Srebrenica, kao poprište masovnog stradanja Bošnjaka, mora se izdvojiti iz sastava Republike Srpske i staviti kao poseban distrikt pod jurisdikciju države.
Ovi, očekivani zahtjevi su se iznjedrili sa jučerašnjeg sastanka u Srebrenici, koji je okupio, uglavnom, bošnjačke političare i diplomate islamskih zemalja, uz upadljiuvo odsustvo predstavnika zapadnih sila i Republike Srpske.
Izdvajanje Srebrenice iz sastava RS, tvrde učesnici sastanka, neophodno je zbog presude Međunarodnog suda pravde, kojim je masovno ubistvo Bošnjaka na području Srebrenice označen kao akt genocida.
Ti zahtjevi bi, jasno je već sada, mogli biti uvod u ozbiljnu krizu `matematičke koalicije` na državnom nivou, ionako uzdrmane dugotrajnom bitkom oko reforme policije i rafinerije nafte.
Jer, da li Predsjedništvo BiH može da se složi da od Savjeta bezbjednosti UN-a zatraži takvo nešto? Da li to može da prihvati državni parlament? Kako o tome uopšte donijeti odluku?
Pošto je i samim učesnicima sastanka jasno da je takvu vrstu saglasnosti nemoguće postići, sa ovog skupa može se izvući samo jedan siguran zaključak - koristeći se mukom i tragedijom Srebreničana pokušava se demontirati unutrašnja organizacije BiH kako bi se dejtonska država razbila da joj ni trag ne ostane. Namjera je, 'ajde da se ne lažemo sa tom pričom o kolektivnom iseljenju, stvaranje `slučaja` Srebrenica, kao dobrog argumenta pred predstojeće ustavne pregovore. Pokušaju nasilnog demontiranja ustavnog poretka - što je samo po sebi izuzetno opasna stvar - lako je prepoznati, jer se iza Srebrenice, evo, javljaju i `slučaj` Prijedor, Bratunac...
Scenaristi su jasni - oni koji su nezadovoljni presudom Međunarodnog suda pravde. Likovi ovog komada manje-više lako se daju prepoznati - jedan destruktivni nacionalista, po profesiji član Predsjednišva, i drugi malo suptilniji stranački lider koji, kako mu i prezime kaže, vodi politiku po principu `tiha voda brijeg roni`. Ovih dana, priključio im se još jedan, realniji političar, socijaldemokratskog opredjeljenja.
Koliko god su u početku bili ozlojeđeni zbog toga što Srbija nije osuđena, sada kao da su se počešali o glavi i dosjetili: `Eh, presuda i nije tako loša, mogli bismo da izvučemo nešto od toga`, bez obzira na to što im je savršno jasno na koji način je moguće mijenjati Ustav.
Evo, uskoro će dobiti priliku da iznesu svoje argumente o tome šta misle o uređenju države. Uskoro će, naime, početi ustavni pregovori i neka se na tom mjestu određuje šta je za koga od političkih predstavnika, koje je narod izabrao, prihvatljivo.
Pojedini političari, izgleda, još ne shvataju da svojim destruktivnim djelovanjem, cijelu zemlju dovode u opasnost, unoseći dodatnu nestabilnost u njen mukom započeti ekonomski i svaki drugi oporavak. Umjesto da stanu na loptu i razmisle kako da se sa druga dva naroda dogovore o tome kako da izgrade zadovoljnije društvo oslobođeno aveti prošlosti, oni su zaostali u vremenu kad je krvava istorija sukoba klanja i započela.
Utisak je - nema čovjeka u državi kojem ova situacija ne liči na proljeće '92. godine. Na svu sreću, oružje ovaj put nije u rukama `konstitutivnih naroda`.
'Ajde, bar neka korist od tih stranaca!