Prilikom hapšenja Andrije Draškovića, srpskog kralja podzemlja, 11. marta na frankfurtskom aerodromu, kod njega je pronađen pasoš BiH izdat u distriktu Brčko i lična karta izdata u Tomislavgradu, u Livanjskom kantonu Federacije BiH. Ako je pri putovanjima Drašković i koristio taj pasoš za prelazak granica, a utvrđeno je da jeste, postavlja se pitanje ko je Draškoviću, državljaninu Srbije za kojim je raspisana Interpolova potjernica, dao bh. lična dokumenta. Još jedno otvoreno pitanje je i ko mu je dao vizu za putovanja po bijelom svijetu?
Na njega bi odgovore trebalo da daju visokorangirani predstavnici stranih, ali za početak istrage i radi minimalnog zadovoljenja prava, i predstavnici domaćih institucija. Prije svih policija, pravosuđe i odjeljenje za izdavanje ličnih dokumenata u distriktu Brčko i MUP Kantona 10.
Odavno je poznato da je BiH meka za dobijanje dokumenata, ne samo mudžahedinima, nego i svim `jačim momcima` iz regiona kada im koji pasoš zatreba.
Naravno, ima tu i falsifikata koji su rezervisani za unutrašnje kriminalce. Kad je Alija Delimustafić uhapšenu u Beogradu 17. januara 2002. godine, kod sebe je imao pasoš BiH izdat u RS na ime Gojko Mitrović. Delimustafić je imao i hrvatsku putovnicu sa urednom švajcarskom i američkom vizom. Kod njega su pronađene i lične karte iz raznih gradova s lažnim imenima. Delimustafića je prije ovog hapšenja cijelu godinu tražio MUP FBiH, koji je za njim raspisao Interpolovu potjernicu.
U slučaju dobijanja Draškovićevih bh. dokumenata sve je bilo jednostavno, čak `regularno`. Ili, kako reče službenik koji je radio na tome, `sve je išlo po automatizmu`. On je, priznao je, dobro znao ko je Andrija Drašković, ali da je `ćutao zbog tajnosti podataka i osjetljivosti posla`.
Novinari su još jednom prije nadležnih organa otkrili svu dokumentaciju kojom raspolaže Andrija Drašković ili je riječ o nečem drugom?
`Pa vi istražujete i ispitujete detaljnije od policijskih inspektora`, jasan je bio službenik zaposlen u Odjeljenju za javni registar distrikta Brčko s kojim su poslije objavljivanja teksta o porijeklu Draškovićevih dokumenta razgovarali i policajci po službenoj dužnosti.
Za to vrijeme, da li `zbog tajnosti istrage i neotkrivanja visokopovjerljivih podataka`, u brčanskoj policiji tvrde da pojma nemaju o Draškovićevim dokumentima izdatim u distriktu niti o njegovom prijavljenom mjestu boravka. Kažu, nikada ga u Brčkom vidjeli nisu. Takođe, ni dva dana nakon objavljivanja priče u policiji Livanjskog kantona zvanično `ništa ne znaju o tome dok se ne okonča istraga koju su naredili`.
Za početak i policiji i tužiocima koristan bi bio savjet: neka, bar, redovno čitaju novine. Ako bi još, poslije novinarski istraženih teških kriminalnih djela pokrenuli poneku istragu ili podigli optužnicu, imali bi bar poneki na vrijeme riješen slučaj. Ovako, i dalje će, zbog smjelosti da objave istinu, samo novinarima stizati prijetnje koje i kada prijave nema ko da istraži. Za to vrijeme tužioci će biti bezbjedni i nikome ko je ukrao barem milion maraka neće se desiti ništa nepredviđeno, barem tako kaže najnovija narodna mudrost.