Šmitarenje predstavlja proces transformacije političke svijesti od izvorne demokratije do podaničkog prihvatanja mišljenja i volje pojedinca, najčešće stranca. Naziv ovog endemičnog procesa nastao je od slova "Š" i imenice "mitarenje" (Š + mitarenje). Inače, izvorno, mitarenje je proces zamjene perja kod ptica, te poslije njega one izgledaju ljepše, zdravije, više i dalje lete.
Slično kao i ptice koje su prošle proces mitarenja, ljudi koji su prošli proces "Šmitarenja" osjećaju se sigurnije, perspektivnije, savremenije, evropskije… Njima niko ne prijeti sankcijama, niko ih ne izvodi pred sud, sve vize su im dostupne, sve ambasade su im otvorene, njihovi poslovi svuda imaju podršku… Proći proces Šmitarenja i dočepati se privilegija koje on donosi nije teško: dovoljno je da smatrate da je jednako pravno valjan zakon usvojen u demokratskoj proceduri i zakon koji je nametnuo svojom voljom visoki predstavnik međunarodne zajednice, pa čak i onda kada on nije legalno izabran na tu funkciju. Kad to postane isto u vašoj svijesti, postali ste privilegovani intelektualni patuljak na koga evropska elita gleda sa podsmijehom, ali vas ohrabruje da ste na evropskom putu, da ste vi nada svoje domovine, lučonoša progresa i sveopšteg napretka. Aktuelna evropska birokratija, nedorasla velikoj ideji ujedinjenja Evrope, jer je ona za njihov intelektualni potencijal u dalekoj budućnosti, lakše se vraća retrogradnoj logici starih kolonizatora i ne baš slavnim idejama svojih predaka. Poražavajuće je za Evropu 21. vijeka da u njenim institucijama postoje dominantni ljudi za koje demokratski usvojen zakon i nametnuti zakon jednog pojedinca, izuzev ako taj pojedinac nije lično Bog, imaju isto pravno dejstvo. Ako je nametnuti zakon isto što i demokratski usvojen zakon, birokratijo evropska, zašto već decenijama maltretirate stanovništvo BiH sa uslovima za integraciju u Evropsku uniju? Jednostavno, pošaljite u OHR spisak zakona koje treba usvojiti BiH da biste je primili u EU i tražite da ih visoki predstavnik nametne i u roku od 24 časa primite BiH u EU i tako riješite decenijsku agoniju naroda u BiH. Šta, smiješna vam je ova ideja? A nije vam smiješna ona da se u 21. vijeku u zemlji koja je u procesu integrisanja u EU mogu nametati zakoni od strane pojedinca koji je vama po volji, suspendovati privremeno Ustav (FBiH) i suditi zbog nepoštivanja nametnutih zakona. Je li to neka nova evropska vrijednost i novi uslov za pristupanje EU? Zar vi vjerujete da će zemlja oblikovana nametnutim zakonima biti podobna članica EU? Izgleda da je većina evropske birokratije već prošla proces Šmitarenja.
Istaknite crne zastave na sve pravosudne institucije i sve pravne fakultete u zemlji! Ne zaboravite istaći i jednu veliku na Parlamentarnu skupštinu BiH. Učinite to zbog činjenice što su pravo i pravda u ovoj zemlji doživjeli veliki poraz i poniženje. U 21. vijeku u zemlji koja stremi članstvu u EU prirodno bi bilo da svako može biti pozvan na sud, suđen i osuđen isključivo na osnovu zakona usvojenih od strane ustavom propisanog zakonodavca. Takođe, vjerovali smo da iz EU nikada ne bi mogao doći glas ohrabrenja da prekršimo to sveto pravilo koje sjedinjuje slobodu i demokratiju. Onog momenta kada je u sudnicu unesen prvi nametnuti zakon, uništena je vjera u demokratsko uspostavljanje stabilnog pravnog poretka i povratak funkcija pravne države, a bez toga vjera u budućnost BiH, pogotovo u okviru EU, je velika iluzija.
Pravno gledano, Šmitarenje je ilegalan proces. Kvazistručnjaci nastoje da "dokažu" da se njegov temelj nalazi u Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma koji predviđa imenovanje visokog predstavnika kao koordinatora i nadzornika provođenja civilnih aspekata Mirovnog sporazuma. Međutim, ne postoji nijedna riječ u Aneksu 10 koja bi mogla da nasluti da su visokom predstavniku data ovlaštenja da nameće zakone i smjenjuje demokratski izabrane predstavnike naroda. Toliko o zakonskom utemeljenju nametanja zakona i pravnoj utemeljenosti Šmitarenja. Sve ostalo je politika. Šmitarenje se razvilo kroz političku zloupotrebu Aneksa 10 i pozicije visokog predstavnika. Krajem 1997. godine u Bonu (čuvena Bonska konferencija) Savjet za implementaciju mira (PIC) donio je političku deklaraciju da visoki predstavnik "može donositi obavezujuće odluke kada procijeni da lokalne strane ne sprovode svoje obaveze", što su kasnije u OHR-u protumačili da ta odluka uključuje i nametanje zakona i smjenu legalno izabranih funkcionera koji krše principe Dejtonskog sporazuma. Međutim, činjenica je da PIC nije međunarodno tijelo koje ima ovlaštenja da mijenja sadržaj i karakter međunarodnih sporazuma, zbog čega su njegove odluke na nivou političkih deklaracija. Djelujući na osnovu političke deklaracije PIC-a, visoki predstavnik je nametanjem propisa iz nadležnosti institucija entiteta i BiH, te smjenjujući demokratski izabrane zvaničnike, kršio suverenitet i demokratski legitimitet BiH i njenih institucija. Oko visokog predstavnika, pod uticajem ambasadora PIC-a, kreirana je navijačka atmosfera sa snažnim političkim nabojem, tako da je pitanje pravnog utemeljenja njegovih odluka sve manje bilo važno. Oni u čiju je korist presuđivao visoki predstavnik prihvatali su njegove odluke kao pravno valjane, a veliki dio predstavnika međunarodne zajednice, koji su davali politička ovlaštenja visokom predstavniku, ćutao je ili prećutno prihvatao njegove odluke. Na drugoj strani, kod onih na čiju štetu su donošene odluke visokog predstavnika raslo je nezadovoljstvo. Dakle, efekat Šmitarenja je oživljavanje i rasplamsavanje starih protivrječnosti u BiH. Danas u BiH imate funkcionere koji su putem demokratskih izbora došli na vlast, a koji javno pozivaju visokog predstavnika da nametne zakone za koje nisu spremni da se argumentovano bore u demokratskom sučeljavanju mišljenja u nadležnim institucijama. A i zašto bi se izlagali stresovima kada su plata i "primanja" dobri, a Šmitareni zakoni imaju isto pravno dejstvo?! Nažalost, Šmitarenje na višem nivou vlasti razvija želju za istim procesima na nižim nivoima vlasti. A Evropa njeguje svoje vrijednosti i čeka da stignemo do nje.
Da danas postoji Evropa o kakvoj smo sanjali i da njena birokratija striktno provodi evropske principe, Šmitarenje bi bilo školski primjer rušenja suvereniteta i demokratije u jednoj zemlji, a sve posljedice njegove gotovo 30-ogodišnje primjene bile bi poništene. Takođe, bilo bi smiješno i pomenuti da se može odgovarati pred sudom zbog nepoštivanja Šmitarenja. Ovako, ostaje da se pitamo i čekamo ko će duže izdržati: Šmitarenje, EU ili BiH? Ko zna, možda da se svi uruše istovremeno, jer ništa od nabrojanog nema čvrstinu da dostojanstveno odolijeva izazovima globalnih promjena. Do konačnog raspleta, nama ostaje da se nepokolebljivo držimo principa ljudske slobode i dostojanstva kao civilizacijskih tekovina. Nažalost, BiH sa visokim predstavnikom je uzak okvir za te tekovine. Zbog toga, moramo otvoreno reći da nećemo da živimo po pravilima koja nam je nametnuo bilo koji pojedinac, a pogotovo stranac, zaobilazeći sve naše Ustavom propisane demokratske institucije; da nećemo da naše uslove života i ponašanje oblikuju nametnuti zakoni; da nećemo da nam se sudi na osnovu nametnutih zakona, a pogotovo da ne damo da se nametanjem raznih propisa mijenja ustavna suština ekonomsko-socijalne sigurnosti i položaja naroda.
(Autor je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i profesor emeritus Univerziteta u Banjaluci)