Članovi parlamenta BiH, inače na glasu kao najrastrošniji u regiji, uvjerili su nas da znaju biti socijalno osjetljivi. Po hitnom postupku, bez uobičajenih svađa, optuživanja ko je počeo rat i bez pozivanja na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, izmijenili su početkom novembra zakon kako bi riješili materijalni položaj samo jednog čovjeka.
Pojedinac čija je teška finansijska sudbina ujedinila predstavnike Hrvata, Bošnjaka i Srba u državnom parlamentu zove se Vlado Rogić. Od aprila je Rogić zaposlen kao zamjenik direktora Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH i cijelih sedam mjeseci nije dobio ni marke za redovne dolaske na posao.
Za isplatu njegovih plata nije bilo uporišta u Zakonu o platama u institucijama BiH jer je pozicija zamjenika direktora Agencije uvedena izmjenom zakona o ovoj instituciji. Reklo bi se, logična je reakcija parlamentaraca koji propis o platama po hitnom postupku uskladiše sa promjenom Zakona o Agenciji za zaštitu ličnih podataka, koju su takođe oni usvojili, i omogućiše Rogiću da konačno dobije platu. Sjenu na ovaj legalistički i humani čin poslanika i delegata baca činjenica da je pozicija zamjenika direktora u zakon uvedena 2011. godine, a oni su mu tek sada izmjenom Zakona o platama obezbijedili da platu i dobija. Zašto parlamentarci nisu isti dan, kada su izmijenili Zakon o Agenciji, promijenili i Zakon o platama pa odmah tada u taj tekst ubacili primanja zamjenika direktora? Zato što je kriza pa su na snazi mjere štednje ili zato što nisu znali šta piše u jednom, a šta u drugom dopunjenom dokumentu? Ili su samo čekali da vide kojem će narodu i političkoj stranci kadrovska križaljka u konačnici dodijeliti ovo mjesto?
Nakon malo međustranačkog oduzimanja i previše sabiranja parlament BiH je početkom ove godine na novouspostavljeno rukovodoće mjesto imenovao Vladu Rogića, nekadašnjeg glavnog tajnika HDZ BiH. Ubrzo potom uslijedila je parlamentarna borba Kluba poslanika iste ove stranke da se riješi materijalni status zamjenika direktora Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH. Iz drugih političkih partija u početku su minirali HDZ-ovu inicijativu tvrdeći da je loše mijenjati zakon samo zbog jednog čovjeka i da je još lošije mimo saglasnoti Vijeća ministara i Ministarstva finansija mijenjati zakon kada to znači povećanje troškova iz državnog budžeta.
U međuvremenu se desiše važne promjene: HDZ BiH je podržao SNSD u smjeni kadrova SDS-a i Vijeću ministara i u parlamentu, podmireni su stranački apetiti pri izboru članova Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), usvojene su izmjene Zakona o sukobu interesa u institucijama BiH i Zakona o javnim nabavkama. Sve to, i još ponešto što nikada ne biva navedeno u zvaničnim dnevnim redovima sjednica institucija vlasti, bilo je dovoljno da HDZ BiH uspješno okonča svoju misiju "spasavanja Vlade Rogića" uz svesrdnu potporu ostalih pet partnerskih stranaka.
Iako je izbačen iz vlasti na državnom nivou, SDS je takođe podržao izmjene Zakona o platama u institucijama radi povećanja plata u Agenciji za zaštitu ličnih podataka. Nije SDS glasao "za" u neznanju i još u šoku zbog smjene petoro svojih funkcionera, nego zato da bi zaštitili svog Petra Kovačevića, koji troši drugi direktorski mandat na čelu Agencije zadužene za ocjenjivanje zakonitosti obrade ličnih podataka. Kovačeviću je promjenom zakona, koju je tražio HDZ BiH, mjesečna plata povećana za oko 1.200 KM, što nije zanemariva suma posebno u novoj situaciji kada SDS više ne može računati da će dobiti šansu da svog čovjeka postavi i na čelo RAK-a, što im je pripadalo dok su bili u parlamentarnoj većini.
Dobio, ne dobio traženi auto, za očuvanje finansijske stabilnosti sad je najvažnije da Vlado Rogić ne tuži državu i ne traži obeštećenje za sedmomjesečni period koji je bio bez plate
Povišicama, koje im je omogućio parlament BiH, nisu potpuno zadovoljeni apetiti rukovodstva Agencije. Nedostaje im namještaja i opreme pa su zatražili novca iz rezerve državnog budžeta. I zamjeniku direktora Vladi Rogiću treba službeno vozilo jer, kaže Kovačević, tu pogodnost imaju zamjenici rukovodilaca u drugim institucijama. Hoće li Vijeće ministara odobriti novac za svu neophodnu opremu i za Rogićev auto zavisiće od toga koliko će vladajućim strankama na nivou BiH za realizaciju njihovih projekata ubuduće trebati glasovi dužnosnika HDZ BiH. Pripreme za iduće opšte izbore tek su počele, mnogo je stranačkih ambicija i planova pa je vrlo vjerovatno da u političkoj trgovini HDZ iznese puno krupniji zahtjev od službenog Rogićevog automobila, vrijednog tridesetak hiljada maraka.
Dobio, ne dobio traženi auto, za očuvanje finansijske stabilnosti sad je najvažnije da Rogić ne tuži državu i ne traži obeštećenje za sedmomjesečni period koji je bio bez plate. Njegov šef Petar Kovačević uvjerava da tužbe neće biti, što je utješno s obzirom na to da mu ni retroaktivno ne mogu isplatiti novac koji mu pripada. A od čega je Rogić živio svih ovih mjeseci? Pa, ne žali se, reče Kovačević. Snalazio se i posuđivao pa dočekao svoju platu. Eto nade radnicima tuzlanske "Dite" i ostalih upropaštenih firmi. Rogić je primjer da ne mora svaki radnik u BiH štrajkom glađu tražiti zarađeno. Nekad je dovoljno "samo" biti generalni sekretar stranke. I raditi u državnoj upravi.