Tačno je godinu dana od kako su birači u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini izašli na izbore i dali svoj glas strankama i pojedincima da ih povedu u bolju budućnost. Danas je i tačno godinu dana od kako stranke koje su dobile najveće povjerenje na tim izborima ne uspijevaju da nađu minimum dodirnih tačaka i zajedničkog jezika da bi sastavili novi saziv Savjeta ministara BiH.
Naravno, ovaj "jubilej" je idealna prilika da se nešto kaže o tome šta ovo znači za imidž BiH, te kako "tehnički mandat" izgleda iz ugla Republike Srpske.
Prvo, činjenica da je BiH godinu dana poslije izbora bez vlasti u zajedničkim organima je jasna poruka Evropi da ne žuri sa nama i da mi nismo još ni blizu stanja iz kojeg bismo mogli biti razmatrani kao ozbiljni igrači i budući članovi EU porodice. Predivno zvuče objašnjenja da je i Belgija bez vlasti poslije izbora i to još duže nego mi, ali nažalost ova priča nema veze sa pameću. Razlog je jednostavan, u ovoj zemlji je najveća stopa nezaposlenosti u Evropi i preko 500.000 radno sposobnih ljudi nema posao. Belgija, za razliku od nas, može sebi priuštiti da jedno vrijeme, zbog političkih natezanja, rješavanje problema bude u zastoju. Prije svega, jer njihovi problemi ne ugrožavaju egzistenciju i budućnost raspamećenog, prezaduženog i osiromašenog naroda, kao kod nas. Pored toga što godinu dana poslije izbora izgledamo krajnje neozbiljno, svako pravdanje tipa "a šta je sa Belgijom" koje dođe od bilo koga iz BiH zakopava nas još dublje i definitivno pravi od nas sliku "banana države" u srcu Evrope.
Iz ugla Republike Srpske ova situacija i ponašanje srpskih predstavnika u prethodnih godinu dana može biti različito tumačena, zavisno od toga šta je interes RS - da ima novog saziva Savjeta ministara ili da ga nema. Ako je interes da ga ima, onda je napravljena greška jer smo zbog nepremostivih razlika u odnosima dva koncepta u Federaciji BiH dopustili da interes RS bude u drugom planu. Ako je interes RS da imamo novi saziv Savjeta ministara, onda je neobjašnjivo petljanje srpske strane u pitanje koje partije i pojedinci će biti u zajedničke organe iz Federacije BiH i u ocjenjivanje njihove nacionalne legitimnosti. Ako je za Republiku Srpsku interes da se dođe što prije do nove bh. vlasti bilo bi logično da branimo svoje - neupitnost dvoentitetskog uređenja i entitetskog glasanja u parlamentu BiH, četiri ministra iz RS, princip rotacije na najvažnijim pozicijama i da čekamo ko će se pojaviti s druge strane da saopšti da ima dovoljno ruku da bude napravljen novi saziv Savjeta ministara u skladu sa Ustavom, zakonima i interesima Republike Srpske.
Ako je interes RS da, iz nekog razloga, što duže nemamo novi saziv Savjeta ministara, onda je ova cijela stvar vođena savršeno, jer ukoliko ovako bude nastavljeno, insistiranjem na tome da i dva HDZ-a i SDP budu u istom Savjetu ministara najvjerovatnije nas čeka punih osam godina mandata Nikole Špirića i njegovih ministara. Forsiranje priče o tome da moraju svi predstavnici naroda imati "50% plus jedan glas" da bi bili legitimni, da se hrvatske pozicije ne mogu davati nikome osim HDZ-u (jednom i drugom) i da bez toga ne može biti formiran novi saziv Savjeta ministara je idealan put da agoniju formiranja novog saziva Savjeta ministara zaista održavamo u životu do 2014. Ako je to interes Republike Srpske, stvari idu dobro i samo tako treba nastaviti.
Međutim, u Republici Srpskoj mi imamo drugi problem - ne znamo šta su nam interesi, ciljevi i prioriteti, niti imamo vlast koja o tome vodi računa. Da je tako najdirektnije nam pokazuje novi paket zaduženja koji je vlast u RS stavila na vrat ove i sljedećih generacija. Oko 650 miliona zaduženja potrošačkog karaktera, ponovo bez kreativne i produktivne pozadine koja garantuje njihovo vraćanje, jasan je dokaz da rukovodstvo Republike Srpske ne gleda dalje od sljedeće krivine i sutrašnjeg dana. Po principu, šta me briga za poslije, ja svakako neću biti tu.
Ili, zar nije dokaz potpune nekonzistentnosti i nedostatka stava odnos Republike Srpske prema novoizabranim vlastima u Federaciji BiH. Zaključak Narodne skupštine je jasan: vlasti u Federaciji BiH su neustavne i nezakonito formirane i sa njima nema saradnje. U sedmicama nakon toga vidjeli smo predsjednika RS Milorada Dodika za istim stolom sa predsjednikom Federacije BiH Budimirom, sastanak ministra u Vladi RS Petra Đokića sa svojim kolegom iz Vlade Federacije BiH i zajednički rad ministra Tegeltije u Upravnom odboru UIO sa svojim federalnim kolegom. Najmanje što se može reći je - neozbiljno. I kako sada očekivati od takvih vlasti da odrede pravac djelovanja ili da nam kažu šta je interes RS. Uz to, veliko je pitanje da li je kod formiranja novog saziva Savjeta ministara interes Republike Srpske na istoj strani kao i interes SNSD-a, koji kontroliše sadašnji, "tehnički", sastav.
Zbog toga je pitanje Savjeta ministara, kao i mnoge druge stvari u Republici Srpskoj i BiH, već punih godinu dana obično natezanje po principu "ko će koga". Zato tonemo sve dublje i zato se krizi u BiH, koja nema puno veze sa tzv. svjetskom krizom, ne vidi kraj.