Kolumne

Srećna nova, iz samoizolacije

Srećna nova, iz samoizolacije
Foto: N.N. | Srećna nova, iz samoizolacije

Sve je počelo kao obična prehlada ili stomačni virus, jer je stomak jednostavno prestao da radi. Ali, kada se nakon nekoliko dana pojavila i ta niska temperatura, tek zeru iznad 37, uz povremene osjećaje hladnoće i vrućine, shvatio sam da bi trebalo da se izolujem i tako sačekam nekoliko dana.

Uzeo sam slobodne dane na poslu, brat mi je nabavio u apoteci brze antigenske testove, koji će uvijek biti negativni narednih dana.

Potpuno sam izgubio apetit, ali sam se tjerao da makar nešto pojedem. Izgubio sam snagu. Nisam imao bolove u mišićima, tek se pojavilo grebanje u grlu. Grlo će narednih dana biti sve više upaljeno, po usnama će se pojaviti plikovi, a jezik će postati jarkocrven. Mirisi su povremeno bili izmiješani i naglašeni. Uz to potpuno sam poblijedio, pa sam samom sebi izgledao strašno.

Noći su bile naročito teške. Kad god bih se spustio u horizontalu, za kratko bih bio u goloj vodi, kao da me je neko posuo kantom vode. Kosu sam sušio fenom. Uspijevao sam sjedeći odspavati tek sat do dva, a to su bili burni, košmarni snovi. Pošto je temperatura bila tek blago povišena, mislim da je sam virus udarao na nervni sistem.

Više nisam smio čekati, pa sam 28. decembra nazvao ARI ambulantu. Naručili su me naveče u pola sedam. Prvi koraci uz stepenice poliklinike bili su mi najteži. Neizvjesnost, da li je to korona i koliko je štete napravila.

Na ulazu su mi izmjerili 36,8 i ono najbitnije, oksigenizacija (saturacija) bila je 98%. Prvi pozitivni znaci! U ordinaciji me je izuzetno pažljivo pregledala doktorica Tanja Todić. Naročito se, nekoliko minuta, zadržala na plućima. Bila su čista, osmijeh i podrška doktorice. Potom su me testirali. (To je ono kad vam gurnu štapić u nosnice i osjetite da vam štapić češka mali mozak!)

Sutradan ujutro izvadio sam nalaz krvi. "Ajooj, kakve su vam ovo venice", našalila se sestra. Prepale su se i vene, pa se sakrile, pomislih u sebi. Vješto mi je i bezbolno izvadila krv.

Naveče sam ponovo bio kod doktorice Tanje. CRP je bio prilično visok (88), ostali nalazi su bili solidni. Dala mi je antibiotik za izuzeto upaljeno grlo i ždrijelo, kao i druge, prateće lijekove. Dala mi je i uputstvo šta činiti, zavisno od rezultata testiranja.

Od prve terapije, stanje se počelo postepeno popravljati. Bio sam i vedriji, jer virus nije napravio onakvu štetu kako je mogao. Prošlo je i vremena, tako da sam očekivao da virus oslabi.

Oko dva popodne, 30. decembra, stigao mi je SMS iz Doma zdravlja Banjaluka, novogodišnja čestitka: Vaš rezultat testiranja je POZITIVAN!

I prije nego što mi je došao rezultat, na osnovu svega, gotovo da sam bio siguran da imam koronu. Stanje mi se ipak počelo popravljati, tako da nisam očajavao zbog rezultata testa. Popunio sam elektronski formular, a narednog dana javila mi se izuzetno ljubazna gospođa iz Doma zdravlja i objasnila sve vezano za moju izolaciju, kao i za način kako da kontaktiram Komunalnu policiju prilikom odlaska na kontrole i dodatne pretrage po isteku terapije antibiotikom.

Novu godinu dočekao sam u samoizolaciji. Svakoga ko misli da je to baksuzluk, moram demantovati. Bio sam zadovoljan što imam blažu kliničku sliku i što sam na putu da izbjegnemo komplikacije. Sa druge strane, sve vrijeme su mi se javljali prijatelji, kolege i poznanici i davali mi podršku.

Četvrtog januara prvi put sam došao na kontrolu, u Kovid ambulantu u Docu. Nakon dana i dana provedenih u samoći izolacije, prijalo mi je društvo mojih koronaša. (Da ne kažem da sam se osjećao kao gubavac, a sada sam bio sa sebi ravnima.)

Prvi pregled kod doktorice Bojane i pluća su na slušalicama bila u redu. Ponovo nalaz biohemije...

Sutradan novi pregled. CRP se vratio u normalu, ali drugi rezultati su ukazivali da je u toku sekundarna, bakterijska upala vjerovatno grla i ždrijela. Rendgen je potvrdio da su pluća sve vrijeme čista! Sistematična doktorica Bojana odredila mi je novu terapiju antibioticima da bi se potpuno počistila bakterija. Požalila mi se i na neke pacijente koji joj dolaze i zahtijevaju od nje određenu terapiju ne želeći dodatne preglede ili nalaze. (Što na kraju najviše može da šteti samo njima.)

Ti i slični pacijenti, moram i to napomenuti, svojom netolerancijom prema ljekarima i sestrama, ali i prema svojim sapatnicima, samo su dodatno stvarali nepotrebnu nervozu i unosili nemir, pa ste vjerovatno obaviješteni i o intervenciji policije u nekoj od ambulanti, kojoj ipak nisam svjedočio.

Dok ovo pišem, pravoslavni vjernici proslavljaju Božić, a ja brojim posljednji dan svoje samoizolacije. (Pošto sam testiran kasno naveče 28, prebacili su datum mog testiranja dan kasnije.) Virus sam pobijedio. Još koristim terapiju protiv bakterijske upale grla i to će potrajati još 5-6 dana. Puno se bolje osjećam, ponovo jedem i imam apetit, ponovo mogu da spavam, snaga mi se sve više vraća, optimizam i vedrina. Znam da još nije sve gotovo, da treba da se pripazim, vratim potpuno snagu i sve druge parametre.

Korona je podmukla bolest. Sva iskustva koliko god su slična, toliko su i različita. Treba ih upoznati da bi svako od nas bio svjestan kada se eventualno izolovati ako se osjete simptomi, te se obratiti za pomoć. Naravno, ne treba očajavati, uvijek treba vjerovati u sebe, objektivno doktorima predstaviti svoje stanje i poštovati mišljenje i trud ljekara i drugog medicinskog osoblja koje radi pod stalnim rizikom.

Kao i sve pošasti sa kojima se čovječanstvo u istoriji susretalo, i korona će uskoro, vjerovatno već sredinom godine, polako popuštati i pretvarati se u običnu prehladu ili gripu. Naročito bi to moglo biti kada omikron postane dominantan soj, iako ćemo baš tada, pred sam kraj, imati veliki broj pacijenata. Do tada se pričuvajte, budite oprezni, još malo treba izdržati!

A ja vam u 2022. želim svu moguću sreću, prije svega dobro zdravlje!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije