Građani Sarajeva s razlogom se osjećaju nesigurno zbog svakodnevnih revolveraških obračuna novih kriminalnih naraštaja, priznao je gradonačelnik Alija Behmen.
Solidarišući se sa uplašenim sugrađanima poručio je da svi mjerodavni treba hitno da reaguju kako bi se obuzdali momci što svoju nadmoć pokazuju pucajući svojim rivalima u noge. Kazne zato treba pooštriti, pokazujući zube onima čija su ljudska prava dosad bila više u fokusu nego prava nenaoružane većine koju ova nestašna mladež teroriše. Gradonačelnik kaže da sistem više ne smije biti popustljiv. I sam je liberal, "ali ovo je anarhija" pa nam valjda zato trebaju i vanredne mjere. Za početak trebalo bi da novinari usliše gradonačelnikovu molbu i da "probude ministra unutrašnjih poslova FBiH Feliksa", koji je prespavao četiri i po godine svog mandata umjesto da otvori nove zatvore.
Feliks (Vidović) nije federalni ministar unutrašnjih poslova nego ministar pravde, što i nije neoprostiva greška u situaciji kad se gradski otac onako iskreno nasekira zbog 500 osuđenika koji slobodno šetaju ulicama njegovog grada samo zato što u kaznionicama nema dovoljno kreveta. Ministar tvrdi da nije on taj što je prespavao zadnje četiri godine jer da je spavao ne bi uspio kapacitete kazneno-popravnih zavoda povećati za oko 400 mjesta. Da je budan potkrepljuje i statistikom po kojoj su u Sarajevu na slobodi 232, a ne 500 osuđenika kako reče gradonačelnik.
Ne slaže se ministar ni s ocjenom da su na ulicama teški kriminalci: u cijeloj FBiH zatvorske kazne ne izdržava "samo" 16 kriminalaca osuđenih na više od pet godina.
Premijer Kantona Sarajevo Fikret Musić ostao je u pozadini cijelog nadmudrivanja o tome fali li zatvora, koliko je lakših i teških kriminalaca slobodno i ko je za to kriv. Zna i on da bezbjednosna situacija "jeste narušena ali je pod kontrolom". Koliko je ta kontrola stamena ilustrovao je premijer izjavom koja bi bila razumljiva i prihvatljiva da se omakla iz usta putnicima u tramvaju nakon što su svjedočili vatrenom obračunu.
"I ja bih više volio kada se popucaju da se barem poubijaju. Kad već jedni na druge potežu oružje, da ne pucaju u noge", izjavio je nesmotreno prvi čovjek Vlade KS u čijoj su nadležnosti i policija i sudovi, ali i obrazovna politika koja ne bi trebalo da zanemari pozitivne pedagoške metode i standarde.
Sarajevo se u sličnoj situaciji zadnji put našlo u ljeto 2009. godine kad su stanovnici blokirali grad zbog svirepog ubistva mladića Amara Mistrića. Bilo je tada vanrednih sastanaka predstavnika lokalnih i vlasti Federacije BiH, usvajane su preporuke za uvođenje reda i mira, a bilo je i optužbi ko je najviše zakazao u cijelom lancu odgovornosti. Ono što je tada postavljeno kao prioritet i sada se spominje kao jedini lijek.
Najavljivano je ulaganje 15 miliona KM za proširenje zatvora u FBiH, zatvaranje ugostiteljskih objekata u kojima se ponavljaju incidenti, otvaranje popravnih domova za maloljetne razbojnike i ubice. Vlasti Sarajevskog kantona išle su i dalje s najavom formiranja policijske jedinice za posebne namjene.
Ništa od obećanog i najavljenog nije urađeno i to nije ključni razlog što je za prvih 12 dana ovog mjeseca u Sarajevu bilo isto toliko pucnjava i bombaških napada. Pravna država trebalo bi da bude jednako efikasna i kad stopa kriminaliteta stagnira i kad statistika pokazuje da broj krivičnih djela rapidno raste kao što je sada slučaj. Takvoj državi ne trebaju vanredne mjere u koje se odgovorni zaklinju od slučaja do slučaja. Uređenom sistemu neophodna je tek jedna davno izmišljena sitnica - da svako radi svoj posao. Poznato je ko hapsi, ko određuje pritvor, ko daje novac za zatvore i ko presuđuje. Sve ostalo je prazna priča kojom se prikriva vlastiti nerad.
Letimičan pregled rubrika crne hronike u štampi dovoljan je za zaključak da sarajevski policajci ne sjede u hladovini. Odgovorne za sve vatrene obračune od početka ove godine pronašli su, uhapsili i utvrdili da su ih i ranije privodili.
U čemu je onda problem? Možda u podatku da je, na primjer, Anel Sejfović (23) odlukom sutkinje Opštinskog suda u Sarajevu pušten iz pritvora ujutro oko devet sati, nakon što su kod njega nađena dva kilograma droge, pištolj i municija, da bi istog dana oko podne pucao iz pištolja. Policiji ponovo pune ruke posla, a sudije će, pošto su nezavisni, po vlastitom nahođenju odlučiti koga ne treba pritvoriti. Još ako se sudije u odlučivanju vode već ofucanom frazom da su pritvori pretrpani, eto političarima povoda za izvanredne susrete, pres-konferencije i okrugle stolove.
Sva ova druženja koštaju i za njih ima novca, a i odlična su prilika za samopromociju. Novca ima i za nevladine organizacije koje na sjedeljkama promovišu resocijalizaciju maloljetnih prestupnika i to ne bi bilo sporno da ne fali novca za zapošljavanje dodatnih tužilaca. Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu potrebna su još 23 zaposlenika kako bi mogli kvalitetnije voditi istrage budući da sada jedan tužilac radi na više od 197 predmeta.
Ova institucija na kantonalnom je budžetu u kojem, već je izvjesno, ni ove godine neće biti stavki za nove tužioce, proširivanje pritvorskih jedinica, za izgradnju disciplinskih centara... Vrijeme je štednje, reći će premijer. I niko od njegovih ministara neće mu prigovoriti što polovina novca ide za plate budžetskih korisnika u KS koji su jedni od rijetkih u FBiH što ih je prošle godine zaobišla zakonska odredba o smanjenju primanja