Ove sedmice u Njujorku, zatražio sam od Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija da proglasi dan Srebrenice u UNu. Srebreničani su bili pod zaštitom UNa u julu 1995. godine, ali Ujedinjene nacije ih nisu mogle zaštititi i spriječiti genocid. Ovo bi bio dan obilježavanja tragičnih događaja koji su se tamo desili, kojim bi se odala počast žrtvama genocida i njihovim porodicama.
Ali, iako bi dan Srebrenice u UN-u bio značajan i primjeren simbol međunarodne solidarnosti, takva solidarnost bila bi beznačajna ako je ne bi slijedila pravda - a 12 godina kasnije, pravda za građane Srebrenice i sve one koji su direktne ili indirektne žrtve ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, još nije ostvarena.
Takođe sam podsjetio Savjet bezbjednosti ove sedmice da je Međunarodni sud pravde presudio da se u Srebrenici desio genocid i eksplicitno pozvao Srbiju, za koju je sud ustanovio da nije spriječila i kaznila ovaj genocid, na punu saradnju sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.
Srbija ne sarađuje u potpunosti i ta činjenica ugrožava stabilnost u Bosni i Hercegovini i regionu.
Trajan mir zavisi od pravde. Moraju biti preduzete sve moguće mjere kako bi sve osobe optužena za ratne zločine, u Srebrenici i drugim mjestima, bile izvedene pred sud.
Ima onih koji vjeruju da optuženici samo treba da ostanu u bijegu još godinu ili dvije - s obzirom na to da je zatvaranje Međunarodnog haškog tribunala planirano u 2009. godini - poslije čega će interes cijelog svijeta preći na druga pitanja i oni će moći da prožive ostatak svog života mirno i povučeno.
To se neće desiti.
Međunarodna zajednica je dosljedno i sistematično naglašavala da je konsolidacija vladavine zakona u jugoistočnoj Evropi temelj svih drugih nastojanja - socijalnih, političkih i ekonomskih - da se ovaj region integriše u evro-atlantske strukture.
S tim u vezi, ja bih istakao da je Hrvatska bila u poziciji da unaprijedi odnose sa Evropskom unijom i NATO savezom tek nakon što je Ante Gotovina uhapšen i izručen Haškom tribunalu.
Takođe bih naglasio da nisam rehabilitovao nijednu osobu smijenjenu sa dužnosti u Bosni i Hercegovini zbog nesaradnje s Haškim tribunalom i vjerujem da te smjene treba da ostanu na snazi sve dok je saradnja s Haškim tribunalom na nezadovoljavajućem nivou.
Ako misle da mogu izbjegavati saradnju s Haškim tribunalom i da će to proći bez ikakvih posljedica, onda su vlasti u regionu potpuno pogrešno protumačile svoje moralne, političke i međunarodne obaveze. Ove sedmice u Njujorku, zamolio sam Savjet bezbjednosti da razmotri preduzimanje mjera koje bi obezbijedile da sve potpisnice Dejtonskog sporazuma, a to uključuje i Srbiju kao nasljednika Savezne Republike Jugoslavije, ispoštuju svoje obaveze prema Haškom tribunalu i takođe sam zatražio od Savjeta bezbjednosti da razmotri na koje načine se može uticati na Srbiju da preduzme konkretne korake kako bi implementirala odluku Međunarodnog suda pravde.
Ovo nisu dosadne i zamorne obaveze koje će zemlje rješavati tek kada im to dođe na red; to su obaveze koje moraju biti ispoštovane zarad žrtava ratnih zločina i svih građana u regionu koji žele da žive u dostojanstvu i miru.