Ako je Beograd zbog nedavnog istorijskog uspjeha tenisera Srbije barem na jedan dan bio centar svijeta, onda je Banjaluka manifestacijom "Ličnost 2010", u organizaciji "Nezavisnih novina", u najmanju ruku bila centar regiona.
Grandiozan skup, koji je 6. decembra u Banjaluci okupio predsjednike četiri države s prostora bivše Jugoslavije, predsjednike oba bh. entiteta i 15 ambasadora akreditovanih u BiH, najveće je okupljanje državnika i drugih javnih ličnosti ikada održano u Banjaluci.
Manifestaciju, na kojoj je predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću uručeno priznanje za ličnost godine od strane uređivačkog kolegijuma "Nezavisnih novina", svojim prisustvom su uveličali i predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, član kolektivnog šefa države Bakir Izetbegović, predsjednici Srbije i Crne Gore Boris Tadić i Filip Vujanović, te Republike Srpske i Federacije BiH Milorad Dodik i Borjana Krišto.
Pored toga što će hroničari političkih zbivanja 6. decembar 2010. ubilježiti kao nesvakidašnji regionalni skup na najvišem nivou, još važnije su bile poruke koje su s njega poslate, ne samo javnosti BiH i zemalja okruženja, već i Briselu, Vašingtonu, Moskvi... Poruke mira, tolerancije, razumijevanja, dogovora i kompromisa zbog kojih su "Nezavisne" svoje tradicionalno priznanje za ličnost godine i dodijelile Ivi Josipoviću, u Banjaluci su ponovljene i potvrđene kao pečat koji svim građanima ovih turbulentnih prostora daje ohrabrenje da ih čekaju srećnija vremena.
Josipović je u obraćanju zvanicama i gostima u hotelu "Bosna" naglasio da mu je čast što prima nagradu "Nezavisnih novina" i što manifestaciji prisustvuju "svi oni s kojima je uspješno sarađivao".
"Ovu nagradu vidim kao priznanje svima koji se bore za pomirenje, razumijevanje i suživot", istakao je Josipović, koji je svojim djelima od samog preuzimanja predsjedničke funkcije pokazao da to za njega nisu samo obične fraze već državnička, pa čak i životna misija.
Poklonivši se nevinim žrtvama ratnih politika Zagreba, Beograda, Sarajeva, Banjaluke i Mostara u stradalničkim mjestima kao što su Ahmići, Križančevo Selo, Sijekovac, Briševo, Kozarac, Ovčara i Paulin Dvor, Josipović je pokazao da je, zajedno s Tadićem, predvodnik političara novog civilizacijskog i proevropskog kova.
Josipović je ponovio svoje opredjeljenje za omogućavanje održivog povratka izbjeglica, istakavši da sve najbolje što želi za Hrvatsku, želi i susjednim zemljama - BiH, Srbiji i Crnoj Gori.
"Imam veliko povjerenje u novu zrelost i optimizam naših zemalja, mojih prijatelja, kolega koji vode susjedne zemlje. Mislim da smo pokazali da smo sposobni da se suočimo sa svim teškim pitanjima, da budemo otvoreni, jaki, da osudimo zlo koje se dogodilo i sa odlučnošću pogledamo u budućnost", važne su poruke koje je uputio Josipović.
Državnik, a prije svega čovjek dobrih namjera, kojeg jednako uvažavaju i poštuju u svim krajevima regiona, okrenuo je novu stranicu u istoriji zemalja s prostora bivše Jugoslavije. Umjesto konfrontacije, jezika mržnje i bespotrebnog dolijevanja ulja na vatru, na Pantovčak je zasjeo uglađeni i elokventni gospodin, prefinjenih građanskih manira, koji je odmah prihvatio ulogu "vatrogasca" koji je, ne štedeći sebe, počeo da radi na uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa Hrvatske, BiH i Srbije.
Mjesta masovnog stradanja u RS, zajedno sa Josipovićem posjetili su i tadašnji i novoimenovani predsjednici RS Rajko Kuzmanović i Milorad Dodik, te lider SDA Sulejman Tihić, dok su ga na mučeničkim mjestima u FBiH pratili velikodostojnici Katoličke crkve i Islamske vjerske zajednice.
Njihov primjer u stopu je slijedio Boris Tadić, koji je, uprkos oštrim kritikama srpskih radikala i hrvatskih pravaša, posjetio Vukovar, te uputio izvinjenje pred spomen-obilježjem masovne grobnice nevinim žrtvama u Ovčari.
"Ovde sam da uputim reči izvinjenja, iskažem žaljenje i stvorim mogućnost da Srbi i Hrvati, Srbija i Hrvatska, otvore novu stranicu istorije", izjavio je tada Tadić.
Ovi pomirljivi, neki će reći i pokajnički gestovi u ime države i naroda u čije ime su zločini i pravljeni, predstavljaju putokaz budućeg djelovanja koje bi trebalo da slijede i svi novoizabrani domaći funkcioneri na visokim pozicijama. Manifestacija "Nezavisnih novina" pokazala je da postoji dobra volja za bilataralne i multilatelarne razgovore kroz koje bi se zapadni Balkan, kao "crna rupa Evrope", pretvorio u područje kojim će dominirati suživot, međusobno uvažavanje i slobodan protok ljudi, robe i kapitala. Sjeme pomirenja zasađeno je u Banjaluci, gdje su čelnici četiri države i četiri naroda, uz optimistične tonove i bez teških riječi, razgovarali o budućnosti našeg regiona. Sada to sjeme, kroz dublja djela, treba njegovati kako bi se razvilo u pravom smjeru i donijelo željene plodove.
Moguće je da će to neki shvatiti kao patetične i izlizane fraze, ali je sigurno da bez međudržavne, međuentitetske i međunacionalne saradnje nema ni ekonomskog napretka, za kojim vapi svaki stanovnik ovog područja za koje kažu da stvara i apsorbuje previše istorije u isuviše kratkom vremenu. Ako je ikome u Evropi dosta ratova, šovinizma i zapaljive retorike, onda bi to trebalo da bude narodima i građanima BiH i našim susjedima, koji su to na najgori mogući način preživjeli na svojoj koži.
Manifestacija "Nezavisnih" pokazala je da se može, ali i mora djelovati drugačije nego u protekle dvije decenije. Deklarativni zajednički cilj boljeg života i ulaska u Evropsku uniju, mora postati naša odrednica i naša sudbina. Preduslovi za to su stvoreni - došli su pravi ljudi na pravo mjesto! Možda kasnije nego što smo priželjkivali, ali je novi početak uvijek dobrodošao.