Nevoljno govorim i pišem o nacionalnoj pripadnosti pojedinih ljudi, jer smatram da je to domen privatne osobenosti. U društvima gdje se krećem, od generacijskog druženja, pa preko profesionalnih susreta, sve do kafana, moji prijatelji i sabesjednici su nacionalno izmiješani, pa naciju ne prihvatamo kao nešto bitno za čovjekov život. Međutim, pošto živimo u državi koja je podijeljena po nacionalnoj osnovi, nije moguće o našem društvu govoriti, a da se u obzir ne uzme ta nacionalna komponenta.
Po ne znam koji put naglašavam da zemlja u kojoj je za čovjeka najvažnija kvalifikacija nacionalna pripadnost nema dobru budućnost. Takve nas neće ni Evropa. A, koliko s nacijama ima gluposti i apsurda najbolje pokazuje položaj Srba u Federaciji, konkretnije u Sarajevu. Od toga da se nagađa i gađa s podacima koliki je broj Srba u našem glavnom gradu, pa sve do nepovoljnog položaja tih mojih sugrađana.
Iz vrha Republike Srpske često čujem da su Srbi u Sarajevu obespravljeni, što nije daleko od istine, da ih je ovdje ostalo jedva pet hiljada. Raspitivao sam se na nekoliko strana koliko zaista živi pripadnika ove nacije u Sarajevu, pa su mi mnogi odgovorili da ih ima do 40.000. Pošto, nemamo popis stanovništva, a shodno tome ni precizne statističke podatke, onda je široko polje za razna nagađanja. Minimiziranjem broja Srba u Sarajevu hoće se reći da su istjerani i rastjerani.
Zna se vrlo dobro da je tokom rata većina Srba otišla iz Sarajeva, što zbog granatiranja, što zbog vlasti koja je bila jednonacionalna, muslimanska. Veliku nesreću srpskom narodu je prešutno učinio Alija Izetbegović, koji je preferirao samo svoju naciju, preciznije rečeno svoju vjeru. Zažmurio je na zločine i neprilično ponašanje prema Srbima u Sarajevu, pa je njegova odgovornost nezaobilazna. No rat je završen, Alije Izetbegovića više nema, ali su ostale njegove nakane kod izvjesnog broja vladajućih ljudi da forsiraju samo svoje Bošnjake, u svim domenima društvenog života, od politike do kulture i informisanja. Uglavnom se ignorušu oni što nisu dobri Bošnjaci, pa tako su i Srbi potisnuti u stranu.
No, nisu samo sarajevski Srbi pod staklenim zvonom od vladajuće strukture, nego se i vlasti iz RS prema njima ponašaju kao prema srpskim izdajicama. Kakvi su to Srbi koji žive pod bošnjačkom vlašću? I onda od Dejtona do danas vladaju zakoni koji suštinski unižavaju federalne Srbe, jer su po tim uzusima samo Srbi iz RS pravi Srbi. Dovoljno je to što na čelo države ne može doći Srbin iz Federacije, pa zaključiti kako su ti ljudi po Ustavu drugorazredni. Sljedstveno tome u državnim organima, u vladi i parlamentu, ne može biti, recimo, sarajevskog Srbina, ukoliko nije "prošvercovan" iz neke građanske stranke, jer im zakon ne dozvoljava da budu jednakopravni.
Na federalnom nivou ima poneki Srbin koji se ušuljao u vlast, stoga što su pristali da uđu u bošnjačku stranku, prevashodno u Stranku za BiH. Tako su Gavrilo Grahovac (ministar u vladi) i Marko Vešović (član federalnog parlamenta) dobili položaj, a izgubili su svoju ličnu slobodu, jer moraju slušati svog šefa Harisa Silajdžića. A, Srbi u bošnjačkim strankama su najobičnija ikebana, pa je jasno da ih u RS smatraju kao izdajice.
Kažu mi da u Sarajevo svaki dan dolazi 5.000 Srba iz okolnih mjesta, prigradskih naselja i sela, iz Istočnog Sarajeva, koji su zaposleni u državnim organima BiH. Tu nema mjesta za Srbe iz Sarajeva, što je očita diskriminacija. Pričao mi poznanik kako su ga u državnu službu primili jer su se prešli, jer su mislili da je Srbin iz RS, pošto je u biografiji napisao da je rođen u Lukavici, mada on skoro od rođenja živi u Sarajevu. Dakle, po zakonima i praksi sarajevski Srbi su u podređenom položaju prema Srbima iz RS.
Imam utisak da moji sugrađani Srbi nisu nimalo na strani sarajevskih vlasti, ali istovremeno imaju veliku distancu i prema svojim sunarodnicima iz Republike Srpske. Još kad Rajko Vasić počne da džuture ruži Sarajlije, onda se i sarajevski Srbi osjećaju pogođeni. Pa još kada Milorad Dodik traži da se smijeni Dunja Mijatović jedna od direktorica RAK-a, regulatorne informativne agencije, jer na to mjesto treba dovesti nekoga iz njegove okoline, onda je jasno da Srbi služe vlastima, bilo kojim, za stvaranje svojih feuda.