Ne znam o čemu je Miodrag Bajić, glavni specijalni tužilac RS, razmišljao kada je krajem prošlog mjeseca odobrio svom tužiocu da postigne dogovor o priznanju krivice sa Bojanom Golićem. Vjerovatno nije ni pomislio kako će javnost reagovati na to što su držali skoro četiri mjeseca čovjeka u pritvoru kojem su uspjeli dokazati nesavjestan rad u službi.
Tvrde tako tužioci da je Golić kriv što kao direktor nije znao, a trebalo je da zna, za malverzacije u vezi s prodajom paketa državnih akcija u "Medicinskoj elektronici", pa im je valjda trebalo skoro četiri mjeseca da ga "slome" na Tunjicama da bi sporazumno priznao krivicu.
Isti dan kada je Golić potpisao famozni sporazum pušten je iz pritvora u kojem se nalazio još od kraja marta kada je uhapšen zajedno sa Miletom Radišićem, vlasnikom firme "Grand trejd" iz Banjaluke, Željkom Katalinom, bivšim direktorom "Medicinske elektronike", te Draganom Cerovcem i Nikicom Bajićem, koji su istovremeno bili zaposleni u IRB-u i članovi Nadzornog odbora "Medicinske elektronike".
Ovaj drugi Bajić je odmah pristao da bude svjedok saradnik, tako da ni dana nije poroveo iza rešetaka s ostalim drugarima iz "organizovane kriminalne grupe", kako su ih krstili tužioci odmah nakon spektakularnog hapšenja, koje je sprovela opet Specijalna jedinica za specijalne istrage, jer, rekoše, nisu imali podršku niti želju obične policije da im u tome pomogne. Nisu prošla ni četiri mjeseca od tog spektakla, a tužilac je već odustao zbog nedostatka dokaza od optužbi koje su bivšeg direktora IRB-a teretile za "zločinačko udruživanje i zloupotrebu službenog položaja".
I, stvarno, s kakvim su to dokazima specijalni tužioci otvorili predmet "Medicinske elektronike", ako su imali čvrste dokaze da je čovjek koji je potpisao prodaju državnih akcija kriv jer nije znao, a trebalo je da zna, da se navodno radi o velikoj šteti po budžet.
S kakvim to onda dokazima dalje idu u dizanje optužnice protiv Radišića, Kataline i Cerovca? Radišića tužioci terete da je u januaru prošle godine organizovao kriminalnu grupu da bi po znatno nižoj cijeni kupio državni kapital u "Medicinskoj elektronici". Ubijeđeni su da su Cerovac i Bajić kroz fingiranu trgovinu na berzi prvo oborili cijene akcija tog preduzeća da bi opet oni odlučivali u IRB-u da po toj sklizanoj cijeni prodaju Radišiću državne akcije kroz javnu ponudu za preuzimanje, a kako bi on za mizernih 180.000 maraka postao najveći akcionar "Medicinske elektronike" sa nekih 35 odsto vlasničkog udjela.
Ključ priče se međutim, tvrde tužioci, ne vrti oko akcija, već oko zemljišta "Medicinske elektronike", koje zajedno sa zemljištem koje je već ranije od Gradske uprave kupila Radišićeva firma, kažu pod čudnim tenderom, čini najatraktivniju građevinsku parcelu u Banjalucu.
Sve to i ima smisla, ali ostaje da visi ono isto pitanje s kakvim to dokazima idu specijalni tužioci pred sudiju ako su uspjeli da nesrećnom Goliću dokažu samo da je kriv što nije svu ovu Radišićevu kombinatoriku mogao da posloži po nekom redoslijedu u svojoj glavi, pa je potpisao prodaju akcija, a uhapšen je pod optužbom da je pripadnik, maltene, neke zločinačke "koza nostre".
Iskreno, sav taj specijalni spektakl počeo je da liči na onaj kada su isti ti specijalni tužioci pohapsili više od pola radnika bivše Direkcije za privatizaciju, a koji su ove godine svi oslobođeni. Tri godine kasnije, tačnije samo desetak dana od hapšenja u vezi s "Medicinskom elektronikom, Vrhovni sud Republike Srpske potvrdio je oslobađajuće presude za svih devetoro optuženih, od bivšeg direktora do onih službenica čije je privođenje sa lisicama na rukama stvarno bilo dugutantno, bez obzira na to što je glavni tužilac Bajić kasnije govorio da za njih nikakvu ulogu ne igra ko je muško, a ko žena.
Njegovi tužioci su ih teretili da su tokom 2002. i 2003. godine raznim metodama licitacija, što normalnim što holandskim, omogućavali određenim biznismenima kupovinu državnog kapitala u preduzećima po cijenama nižim od stvarne vrijednosti i nanijeli štetu budžetu.
Preciznije, oni su bili osumnjičeni da su kao organizovana kriminalna grupa kupcima dojavljivali minimalne cijene po kojima će državni kapital biti prodat. Njihovo hapšenje bilo je rezultat rada Komisije za reviziju privatizacije državnog kapitala u preduzećima i bankama, a predsjednik te komisije Borislav Bijelić bio je uvjeren da nisu samo prodaje državnog kapitala vršene po izuzetno niskim cijenama, nego se u više od deset slučajeva minimalno utvrđena cijena, koja je morala biti tajna, poklopila s postignutom prodajnom cijenom na samoj licitaciji. Drugim riječima, kupac je morao znati utvrđenu minimalnu cijenu.
U tranzitnim državama i turbulentnim privatizacijskim vremenima sve to ima nekog smisla, ali je smiješno da u postupku koji je trajao oko tri godine specijalni tužioci nisu uspjeli da pribave nijedan valjan dokaz koji bi uvjerio sudije da se radilo o krivičnom djelu.
Ovo je samo jedna u nizu promašenih priča u kojoj su glavni likovi specijalni tužioci. Tu je i poznata priča o nekada najboljoj robnoj kući na Balkanu, koja je uništena u moru velikih prevara i igara koje su igrane od strane velikih, moćnih i uticajnih, što političara, ministara i biznismena. Hronološki gledano, zadnjih deset godina "Boska" je u stvari mozaik satkan od sitnog i krupnog lopovluka, koji su u njoj sprovodili politički postavljani direktori i nadležni ministri.
E, upravo zato je bivši ministar trgovine Boris Gašpar imao specijalni tretman, te su ga tužioci spektakularno uhapsili u do tada neveđenoj akciji suzbijanja organizovanog kriminala. Nakon višemjesečnog pritvora Gašpar se evo već godinama s tim tužiocima razvlači po sudu, a oni mu još sudiju nisu uspjeli ubijediti da za prodaju poslovnih prostora "Boske" nije imao odobrenje Vlade. Ostalo je da se još sačeka, po dosadašnjoj praksi, oslobađajuća presuda.
Koliko je još potrebno navesti primjera koji pokazuju da Specijalno tužilaštvo traljavo i površinski odrađuje posao, da bez prikupljenih čvrstih dokaza kreću u spektakularne akcije hapšenja ljudi, koje kasnije mrcvare nekoliko mjeseci po pritvoru da bi izgubili sudski postupak. Glavni tužilac tu treba nešto radikalno da mijenja.