Opet je padala kiša 1. maja i pokvarila sve planove za tradicionalno obilježavanje Međunarodnog dana rada u BiH.
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović objasnio je da nije u tradiciji na ovim prostorima da se 1. maj slavi protestima, a treblo se za "nešto zakačiti" da bi protesta uopšte bilo. Bajramović nije imao za šta da se zakači, jer on, valjda, živi u Švajcarskoj, gdje nema nekih velikih problema da bi se protestovalo. On je sa vladajućim strankama u Federaciji BiH, koje su prepoznatljive pod nazivom "platformaši", potpisao nekakav memornadum, platformu ili protokol koji im garantuje savezništvo. Ako to, ipak, ne uspije od iduće godine prvomajski protesti će postati tradicija i u BiH.
Kakav je zanimljiv i sadržajan govor Bajramović održao nakon sjednice Glavnog odbora Sindikata najbolje svjedoči da je on više puta postavljen na YouTubeu uz sočne komentare onih koji misle da se imalo za šta zakačiti u organizovanju protesta. Umjesto protesta, koji nisu dio tradicije u BiH, ali jesu u cijelom svijetu, Bajramović sa kolegama pridružio slavlju 1. maja u Vilsonovom šetalištu u Sarajevu gdje se pila kafica, kusao grah i dijelili crveni karanfili. Tradicionalno ili ne organizovan je i rok koncert uz pokroviteljstvo Sindikata i Gradske uprave pa su bar mladi mogli dati sebi oduška tog kišnog neradnog dana. Oni koji baštine socijalističku samoupravljačku tradiciju nisu odustali od ražnja, roštilja i gajbi piva na mokrim livadama.
Svi su jedinstveni u stavu da nema mnogo razloga za slavlje dok u BiH postoji armija nezaposlenih i još toliko obespravljenih radnika. Uvijek iste fraze i podsjećanja na godinama neriješene probleme...
Sindikalne vođe uglađene, ozbiljne, koriste političku terminologiju i već se vide na večernjim dnevnicima kako šalju važne poruke tim istim radnicima i biračima koji će ih još dugo držati na dobro plaćenim sindikalnim funkcijama.
"Partnerski odnos s Vladom", "upozorili smo Vladu", "naši ciljevi moraju biti prioritet za Vladu"... "volimo našu Vladu", poručivali su vodeći sindikalci iz svake ozbiljne i odmjerene rečenice. Zato će voljena Vlada Bajramoviću i kolegama podariti nešto novo - zakon o sidnikatu, a kako on reče, zna se da je Vlada predlagač zakona. Pa, je li baš uvijek tako?! Kako god, sindikat će sam napraviti taj zakon, a onda će ga vlada predložiti, a parlament usvojiti. U zakonu će biti i definicija sindikata i način registracije?! Sve to reče sindikalni vođa koji godinama nije registrovan u skladu sa zakonom pa mu je i sam naziv sporan. E, to će sada sve da riješi Vlada na čijoj je strani Bajramović bio i kada nije bila u ovom sastavu. Sjećaju se njegovi metalci, dok je bio na čelu tog sindikata, kako je stajao s druge strane zaštitne ograde sa policijom i predstavnicima bivše vlasti, kada su protestovali ispred federalnog paralamnta. Oni koji su to, ipak, zaboravili izabrali su Bajramovića za vrhovnog sindikalnog vođu, koji je kasnije uveo i embargo na davanje izjava medijima jer ga nisu baš podržali svi granski sindikati. Uveo je sve demokratske principe u sindiklano organizovanje i predao se Vladi u čvrst zagrljaj. Baš će biti zanimljivo vidjeti kakva će biti definicija sindikata u tom novom zakonu o sindikatu i hoće li se prije ulaska u sindikat polagati zakletva da će "biti iskren i vjeran drug koji drži datu riječ i poštuje Vladu i poslodavce".
Dok radnici, koji još nisu dio likvidiranih ili firmi pod stečajem, budu čekali da se sindikalne vođe počnu baviti svojim poslom, koji je u tradiciji cijelog svijeta, sindikalne vođe predlagaće izmjene postojećih i usvajanje novih zakona o javnim nabavkama, Razvojnoj banci, krivičnom postupku ili nelegalno stečenoj imovini. Ako je neki od ovih zakona Bajramović zaboravio pomenuti u svom prvomajskom govoru svi su pobrojani u Programskoj platformi koju su potpisale SDP BiH, SDA, NS Radom za boljitak i HSP BiH i mogu se naći na veb stranicama ovih partija.
Nisu ni stranke ostale po strani u obilježavnju 1. maja, pa su aktivisti SDP-a organizovali tribinu u Prijedoru gdje je, osim o sindikalnom organizovanju bilo riječi i o proteklom ratu i ratnim zločinima.
Za to vrijeme predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić ponovila je podatke o potrošačkoj korpi i kršenju radničkih prava u Republici Srpskoj, te i sama zatražila izmjene Zakona o porezu na dodatnu vrijednost (PDV), koji nije u nadležnosti entiteta, te novi zakon o mobingu. Ni njoj nije bilo do slavlja, ali ni do protesta. Ona i kada ih najavi, nakon dva-tri sastanka u Vladi RS nađe rješenje koje proteste obesmisli pa sve to pred mnogobrojnim kamerama saopšti radnicima iz Pres-centra Vlade i u pratnji premijera.
Radnicima je, ipak, najveći problem za Dan rada donijela kiša, a ne sindikalne aktivnosti. Okupljeni pod drvećem i šatorima, tužnu sudbinu su zalijevali pivom, a teškim danima prkosili su jagnjetinom ili prasetinom s ražnja. Najveći optimisti i zapjevali su u čast Praznika rada, zaštićeni krošnjama stabala od jedinog istinskog neprijatelja radničkih prava - proljećne kiše.