Više od tri godina Ustavni sud Federacije BiH (FBiH) ne može odlučivati o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa zbog toga što predsjednik i zamjenik predsjednika Federacije ne mogu da se dogovore o imenovanju njegovih sudija. U Ustavnom sudu FBiH od devet sudijskih pozicija danas nisu popunjene četiri.
Da podsjetimo čitaoca: sudije Ustavnog suda FBiH predlaže predsjednik Federacije uz saglasnost potpredsjednika s liste kandidata koju utvrđuje Visoki sudski i tužlački savjet BiH (VSTS), a za imenovanje je potrebna potvrda većine delegata Doma naroda. VSTS je dva puta dosad provodio zakonom propisanu proceduru predlaganja kandidata za tri upražnjene pozicije, ali je izbor zapinjao kod izvršne vlasti. Izvori iz Parlamenta FBiH tvrde da predsjednik i potpredsjednik ne mogu da se dogovore o predloženim kandidatima. Očigledno je da dvije politike ne odustaju od svojih favorita po cijenu paralize ustavne institucije.
Politički dogovori i igre u vezi s imenovanjem sudija ustavnih sudova nisu nikakva novost. Ustavno sudstvo nije dio nezavisne sudske vlasti pa je donekle normalno da politike imaju određen uticaj na njihov izbor. Takva vrsta "trgovine" bi se mogla i razumjeti ako iza nje stoje nesporne kompetencije kandidata. Ali, nikako nije moguće razumjeti da dogovor politika o izboru sudija nije moguć četiri godine! Zašto se politike tako neodgovorno odnose prema instituciji koja treba da štiti ustavnost i zakonitost državnog i društvenog poretka? Da li je moguće da za političare u Federaciji BiH postoje neki važniji principi? Kako je moguće da politike ne razumiju da je funkcionalnost Ustavnog suda garant i njihove političke vlasti? Kakvu to korist politikama donosi paraliza funkcionisanja Suda?
Nije slučaj Ustavnog suda FBiH eksces koji se neće ponoviti i o kome ne treba brinuti. Moguće je da se i u Republici Srpskoj jednog dana pojavi isti problem ukoliko predsjednik Republike iz nekih razloga ne bi dostavio prijedlog Narodnoj skupštini, ili Narodna skupština iz nekih razloga pitanje izbora sudija Ustavnog suda RS ne bi stavila na dnevni red, ili prijedlog uzastopno ne bi dobijao potrebnu parlamentarnu većinu. U složenim državama zakonodavac bi morao biti dalekovid i predvidjeti situacije koje zahtijevaju normativnu regulaciju.
Postavlja se pitanje na koji način je ovakve probleme moguće riješiti? Čini se da bi najprihvatljiviji model moglo biti rješenje kojim bi se dalo ovlaštenje VSTS-u da preuzme ulogu ovlaštenog predlagača i izvrši izbor ukoliko to u određenom roku ne učine institucije političke vlasti. Samo na taj način je moguće osigurati efikasno funkcionisanje Ustavnog suda FBiH. Zašto VSTS? Zato što VSTS takvu moć već posjeduje samom činjenicom da vrši provjeru kompetencija i predlaganje najboljih kandidata, a osim toga, ima zakonska ovlaštenja da uspostavlja sistem redovnog pravosuđa kroz izbor sudija svih nivoa. Ako VSTS može nezavisno da uređuje sudski sistem, zašto ne bi imao moć da u izuzetnim situacijama izvrši izbor i sudija ustavnih sudova entiteta?
Dakle, u izmjenama Zakona o VSTS BiH trebalo bi da se nađe odredba koja bi dala ovlaštenje VSTS-u da izvrši izbor sudija ustavnih sudova entiteta ukoliko to ovlašteni predlagači i parlamenti ne učine u roku od tri mjeseca od dostavljanja prijedloga kandidata od strane VSTS-a. Jedino na taj način moguće je osigurati potpunu funkcionalnost i efikasnost ustavnih sudova.
Slučaj neizbora sudija Ustavnog suda FBiH teško je diskreditovao politiku. Demonstrirana neodgovornost biće najjači argument u rukama onih koji će osporavati politikama na vlasti ozbiljne namjere u najavljenim zakonodavnim inicijativama u vezi s uspostavljanjem efikasnog i odgovornijeg pravosudnog sistema. Zbog toga je važno da političari što prije pokažu da žele pronaći efikasno rješenja za paradoksalnu situaciju sa sudijama Ustavnog suda FBiH.