Nekako se ustalila praksa da svaki odlazeći visoki predstavnik prije nego što izađe sa spakovanim koferima iz zgrade OHR-a potpiše neku odluku, donese zakon ili nešto slično što kasnije izazove po pravilu različite reakcije u Sarajevu i Banjaluci.
Ni Miroslav Lajčak nije odolio, pa su se nakon pisma koje je uputio "prudskoj trojki", u kojem je iznio stav Stranke za BiH, pardon, svoj stav, da državnu imovinu prvo treba knjižiti na BiH pa onda na entitete i kantone... pojavila i tumačenja da Lajčak u onim koferima nije odnio samo garderobu. Baš kao i za Pedija Ešdauna, koji je u zadnjem satu svog mandata pomilovao SDS-ovu "trojku" koju je prethodno sa još pedesetak osoba smijenio sa svih funkcija. Nakon pomilovanja čak su se i svjedoci pojavljivali koji su se kleli da su ga vidjeli u jednom banjalučkom motelu, bez obezbjeđenja, sa koferom u ruci malo većim od nesesera.
Istina, Lajčak ne djeluje kao mutan tip poput Ešdauna, koji bi koristio mandat da uz platu zaradi i nešto sa strane, ali je u najmanju ruku čudno to njegovo pismo na kojem se ni zarez ne razlikuje od stava Harisa Silajdžića kada je u pitanju knjiženje takozvane državne imovine.
A o tome treba li svu imovinu prvo knjižiti kao imovinu BiH, pa onda kao imovinu entiteta i drugih novoa vlasti ili onoga ko je koristi, koplja se lome dobre tri godine. I "prudska trojka" je dva puta tvrdila da je to riješila, ali čim se raziđu, kao da nisu bili na istom sastanku. Svako drugačije tumači pa nije ni čudo da se i članovi nadležne komisija slože samo u tome da su se sastali. Ali evo, na posljednjem prošlosedmičnom sastanku su napravili veliki iskorak i složili se da bi ipak trebalo prvo popisati imovinu prije nego što se dogovore kako će je knjižiti.
Svakom ko logično tumači stvari odmah je jasno da imovina pripada onom ko je koristi, odnosno čije je vlasništvo. Ako je to državna institucija, onda je treba tako i knjižiti, ili ako je vlasništvo entiteta, u čemu je problem da se tako uknjiži? BiH je sastavljena od dva entiteta, tako bar još stoji u Ustavu, što znači da je imovina entiteta, po Ustavu, imovina BiH.
Treba li navoditi primjere u svijetu? Evo, Amerika, koja se čitavom svijetu nameće kao demokratska država, pitanje državne imovine riješila je još prije nekih dvjesta godina. Država ima samo imovinu u Vašingtonu, i jednu zgradu u Njujorku. I nigdje i ništa više. Sva ostala imovina je imovina saveznih država. Čak su četiri savezne države nekada davno potpisale sporazum po koliko će zemlje dati za distrikt Vašington. I zamislite da se pojavi neki senator koji razmišlja kao Silajdžić ili najmanje kao Lajčak sa tvrdnjom da imovina, na primjer Merilenda, prvo treba biti uknjižena kao imovina SAD, pa tek onda te savezne države. E, to bi bilo grubo kršenje Ustava SAD.
Naravno, u BiH se to ne može tretirati kao kršenje Ustava, jer on nije ni riješio ovo pitanje. Izgleda da su se tvorci Dejtonskog sprazuma, Bog da im duši oprosti, malo preračunali kada su mislili da će odredba Aneksa četiri, u kojem stoji da se "BiH sastoji od dva entiteta" biti dovoljna da se razjasni šta je čije, pa nisu odmah dogovorili i nekakav amandman da bi to i pojasnili.
A na kraju, ako ćemo iskreno, šta će ovakvoj državi bilo kakva imovina? I zna li iko u ovoj državi šta bi radio s tom imovinom? Pa, u Bosni i Hercegovini prvi i posljednji pošten popis imovine uradili su Austrijanci nakon aneksije, krajem 19. vijeka. I ne samo to, i dan-danas se u gruntovima širom BiH nalaze karte koje su iscrtali austrijski geometri, a za zgrade koje su izgradili redovno i danas iz Beča stižu obavještenja da im je istekao stogodišnji rok upotrebe te da više ne garantuju za njihovu sigurnost i da bi im trebalo provjeriti statiku i šta li još...
Čak se ni komunisti nisu previše zamarali sa knjiženjem takozvane državne imovine, pa su je zajedno sa onim što su nacionalizovali utefterili kao društvenu svojinu.
I tako je sve do danas. Izgleda da će tako i ostati, jer stvarno lijepo zvuči. Društvena... svačija i ničija, kao i Bosna i Hercegovina.