Deblokada uspostave vlasti u BiH ipak je u rukama stranaka koje su postigle dogovor o koaliciji, a to su Stranka demokratske akcije (SDA) i Stranka za BiH. Jedina nelogičnost ovdje je što njihovom koalicijom nije riješeno ono zbog čega su se i udružili još nema dogovora o formiranju vlasti. I
Izgleda da se ovom sporazumu više obradovao lider Stranke za BiH Haris Silajdžić, ali čudno je što princip po kojem je nastao koalicioni sporazum Silajdžiću nije bio dobar kada su izmjene Ustava u pitanju. Tada su predstavnici sedam političkih partija, uz pokroviteljstvo Ambasade SAD, upravo radili po principu mijenjaćemo ono o čemu se slažemo, ostalo će ostati za drugu fazu, što je Stranci za BiH poslužilo kao izgovor za napuštanje pregovora i pohod u izbornu kampanju.
Da li će šupljine u koalicionom sporazumu biti kamen spoticanja u budućoj vlasti, bespredmetno je razmatrati, jer kupovinom vremena mogu se usaglasiti i posve oprečni stavovi iz prostog razloga što su ovdašnji birači kratke pameti. Sporazum koji nije riješio pitanje partnerstva sa hrvatskim strankama, u direktnoj je vezi sa odnosom prema načinu izmjene Ustava BiH, što upućuje na sasvim različite stranačke saveze nakon formiranja vlasti.
Hrvatsko pitanje prebačeno je tamo gdje mu je i mjesto - hrvatskim političkim strankama, ali to nikako ne znači da će ove o tome i dati konačnu riječ. To što sastanaka između dva HDZ-a nema, ne znači da predstavnici ove dvije stranke neće biti zajedno u vlasti. Duboko uvrijeđeni i podijeljeni vjerovatno će sjedjeti u istim vladama, pravdajući to legitimitetom izbornih rezultata koje su i jedni i drugi ostvarili. Tako je i njima lakše da im neko nametne rješenje, nego da sami padnu jedni drugima u zagrljaj, kojem se nakon brutalnog razlaza ne mogu ni radovati. No, što se mora nije teško, pa će tako nakon niza mjeseci teški neprijatelji sa svih strana sjesti u jedan kabinet i početi rad na reformama, krčeći put BiH ka evropskim integracijama.