Nakon što je Biljana Plavšić svečano dočekana uvjerenjem premijera Republike Srpske Milorada Dodika kako će se osuđena ratna zločinka, "kao svaki drugi slobodni građanin uključiti u društveni život našeg naroda", makar kao počasna predsjednica Srpske, svoje je aktivno "uključenje u društveni život našeg naroda" - dakako, "kao svaki drugi slobodni građanin" - najavio i hrvatski bjegunac Branimir Glavaš.
Status "svakog drugog slobodnog građanina" osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš nije, istina, zaslužio odsluženjem svoje dugogodišnje zatvorske kazne, poput koleginice Plavšić, već rješenjem drugostupanjskog suda BiH, koji je prije nekoliko dana po osnovi njegovog bosanskog državljanstva odbio zahtjev hrvatskog pravosuđa za izručenjem.
"Osjećam se kao slobodan i ravnopravan državljanin moje države Bosne i Hercegovine, koja daje široke mogućnosti za moj budući rad i javno i političko djelovanje u ovim okolnostima", izjavio je mostarskom "Dnevnom listu" ratni zločinac Glavaš, koji je svoj politički angažman među Hrvatima u BiH najavio još prije mjesec dana - otprilike baš onih dana kad je i Dodik najavio Biljanin come back - izrazivši na sjednici HDSSB-a u Tomislavgradu nezadovoljstvo položajem hrvatskoga naroda u "njegovoj" Bosni, ali i maćehinskim odnosom matice Hrvatske, države koja mu se danas, citiram, "gadi".
"Očekivati je da ću sada punim plućima krenuti u javno i političko djelovanje", zaključio je Branimir Glavaš na gradilištu svoje kuće u Bovanima, kraj Drinovaca, odakle puca prekrasni, prezirni pogled na hrvatsku granicu i cijelu Imotsku Krajinu.
Sretna će se zemlja zvat', Bosna i Hercegovina, kad se u njen društveni, javni i politički život uključi Branimir Glavaš! Nekadašnji ratni šerif Osijeka ima sve stručne kvalifikacije za život i priključenije: detaljno obrazloženje sudske presude za privođenja srpskih civila, njihova brutalna mučenja sumpornom kiselinom u zloglasnoj garaži pod prozorom Glavaševog ratnog ureda i okrutne likvidacije na obalama Drave.
A ima bogami i infrastrukturu: u prizemlju njegova novog doma u Bovanima, raskošnog doma s osam soba i vinotekom, tik uz vodospremnik nalazi se i dobro opremljena, suvremena - garaža.
Ima ratni zločinac Branimir Glavaš i resurse: široka je "njegova država Bosna i Hercegovina", ima u njoj neprijateljskih civila i riječnih tokova koliko ti duša hoće, takva mu država Bosna daje "široke mogućnosti za budući rad i javno i političko djelovanje u ovim okolnostima". Ima, konačno, i te, kako se zovu, "okolnosti". A okolnosti su zajebane kao nekoć: Hrvati su ugroženi od unitarista, dok međunarodna zajednica nezainteresirano promatra.
Sve je, ukratko, mnogo šire, bolje i perspektivnije nego prije dvadeset godina, kad je u izlizanim, starim farmerkama i prastarom jugu dolazio na posao ćate u osječki Srednjoškolski centar. Tražeći danas u Bosni posao - nekakav "budući rad i javno i političko djelovanje" u struci - u svom životopisu, pored važećih bosanskih dokumenata, diplome osječkog Pravnog fakulteta, čina general-bojnika Hrvatske vojske, pedesetpostotnog ratnog invaliditeta zbog rebra slomljenog u saobraćajnoj nesreći, dvije spomenice i pet odlikovanja, Branimir Glavaš ima i ono što se u Bosni traži za bilo kakav ozbiljniji javni posao - godine iskustva u struci, odnosno uredno ovjerenu potvrdu o statusu ratnog zločinca.
Sretna će se zemlja zvat' ona koju Branimir Glavaš naziva "svojom državom", sretna će biti Bosna kad se takav profesionalac "punim plućima" uključi u njen društveni život. Pa kad hrvatski narod pod njegovim vodstvom i Dodikovim pokroviteljstvom izbori konačno svoj paradržavni entitet, bit će Branimir Glavaš valjda - baš kao i Biljana Plavšić, "uključena u društveni život" u Republici Srpskoj - počasni predsjednik Herceg Bosne.
Sretna će se, rekoh, takva Bosna zvat': u zemlji, naime, u kojoj su ratni zločinci počasni građani i počasni predsjednici, i paljba će na kraju biti počasna.