Stigla je i ova famozna 2009. godina. Zvanično nije bila ni počela a većina građana je poželjela da dočekujemo 2010. a ne ovu novu godinu. Jer o njoj smo znali sve unaprijed.
Kažu ekonomski eksperti - biće teška, gladna, depresivna, godina velike ekonomske krize... Prosto su se ti analitičari utrkivali ko će težu riječ pronaći da nam opiše šta će nas snaći. Jednom riječju, bolje da je nismo ni dočekali.
Analize velike većine ovih takozvanih ekonomskih eksperata podsjećaju na priču o Bosancu koji se sasvim slučajno našao u Beču na baletskoj predstavi. Znate to? Kad se vratio kući, pod utiscima, priča prijatelju šta je to svijetu moderno i šta je balet.
"Nije to ništa posebno. Jedan mladić juri djevojku po pozornici čitavo vrijeme. Ona desno on za njom, ona lijevo on za njom. On navalio, ali ona se ne da. Na samom kraju uhvati on nju, podiže, pomirisa i baci. E, to ti je balet."
Tako i ovi naši ekonomski analitičari. Vidjeli da se nešto u svijetu dešava pa uglavnom površnim tumačenjem pokušavaju da opišu kakva je naša uloga u svjetskoj ekonomskoj krizi.
Kao kad je kriza prodrmala Ameriku i Evropu, a i Japan je u crvenom, šta li će tek nama da bude, ovako malima, siromašnima i neukima. Ni hljeba nećemo imati da jedemo a kamoli kredit u banci da podignemo. Što smo trošili, trošili...
Vjerovati je da će ekonomska kriza koja drma uglavnom ekonomski najrazvijenije zemlje svijeta, svoju kulminaciju doživjeti u ovoj godini, i da će prema svim pokazateljima negativni efekti te krize zahvatiti i BiH, kao i ostale zemlje regije, ali od nas samih uglavnom zavisi kako ćemo se nositi s tim problemima.
Logično je pretpostaviti da će bez posla ostajati ili je već ostalo dosta radnika iz velikih industrijskih sistema kao što su "Birač" iz Zvornika, "Aluminijum" iz Mostara i drugih izvozno orijentisanih kompanija jer je u svijetu pala potražnja za njihovim proizvodima. Ne treba biti ekspert pa da bi se zaključilo šta to predstavlja za jednu relativno nerazvijenu zemlju. Ali to je daleko od potpune ekonomske katastrofe kakvu nam predviđaju naši takozvani stručnjaci.
Kako život funkcioniše na jednostavnim principima, koje ljudi vole da komplikuju, najveći problem ove ekonomske krize, koja nije ni prva a ni posljednja, nije sama kriza već strah od nje. Građani su toliko isprepadani crnim prognozama da su danas bukvalno svi postali eksperti za Vol Strit i svi se tresu kao Banjaluka '69. ako je Don Jones dan završio 10 odsto u minusu.
E, to je problem. Defetizam i pesimizam uništavaju svako racionalno promišljanje, a njih šire neuki, površni i samozvani eksperti koji uživaju da svoja mračna predviđanja iznesu na svjetlost dana. Takvi su građanima zagorčali ovu godinu a da nije ni počela.
Zbog toga na početku ove 2009. godine treba nam više optimizma i vjere da nije sve crno. Da život neće stati i ako bankrotira još koja banka u svijetu i ako u Detroitu prestanu proizvoditi automobile.