Svaki dan smo svjedoci groznih zločina u Siriji. Sada je UN potvrdio da se silovanje koristi za teroriziranje i kažnjavanje žena, muškaraca i djece tokom pretresa domova i ispitivanja na punktovima za provjere, u pritvorima i zatvorima diljem zemlje.
Posljednji užasavajući izvještaj Istražne komisije UN-a navodi detalje silovanja majke koja je prisiljena da kuha i čisti za svoje zlotvore, pod prijetnjom životu njene djece. Izvještaj govori i o studentici koja je silovana zato što je vlada tragala za njenim bratom. Ove priče su samo vrh ledenog brijega. Strah, sramota i sama borba za preživljavanje su razlozi zbog kojih se mnogi preživjeli ne usuđuju ni da govore.
Seksualno nasilje se koristilo kao ratno oružje u skoro svakom većem konfliktu koji se desio tokom naših života, od Bosne do Ruande. Govorimo o silovanju koje se koristi kao namjenska vojna taktika sa ciljem postizanja sljedećih političkih ciljeva: ponižavanje političkih protivnika, istjerivanje ili poražavanje različite etničke grupe ili teroriziranje zajednice do njen predaje. U nekim konfliktima se čak koristi kako bi se žene zarazile virusom HIV-a ili da ih se toliko ozlijedi da ne mogu imati djecu.
Silovanje se koristi jer se lako zataška i jer se njime napadaju najranjivije osobe. Tokom posjete Demokratskoj Republici Kongo upoznali smo majku čija je petogodišnja djevojčica napadnuta. Ta djevojčica je premlada da bi se njen glas čuo, ali njena patnja i patnja miliona žrtava u cijelom svijetu treba da budu poziv na djelovanje.
Svijet je napravio sporazume kako bi se zabranila upotreba rasprskavajuće municije i mina u cijelom svijetu i da bi se smanjila trgovina ilegalnim oružjem. Nekada se smatralo da je nemoguće postići takve sporazume. Svi su počinjali moralnim zgražavanjem koje je dovelo do globalnog djelovanja. Vrijeme je da se isto uradi i u borbi protiv silovanja i seksualnog nasilja u ratnim zonama.
Srce problema leži u uvriježenoj kulturi nekažnjavanja, tako da u zemlji sa desetinama slučajeva silovanja, samo nekolicina je krivično procesuirana. Muškarci koji siluju zatvorenike u centru za pritvor u Siriji misle da će proći nekažnjeno, jer je tako bilo u prošlosti. Povrh toga, važan razlog je i nedostatak dugoročne podrške za preživjele koji se suočavaju sa doživotnim odbijanjem, bolešću i traumama povrh patnje koju su im njihovi zlostavljači priredili.
Udružili smo se u kampanji po ovom pitanju jer smo oboje vidjeli kako seksualno nasilje uništava živote preživjelih i njihovih porodica. Želimo da pojačamo svijest o hitnoj potrebi za djelovanjem. Pozivamo vlade cijelog svijeta da se udruže kako bi iskorjenjivanje silovanja u ratnim zonama postalo ključni prioritet.
Pozivamo vlade cijelog svijeta da se udruže kako bi iskorjenjivanje silovanja u ratnim zonama postalo ključni prioritet
Počeli smo s našom inicijativom prošle godine i zahvalni smo mnogim zemljama na njihovoj reakciji. U Londonu, u aprilu ove godine, članice grupe G8, uključujući i naše dvije zemlje, napravile su istorijski korak obavezujući se na rješavanje ovog pitanja. U junu je Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno usvojilo Rezoluciju kojom se jačaju mogućnosti UN-a. Četrdeset i pet zemalja članica Ujedinjenih nacija iskazalo je svoju podršku time što su kosponzorirale Rezoluciju, a što je rekordno u novijoj istoriji.
Sljedeće sedmice se održava zasjedanje Generalne skupštine UN-a u Njujorku, najveći skup svjetskih vođa tokom godine. Tokom zasjedanja, 24. septembra, biće predstavljena nova deklaracija posvećenosti zaustavljanju seksualnog nasilja u konfliktu. Deklaracija je napisana uz podršku specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN-a za seksualno nasilje u konfliktu i desetine zemalja Bliskog istoka, Evrope, Afrike i Azije, čije su vođe hrabro pristale da, zajedno s nama, budu prvi koji će raditi na ovom pitanju. Deklaracija će svakoj zemlji na svijetu dati priliku da pokaže svoj stav o ovom pitanju.
Zemlje koje usvoje deklaraciju će se prvi put složiti da ozbiljno seksualno nasilje u konfliktu predstavlja snažno kršenje Ženevskih konvencija i njihovog Prvog protokola. To bi značilo da osumnjičeni mogu biti uhapšeni bilo gdje na svijetu.
Deklaracija sadrži obećanje da neće biti dozvoljena amnestija za seksualno nasilje u mirovnim sporazumima, tako da se ova vrsta zločina ne može više sakrivati pod tepih i da vojne vođe uvide da će biti tražitena odgovornost.
Deklaracija obećava novi međunarodni protokol do polovine 2014. godine: kako bi se pomoglo pri osiguravanju da prikupljeni dokazi imaju svoju težinu na sudu i da za veći broj preživjelih bude zadovoljena pravda, te da sigurnost i dostojanstvo žrtava bude u srži istraga o silovanjima i drugim seksualnim zločinima u zonama konflikta.
Ona sadrži i odredbe o učešću žena, zaštiti izbjeglica i obuci pripadnika državnih oružanih snaga i policije. Potpisnici će obećati da će zaštitu od seksualnog nasilja staviti na sami vrh prioriteta svog rada na rješavanju konflikta i humanitarnog rada, kao i da će pomoći jačanju kapaciteta zemalja u kojima postoji najveći rizik da će se ova vrsta nasilja javiti.
Vjerujemo da su ovo koraci koje bi svaki član međunarodne zajednice mogao podržati. Zato se nadamo da će većina vlada u svijetu podržati ovaj sporazum i da zajedno možemo raditi kako bi obaveze proveli u praksi. Ako to učinimo, to bi mogla biti prekretnica u međunarodnim stavovima po pitanju silovanja i seksualnog nasilja te koja bi mogla dovesti do okončanja prakse nekažnjavanja.
Postoje i mnoge druge nepravde protiv kojih se svijet treba boriti. Ali silovanje i zlostavljanje hiljada žena, muškaraca i djece se više ne može tolerisati. Nadamo se da će nam se ljudi u cijelom svijetu pridružiti u zauzimanju ovog stava.
(Autori su britanski ministar inostranih poslova i specijalna izaslanica UNHCR-a)