Sastav sljedeće hrvatske vlade ne da se izračunati ni uz pomoć više matematike. Zna se da neće biti Sanaderova, jer se Sanader sprema na predsjedničke izbore što se održavaju početkom 2010. godine, ali nije sigurno ni to hoće li biti hadezeovska, jer je pitanje kome se sad isplati ući u nju pa preuzeti odgovornost za katastrofu što će neizbježno uslijediti na jesen.
Bez obzira na razvoj svjetske krize, hrvatska je ekonomija, naime, već je apsorbirala udarce koji će dovesti do sloma, sad je samo pitanje koliko će potrajati dok se to zaista ne dogodi... Još se gura po inerciji, državni dug nije dospio, no rashodi rastu dok pada prihod, ali prvo će turistička sezona, koja donosi pet-šest milijardi diviznog prihoda, pa iako je tu više od pola uvozna roba koja ide u turističku ponudu, problem će se odgoditi za nekoliko mjeseci - taman dokle traja predsjednička kampanja.
Za Sanadera ključno je da ne mora zvati hitnu pomoć, MMF, pa dok pacijent diše, može tvrditi, kao Ivić Pašalić u zadnjim danima Tuđmanove bolesti, da se trudi oko bolesnika, a ne oko lešine...
Prenapregnuta hrvatska ekonomija kolabirala je, zapravo, još u siječnju ove godine. Bio je to zadnji čas da se napravi rebalans proračuna, samo što je za vladajuću stranku to bilo politički neprihvatljivo. Morali bi ozbiljno reducirati državni troškovi, smanjiti mirovine i braniteljske prinadležnosti pola milijuna fantomskih hadezeovskih knindži, te naposlijetku otpustiti činovnike, reducirati državnu upravu u kojoj su zaposlene horde partijskih lojalista koji, glasajući skupa s obiteljima, donose stranci nužnu biračku podršku.
U siječnju Vlada nije imala cojones da to napravi uoči lokalnih izbora, na kojima je ionako žestoko poražena. Barem je uskratila čistu pobjedu SDP-u zadržavši prevlast u pasivnim krajevima - u deset od dvadeset jedne županije, ondje gdje se dohodak ne stvara, nego troši.
U velikim gradovima izgubila je, no tako da su mjestimice prošle "nezavisne liste" ljudi s kojima HDZ odranije šuruje. Ali u Zagrebu - Sanaderov kandidat dobio je podršku četiri posto biračkog tijela! Pa hajde ti vladaj zemljom gdje te u glavnom gradu, koji uz to čini šezdeset posto nacionalne ekonomije, ne mogu vidjeti ni nacrtana! Kad je legla prašina oko lokalnih izbora, podigla se oko predstojećih predsjedničkih, jer kampanja počinje već u julu ili avgustu.
Sanader sigurno ne namjerava ta dva-tri mjeseca predaha od najgorih vijesti potrošiti na krpanje rupa na tribini tonuće ekonomije, nego će opet poći u ofenzivu šarma, budući da mu je pobjeda jedina šansa za opstanak, odnosno garancija još pet godina imuniteta od neugodnih pitanja oko stjecanja znatne osobne imovine i raznih sumnjivih projekata s kojima je u premijerskom mandatu bio povezan. Ali, što će HDZ? Pa prvo, koga je briga, a drugo, uvijek ima onih koji su spremni da se prihvate ćorava posla, štoviše, u HDZ-u problem je da takvih ima previše...
Sanader nema "logičnog nasljednika", nitko u stranci nije njegov "second banana". Mislio je dr Dragan Pirmorac, njegov hercegovački ministar obrazovanja, da ima razloga polagati pravo na tu poziciju, pogotovo što je s dr Ivom bio uoči prethodnih parlamentarnih izbora dogovorio da će, ako mu izruči dijasporu, znači nadasve glasove iz Bosne i Hercegovine, dobiti potporu da se kandidira za predsjednika Republike. Bio bi prvi predsjednik jedne države iz Banjaluke - tu je, naime, rođen kao sin običnog murijaka, da bi se zatim sa slabim (dobrim) uspjehom školovao na Srednjoj medicinskoj i na Medicinskom fakultetu u Splitu, odakle je, čim je počeo rat, zapalio u Ameriku, gdje je godinama radio po policijskim laboratorijima kao forenzičar, tehničar bez nostrificirane liječničke diplome.
No, stvar s kandidaturom se izjalovila jer je dr Ivo i bez konzilija odlučio da se sam kandidira za to mjesto, a dr Draganu nije ponudio premijersku funkciju, budući da ovaj zbilja ne igra među okorjelim hadezeovcima. Ogorčen, Primorac je dao ostavku, koju je zatim povukao, ali, zapravo, i dalje vrijedi. Živi je mrtvac u politici, stanje koje je lijepo opisao Meša Selimović: ideš po čaršiji, a svi skreću pogled i ne vide te kao da si postao neviljiv...
Ako Sanader postane predsjednik, stranku će preuzeti Jadranka Kosor - ta bivša radio-spikerica, na koju se, navodno, palio Tuđman, jedina je dovoljno bezlična i savršeno poslušna, pouzdana, ovisna osoba bez ikakve specifične težine, a istodobno virulentni, antipatični demagog,
No, Jadranka nije za premijerku - ipak bi to izgledalo kao vic... U Bebića, predsjednika Sabora, i njegova Patašona Vladimira Šeksa ne možeš, pak, imati povjerenja, naročito u ovog drugoga, koji se i kod Tuđmana uvijek htio progurati jedan red naprijed u odnosu na mjesto koje mu je bilo određeno. Osim toga, Bebić je stari, potrošeni kadar, bivša teška komunjara iz Metkovića, istodobno povezan sa svim hadezeovskim zemljišnim aferama u Dubrovačkoj županiji - čak je i za Jambu on previše sirov! - a Šeks je izravno umiješan u ratne zločine koje je u Osijeku počinio Glavaš. To baš nije kadar za europsku vladu, koja bi Hrvatsku trebala uvesti u Uniju!
Među saborskim desničarima uvijek je najaktivniji vođa parlamentarne većine, dr Andrija Hebrang. On je izraziti politički antitalent - drven i nesimpatičan, a vječito našpanan, dubinski nerealiziran čovjek, on ne bi mogao samostalno dobiti ni izbore za kućni savjet, a ne podnosi ga čak ni vlastita baza, punokrvni slavonski nacionalisti, koje je na Markov trg poslije prethodnih izbora u velikom broju doveo raspojasani kralj čvaraka, hadezeovski bivši ministar poljoprivrede Petar Čobanković.
Koga tu još ima? Razni pikzibneri poput ministara Rončevića, optuženog da je krao vojne kamione, te ministra Vukelića, koji je optužen da je krao sve ostalo iz vojnog resora. Važnija ministarstva - pravosuđe, unutarnje poslove - morao je Sanader stoga povjeriti vanstranačkim ljudima. Od svojih je zdržao Polančeca, bivšeg komercijalistu koji je u "Podravki" dilao sušenim peršunom za vegetu. Od te ekipe ne možeš sastaviti uvjerljivu vladu...
Dobro, uvijek ostaje mogućnost da sastaviš neuvjerljivu. Dugo se govorilo kako će na premijersko mjesto doći Sanaderova bivša sekretarica iz doba dok je bio ravnatelj splitskog kazališta, njegova suseljanka koja se također vratila iz dijaspore Bianca Matković. Uz posao, završila je fakultet pa dotjerala do državne tajnice u Ministarstvu vanjskih poslova - dakle profesionalne šefice hrvatske diplomacije. Žena izgleda primitivno, neobrazovana je, ali pobožna - ukratko, bila bi sasvim prikladna, ali je ne podnosi Sanaderova žena, sveučilišna profesorica arheologije, kopačica rimskih nalazišta, dr Mirjana Sanader, krupna i ozbiljna Dalmatinka, koja mužu uvijek može dreknuti: "Ja Tarzan, ti Džejn!" Znači, to ipak neće ići...
Idealno bi za Sanadera bilo da ostale parlamentarne stranke navuče u "koaliciju narodnog spasa", koncentracijsku vladu koja bi, tobož usljed teških prilika, suspendirala partijsku borbu pa stvorila sklad, tako da svi zajedno, kako nalažu "vjera u Boga i seljačka sloga", potegnu ne bi li zemlju izvadili iz govana... Bilo bi to lijepo, ali je nemoguće. Tko je lud da se sad preže s HDZ-om dok kola idu nizbrdo? Još bi se trebalo praviti kako oni nisu krivi, pa da izbjegnu poraz na sljedećim izborima 2011. godine? Takve je budale nemoguće naći u političkim sferama, barem ne među ozbiljnijim strankama, koje još nešto mogu izgubiti... HSS je, istina, već u Vladinoj koaliciji, ali šalje signale da je spreman iskočiti u pravom času, a HSLS je u istom aranžamu postao previše beznačajan da bi o njema netko vodio rčuna. HNS bi ipak previše riskirao, jer ionako gubi birače koji prelaze SDP-u. Znači, ima još samo jedna teoretska mogućnost - Sanader može formirati "činovničku" vladu stručnjaka, pa prodati priču kako je, lišen sebičnosti, odlučio da izvršnu vlast povjeri kompetentnim stručnjacima. Jednog navodno takvoga već ima u Vladi, naime ministra policije Karamarka, Mesićeva čovjeka. Ta "nepolitična" vlada i bila bi, uostalom, koalicija sa Stipinom nepostojećom strankom bivših udbaša i pripadnika predsjedničke kamarile, kojoj tendiraju neki od najuglednijih pripadnika obavještajnog i kriminalnog podzemlja. Karamarko se već istakao time što je riješio državnu krizu nastalu poslije dva senzacionalna ubojstva u Zagrebu - likvidacije Stipina prijatelja Ive Pukanića, te kćeri odvjetnika Zvonimira Hodaka, koji zastupa "generala" Zagorca u aferi "Gdje su hrvatske milijarde od oružja?". Karamarko je ekspresno pronašao počinitelje - jednog srpskog gangstera i nekog bezazlenog luđaka, pa sad čeka spreman još krupnije političko-sigurnosno-ekonomske zadaće...
Tko ne gubi ulaskom u kriznu vladu "stručnjaka"? Prvo, sami "stručnjaci", koji se još stignu lijepo opariti dok sve ne ode do vraga - a osim toga, mogu pritom govoriti da su zatekli nerješive probleme koje im je ostavila jedna stranka, pa ih prepustiti, neznatno uvećane, drugoj... I HDZ se tako možda može malo oprati - kao, evo, pokušali smo čak i pošteno, ali nije išlo. Hm, k vragu - bolja sreća idući put. Neka se prvo pak SDP okuša s onim što im ostane u proračunu, uključujući dugove i vanbudžetsku potrošnju kroz nelikvidnost, sve skupa u ovom času, brat-bratu, dvanaest do trinaest milijardi kuna...
Plan je dobar i teško da će SDP naći odgovor. Jedino što bi mogao i trebao, bilo bi da kaže - OK, preuzimamo sve ovo što ste ostavili, nered i smeće, ali istražit ćemo svaku lipu prometa koji ste napravili! Auuuuu, auuuuuu... Plavo svjetlo. Odlazi Ivica, dolazi marica.