu.
Pretjerano polaganje nada u dogovor lidera koji će otklanjati političke barijere u radu izvršne vlasti već danas zvuči kao dobro opravdanje za buduće propuste. Ono što u startu ostavlja mjesta optimizmu je nastup Vjekoslava Bevande, novog predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, koji je jedan od malobrojnih ljudi na političkoj sceni BiH kojima ne manjka harizmatičnosti i samopouzdanja. No, ne treba zaboraviti i da je Špirić na sličan način osvojio više od 60.000 glasova na izborima 2006. godine i tako poslanički mandat zamijenio kabinetom predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, ali se njegova energija izgubila i prije nego je stigao do polovine mandata. Ako zakoni ograničavaju predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH u radu, onda svaki sljedeći ne može ponuditi mnogo bez pomoći sa strane. Ovu pomoć sa strane imao je i Špirićev prethodnik Adnan Terzić kroz moć tadašnjeg visokog predstavnika Pedija Ešdauna, koji je nametao odluke i zakone kad god je dolazilo do zastoja u radu izvršne ili zakonodavne vlasti. Bevandi bi u pomoć mogli pristizati lideri šest politčkih partija, ali neizbježno je da će biti situacija gdje ova šestorka neće imati konsenzus.
Budžet za 2012. godinu biće prvi ozbiljan test za novi savjet ministara, a sudeći po izjavama Bevande, a i Špirića, koji je sada na mjestu ministra finansija, uštede na nivou BiH su neminovne. Entitetski ministri finansija na ovim uštedama insistirali su na svim dosadašnjim sjednicama Fiskalnog savjeta BiH, ali nije bilo razumijevanja bivšeg ministra finansija Dragana Vrankića. Teško je povjerovati da je Vrankić bio slobodan strijelac za vrijeme svog mandata i da nije bilo političkih konsultacija prije iznošenja stavova na sjednicama Fiskalnog savjeta. Sada je HDZ BiH, Vrankićeva i Bevandina stranka, dio vlasti na nivou BiH i očekuje se da budu mnogo fleksibilniji i da pristanu na manje novca za finansiranje institucija BiH. Dogovor šestorke trebalo bi da isključi i korigovanje budžeta u Predsjedništvu BiH, gdje se već nekoliko godina preglasavanjem povećava iznos za nekoliko bh. institucija mimo nacrta Savjeta ministara, što kasnije otežava ili onemogućava usvajanje u parlamentu.
Dogovor šest lidera o ključnim stvarima poželjan je samo ako je to način da se ne politizuju redovne aktivnosti u institucijama BiH, gdje glavnu riječ, ipak, treba da vode oni koji su dobili mandate da rukovode ovim tijelima. Lideri su, međutim, dogovorili i raspodjelu rukovodećih pozicija u mnogobrojnim institucijama BiH, što ne garantuje da će ovo lako biti realizovano jer se ovaj dogovor kosi sa bar dva zakona. Bilo bi veće ohrabrenje da se iz novog savjeta ministara čulo kako će pooštriti kontrolu nad institucijama BiH, gdje im to zakon omogućava, pa da stanu u kraj samovolji dugogodišnjih direktora i gomilanju administracije kroz skupo plaćene angažmane po ugovoru o djelu, ali i razne privilegije rukovodilaca od kojih neki ''rukovode'' već 10 godina. Upravo u ovakvim situacijama očekuje se Bevandina odlučnost, po kojoj je ostao zapamćen u Vladi FBiH, ali on bi više mogao biti pokretač za ministre da stave pod kontrolu rad agencija BiH iz svojih resora. Činjenica je da se na sjednici Savjeta ministara BiH znalo naći oko 50 izvještaja o radu bh. institucija i da su u paketu usvajani. To samo može značiti da ih niko nije ni pogledao, osim ako nije imao nešto protiv nekog direktora. Ove izvještaje čitali su uglavnom poslanici, ali sa zakašnjenjem od skoro dvije godine, a tada su samo mogli sa žaljenjem da konstatuju da je vrijeme prošlo, novca nema, a ni sankcija za loše rezultate. Novi savjet ministara BiH radiće dobro samo ako u parlamentu ne budu bolećivi na ''svoje'' ministre i ako stranački lideri budu kreatori političkog ambijenta, a ne zakona i odluka koji se usvajaju po procedurama propisanim Ustavom i zakonima.