Sloboda medija u BiH je mnogo veća nego u Italiji, Grčkoj te ostalim zemljama jugoistočne Evrope. Ovo je zvanična ocjena međunarodne organizacije "Reporteri bez granica", koja svoje izvještaje o slobodi medija objavljuje svake godine.
Informacija o uznapredovaloj slobodi medija u BiH trebala bi nas obradovati i ohrabriti, ali ona istovremeno djeluje vrlo, vrlo zabrinjavajuće.
Političke stranke, odnosno političari, još nisu izgubili želju da kontroliraju medije. Samo što je njihov pritisak danas mnogo sofisticiraniji nego prije nekoliko godina. Nema otvorenih prijetnji, ali postoje vrlo snažni utjecaji na novinare i urednike. Većina političara, ali i svih drugih javnih djelatnika, novinare ucjenjuje.
Ustaljena je praksa da u svim institucijama države, sporta, kulture, finansija informacijama raspolaže osoba koja je na čelu te institucije. Ukoliko novinari kritički pišu o njegovu radu - onda im je dotok informacija prekinut. Zakon o slobodi informacija, koji bi trebalo da spriječi ovu vrstu zloupotreba, u praksi je potpuno neprimjenljiv. Oslanjanje na ovaj zakon medije bi dovelo do bankrota. Pozivajući se na slovo ovog zakona niti jedan novinar ne bi dobio niti jednu pravovremenu i validnu informaciju.
Uz sve rečeno, najveću zabrinutost ipak izaziva mizeran utjecaj novinara na procese u zemlji i odluke koje su izuzetno bitne za budućnost BiH. Osobe koje odlučuju o našim sudbinama jednostavno ne interesira šta novinari rade i zato imamo prividnu slobodu koja nas je dovela na 19. mjesto liste zemalja po slobodi medija.
Jednostavno rečeno, novinari u BiH mogu prikupiti dokaze i argumentirano pisati o kriminalu, korupciji, zloupotrebama, a da to nikoga ne zabrine. Izlišno bi bilo nabrajati primjere koji potvrđuju rečeno, ali valja napomenuti da se teško prisjetiti ostavki izazvanih napisima u medijima. Niko se ne sjeća ni pokrenutog istražnog ili disciplinskog postupka protiv bilo kojeg javnog dužnosnika, nakon što su novinari razotkrili njegove prljave rabote.
Novinari u BiH su slobodni taman toliko da se nikog ne tiče šta pričaju i pišu. Mukotrpno sakupljeni dokazi traju koliko i novinski papir na kojem su odštampani, ili koliko i emisija u kojoj su objavljeni. U drugim zemljama, koje su navodno manje slobodne od nas, mediji imaju snažan utjecaj. Primjera radi, u susjednoj Hrvatskoj nakon napisa o sukobu interesa sada već bivši ministar vanjskih poslova Miomir Žužul podnio je ostavku. Ovo je samo jedan od svježih primjera.
Novinare u BiH niko od institucija vlasti, pogotovo pravosudnih koje bi trebale provesti istragu nakon novinskih članaka, ne sluša, malo ko uvažava i zato smo slobodni da govorimo o svemu.