Histerija koja je stvorena u vezi s eventualnim ustavnim reformama dovela je BiH u stanje koje strani mediji sve češće opisuju kao da je ponovo "prst na obaraču". Tačnije, ponavljaju tvrdnju Sulejmana Tihića, lidera SDA, da se BiH nalazi na ivici građanskog rata ukoliko se dogovorom ne nađe adekvatano rješenje da se građani izvuku iz dejtonske tamnice.
S obzira na to što svakim danom postaje sve teže prihvatati, živjeti s arogancijom i mržnjom koja se bez ikakvih organičenja izliva prvenstveno preko sarajevskih medija, a koji u suštini preslikavaju atmosferu koja vlada u političkim, javnim i intelektualnim krugovima, na sve i svakog što nosi predznak Republike Srpske, iskreno, priznajem, sve teže se borim da ne upadnem u postavljenu zamku da istim jezikom analiziram moguće domete butmirskog procesa.
Ne želim ni vjerovati da Sulejman Tihić, tačnije radikalno krilo SDA kojem Tihić sve više podilazi, ima već razrađenu "varijantu B", prema kojoj bi ustavna reforma, a koja u konačnici treba da definiše unitarnu državu, bila sprovedena nasilnim, tačnije ratnim metodama. Zato neću u ovoj kratkoj analizi ponuđenog ustavnog paketa, čvrsto obećavam, koristiti niti jednu pogrdnu, tešku, neodmjerenu riječ kojom bih mogao na bilo koji način uvrijediti nekoga ko drugačije promišlja, doživljava, osjeća ovu državu, ovakvu kakva je, zasnovanu na Dejtonskom ugovoru, tačnije dogovoru tri ravnopravna naroda.
Pogotovo neću prizivati moguće radikalne odgovore na prijetnje da će ustavni amandmani biti utjerivani ognjem i mačem, jer iskreno ne vjerujem da su moguće rješenje ni jedno ni drugo. To je i jedini razuman odgovor onima koji svakodnevno siju strah i mržnju, prijete ratom i otvoreno zazivaju intervenciju moćne međunarodne zajednice da ukloni, izbriše, zatre kako pravno tako i fizički svakog i sve ko ne odgovara političkom kalupu zvaničnog Sarajeva.
I svaki dan tako, fanatično, uporno se ponavlja teza da podivljali Srbi, četnici koji se još nisu odrekli Karadžićevog projekta, nanovo jurišaju da sruše državu, ali tu su Bošnjaci, žrtve i heroji, koji su spremni ponovo da stanu na branik sa svim raspoloživim sredstvima. E sad, čega se to Bošnjaci odriču u ustavnoj reformi, jer... Ups... Ugrizoh se za jezik... Obećao sam.
Upravo u takvoj histeričnoj, stresnoj atmosferi otvoren je butmirski proces, koji bi u konačnici trebalo, bar kako tvrde predstavnici SAD i Evropske unije, veliki autoriteti u čije riječi ne bi trebalo previše da sumnjamo, da omogući brže kretanje BiH ka evroatlantskim integracijama. Fino, ali hajde da malo ohladimo situaciju.
Prije tri-četiri godine Švajcarska agencija za saradnju i razvoj (SDC) sprovodila je veoma zanimljiv projekat, u stvari serijal panel diskusija po bh. gradovima o mogućim ustavnim rješenjima, čiji je prvenstveni cilj bio da se čuje mišljenje, glas naroda, običnog čovjeka, kako on to doživljava i šta očekuje. Praksa je bila da pored domaćih pravnih i političkih autoriteta o reformi bh. ustava razgovaraju i švajcarski eksperti. Na jednoj od tih rasprava, koliko se sjećam bila je u Tuzli, profesor Nicolas Hayoz je govorio upravo o histeriji koja vlada u svakoj državi kada se otvore ustavne debate.
Ispričao je profesor Hayoz da ni Švajcarska, poznata po viskom stepenu tolerancije, nije uspijevala da savlada taj ustavni stras te su višesatne TV debate, paneli, kružoci i medijske rasprave o reformi u jednom od kantona trajale punih sedam godina, mislim, te da je on čitavo vrijeme bio uključen u njih, pa iz iskustva zna kako taj proces nije nimalo jednostavan i lak. Ono što je prisutne šokiralo je tema ustavne reforme, a odnosila se na pravo žena na porodiljsko bolovanje, koje je u Švajcarskoj regulisano Ustavom kantona, tačnije, da li treba da imaju šest ili dvanaest mjeseci plaćenog trudničkog bolovanja. Na kraju je odlučeno referendumom.
Zanimljiva priča. E sad, ako je tolerantne i pragmatične Švajcarce porodiljsko bolovanje u ustavnoj reformi izbacivalo iz takta, malo je lakše shvatiti, a time i podnijeti, ovu društvenu histeriju koju izazva butmirski proces u netolerantnoj i priprostoj državi, a koji je u suštini raspakovao dejtonski paket, kojem je prethodio užasni rat s oko, prema zvaničnim podacima, 99.000 ubijenih. Priča profesora Hayoza pomaže mi da iskontrolišem početni bijes, ljutnju koju osjetim kad god čujem ili pročitam tvrdnju o "zločinačkom narodu i genocidnoj tvorevini", koju treba na svakom amandmanu zakinuti i obesmisliti. Udahnem duboku i kažem "sjeti se Hayoza".
Konkretno, butmirski paket, koji je konačno u ponedjeljak ugledao svjetlo dana, je proširena, detaljnija verzija već godinama ohlađenog aprilskog paketa, kojeg je tada veoma vješto, znalački, treba to naglasiti, umrtvio tadašnji neprikosnoveni bošnjački lider Haris Silajdžić tvrdeći da ga ne interesuje plastična operacija kojom bi bio uljepšan Dejtonski ustav, već da ima spreman kolac koji treba zabiti u srce dejtonskog vraga, to jest Republiku Srpsku.
Danas, tri godine kasnije, predstavnici SAD i EU pokušavaju u takav ustavni paket uduvati svjež vazduh u butmirskoj kasarni nadajući se da će lideri političkih stranaka prihvatiti smanjenje ovlaštenja i način izbora Predsjedništva BiH, povećanje nadležnosti Savjeta ministara, povećanje broja poslanika u oba doma parlamenta, s tim da bi Dom naroda izgubio zakonodavnu ulogu. Prijedlog je dopunjen i mogućim rješenjima u vezi sa državnom imovinom, odnosno ispunjavanjem uslova koji su postavljeni kako bi bila izvršena transformacija OHR-a u EUSR.
Ogoljeno, to je to. Butmirski paket je otvoren i prve reakcije lidera su gotove identične, odnosno niko ga ne prihvata. Što je bilo sasvim očekivano. Budućnost tog paketa zavisi od dvije stvari - prvo od strpljenja međunarodne zajednice i drugo od spremnosti pregovarača na kompromis, jer se ne radi o principu, kako je pojasnio Karl Bilt, "uzmi ili ostavi". Bilt je pojasnio da su predstavnici SAD i EU u paketu predstavili svoje procjene i dodao da se međunarodna zajednica neće protiviti ako postoji dogovor koji mogu postići domaći lideri.
"Danas imate usijanje nacionalne retorike, nakon čega slijedi kriza, a nakon toga opet kompromis. Nažalost, mislim da je to put kojim će BiH nastaviti napredovati, iako presporo", ocijenio je Bilt. Utješno, zar ne?