U gadnoj ste nevolji, ali se iz nje sami morate izbaviti. Pojednostavljeno, u ovu rečenicu bi mogla stati aktuelna politika takozvane međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini, odnosno prema njenom entitetu Federaciji BiH, čija je preskupa ustavna struktura tek sada shvaćena kao ozbiljan problem.
Ovaj administrativni dio BiH, sastavljen od još deset kantona od kojih svaki opet ima svoje vlade, skupštine, premijere, ministre, poslanike, službene vozače, sekretare, ustanovljen je davne 1994. godine Vašingtonskim sporazumom, čime je zvanično okončan rat između Hrvata i Bošnjaka, odnosno HVO-a i Armije RBiH. Tokom cijele svoje osamnaestogodišnje istorije Federacija je bila preskup organizam, ustrojena kao ni sebi ni drugom, pa nije ni čudo što su njome nezadovoljni i Hrvati i Bošnjaci. Svih godina postojanja FBiH i njeni kantoni imaju brojne nadležnosti koje se poklapaju. Egzistiraju dupla ministarstva za iste resore pa se ne zna šta bi koja trebalo da rade i najčešće onda ni kantonalna ni federalna ne rade ništa. Godinama ogromni novci iz entitetskog budžeta putem "tekućih transfera" odlaze županijama, no od tog odlijevanja para nema nikakvog efekta jer se nedomaćinski ponašaju i oni što daju i oni što primaju.
Nema nijednog izvještaja Ureda za reviziju FBiH u kojem nije upozoreno na ovakvo rasipanje stotina miliona maraka godišnje, ali to nikome iz političkih vrhova nije bilo sporno sve dok federalni budžet nije sveden na izmirenje vanjskog duga, plate administraciji i za socijalne kategorije. Tek sada bi valjalo politički razmisliti o preustroju ovog bh. entiteta kako bi postao ekonomičniji i funkcionalniji. Naravno, predstavnici Hrvata i Bošnjaka imaju potpuno suprotne vizije kako postići bolju učinkovitost Federacije i kako je napraviti jeftinijom. Jednima je potreban samo treći entitet, drugima bi odgovaralo ukidanje kantona uz ostanak entitetskog nivoa vlasti.
Tu na scenu stupa međunarodni faktor. Oni su i dan i noć "spremni pomoći u postizanju kompromisa između zainteresovanih strana". Predstavnici Ambasade SAD u BiH već su izašli i sa okvirnim terminom kada bi, i uz njihovu asistenciju, trebalo sjesti i razgovarati šta uraditi sa FBiH. U iščekivanju proljeća iduće godine, kada bi trebalo da se desi taj samit, ili konferencija, Amerikanci su jasno stavili do znanja kakav dogovor ne smije biti postignut: treći entitet neće biti osnovan sve dok se njih išta pita. A pitalo ih se više nego stanovnike Federacije, kojima njena glomazna administrativna mašinerija pojede sav novac. Tek je decembar, a dok se proljeće ne pomoli i dok se ne dogovore onako kako im je nacrtano ("samo razgovarajte, i to je važno, ali na ovo ni ne pomišljajte"), potrebe građana u FBiH trebalo bi, bar formalno, da servisira neka vlada. Za ovu postojeću, na čelu s premijerom Nerminom Nikšićem, sa sigurnošću ne možete tvrditi ni da je legalna ni legitimna niti da funkcioniše.
Prvo ju je marta 2011. na nelegalan način osnovala četvoročlana koalicija. Nelegalnost u izboru predsjednika FBiH (koji imenuje Vladu) potvrdila je i Centralna izborna komisija BiH (CIK), ali je strani faktor odlučio poništiti odluku bh. institucije za provedbu izbora i ostavio u životu nezakonito imenovanu izvršnu vlast. Visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Incko tvrdi da je imao jednoglasnu podršku svojih šefova iz međunarodne zajednice (dakle i američke ambasade) kada je odlučio da je legalno ono što stranci kažu - i tako do danas opstaše Nikšić i društvo.
Družina se, zbog promjene parlamentarne većine, u međuvremenu zavadila. Premijer traži smjenu ministara iz tri do juče bratske partije (SDA, HSP i NS Radom za boljitak), a kako bi ih zamijenio ljudima iz dva HDZ-a. I ministri traže premijerovu smjenu jer im se zamjerio zbog nekih miliona i kredita.
Sve smjene su u rukama predsjednika FBiH Živka Budimira. To je isti onaj što ga je OHR, podržan ambasadorima iz Vijeća za provođenje mira u BiH (PIC), ostavio na funkciji koju je nelegalno dobio.
Izlaz iz noćne more u kojoj se ne nazire ko bi mogao popustiti pa da u Federaciji bilo čija vlada na kraju profunkcioniše, znaju samo oni što su "uvijek spremni pomoći u postizanju kompromisa". Tako američki ambasador Patrik Mun, kao što zna da treći entitet nije rješenje ustavne prekompozicije, zna i da vanredni izbori nisu način da se riješi aktuelna kriza izvršne vlasti. Umjesto novih izbora, kaže, "treba restrukturirati Vladu FBiH, što zahtijeva dijalog među strankama i pojedincima, a predsjednik FBiH Živko Budimir igra centralnu ulogu u tom smislu".
Kako će Budimir odigrati i za koga će biti pozitivac, a za koga negativac, zavisiće prije svega od težine argumenata koji su PIC svojevremeno nagnali da podrže nelegalno i ponište odluku CIK-a. Koji su to argumenti sada znaju samo međunarodni promotori domaćih dogovora. Uskoro bi neke detalje o snazi argumenata, kojima će se morati voditi, mogao saznati i Živko Budimir, jer drugačije neće moći odigrati namijenjenu mu ulogu. Od svih tih promjena, ni Federacija ni njena vlada neće postati efikasnije, jer to ipak zavisi od ovih, naših, domaćih što od građana dobijene mandate troše na ratove i time provociraju "pomoć" sa strane.
Čekanje te pomoći, kojom bi svi u BiH bili na kraju zadovoljni, svrsishodno je kao i zamajavenje novim i novim najavama smaka svijeta. Po jednoj takvoj najavi, smak svijeta nas čeka već 21. decembra, a po vicu, zaobići će samo BiH. Navodno je smak svijeta došao u Bosnu, ali je onda razočarano rekao: "Ih, pa ovdje sam već ranije bio."