Haris Silajdžić je napravio zločin prema Bosni i Hercegovini zato što je srušio ustavne promjene. Ovako je Sulejman Tihić opisivao prošlogodišnji krah aprilskog paketa u parlamentu BiH. Tada je na najgrublji način lider Stranke za BiH opalio šamar međunarodnoj zajednici i domaćim političkim snagama, koji su bili spremni napraviti istorijski iskorak u reformi Ustava BiH.
Od tada do danas BiH stenje i izdiše pod jarmom nacionalističke politike koju svakodnevno Silajdžić propagira. Osokoljen izbornom pobjedom, kada je iz trećeg pokušaja zasjeo u fotelju člana Predsjedništva, Silajdžić nas bombarduje pamfletima u kojima propagira demontiranje ustavnog poretka BiH i vraćanje ove države na početak devedesetih godina prošlog vijeka.
Odgovor koji je dobio iz Republike Srpske o odbijanju bilo kakve priče u kojoj se govori o ukidanju tog entiteta dodatno ga je motivisao da na sve moguće načine blokira funkcionisanje države.
Danas, skoro godinu dana poslije, Haris Silajdžić je opalio još jedan šamar, bolje reći šamarčinu, međunarodnoj zajednici rušenjem reforme policije u BiH. Time je pokopao svaku šansu da ove godine bude potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. A reformu policije je srušio samo zato što se u sporazumu spominje ime `Republika Srpska`.
To je jasno naznačio i prvi zamjenik visokog predstavnika Rafi Gregorijan koji je prvi funkcioner međunarodne zajednice rekavši ko je kriv - a to je Silajdžić. Istina, Gregorijan je dio krivice prebacio i na lidera PDP-a Mladena Ivanića, ali to više izgleda kao pokušaj balansiranja, jer realno gledajući, Ivanić trenutno nema političku snagu kakvu ima Silajdžić.
Zarobljenik svojih političkih frustracija Silajdžić izgleda nikako ne može da shvati da njegove `noćne more` postaju prevelik teret za ovu državu.
Uporno ponavljanje priče o ukidanju Republike Srpske odraz je njegove političke filozofije koja se svodi na totalnu isključivost i nespremnost na kompromis sa drugim političkim liderima.
Taj teret postaje sve veći i za predstavnike međunarodne zajednice koji se nespretno vrte ukrug. Njihove pozive na dijalog među liderima političkih stranaka Haris Silajdžić sve agresivnije gazi i ismijava želeći na taj način da pokaže da s njim kompromisa nema. Sve što nosi ime `Republika Srpska` za njega je neprihvatljivo. I tu on ne odstupa.
U jednoj takvoj atmosferi postavlja se realno pitanje može li vlast u BiH sa Silajdžićevim konceptom uopšte funkcionisati. Isto tako nameće se još bitnije pitanje - koliko građani, koji BiH ne doživljavaju kao Haris Silajdžić mogu trpjeti taj njegov politički teror?
S druge strane, Haris Silajdžić nikada i nigdje nije ponudio nijedan razvojni projekat kako bi preko njega obezbijedio bar jedno novo radno mjesto. Ne. To se jednostavno ne uklapa u njegovu strategiju. A ona u sebi nema ništa razvojno, već samo rušilačko.
Na kraju pitanje je i koliko obraza ima međunarodna zajednica spremnih da izloži da Silajdžić po njima lijepi šamare kad mu se god ukaže pogodna prilika? Ili gdje to treba da ih Silajdžić udari i da ih istinski zaboli pa da konačno shvate da je krajnje vrijeme da nešto urade?