Izjava gospođe Rajs, ministrice vanjskih poslova najmoćnije države na svijetu, o tome kako proces tranzicije dijela Balkana u normalno i demokratsko stanje odnosa teče teško i da stanje u kojem se nalaze neki dijelovi tog prostora sugerira neuspjeh cijele zamisli i akcije Zapada na normaliziranju u tom prostoru, je veoma zanimljiva i otvara mnoga pitanja.
U intervjuu, kojeg je gospođa Rajs dala listu `Morning news` iz Dalasa u Teksasu, ona je konstatirala da u Bosni postoji nenormalna situacija. Ona se, između ostalog, izražava u tome da zemlja ima tri predsjednika, tri vojske i tri policije i da to na jasan način sugerira kako takva država ne može da funkcionira na normalan način, niti može da vrši svoje obaveze na efikasan, optimalan i očekivani način i to ni prema svojim građanima, ni prema međunarodnoj javnosti, tj. prema svijetu i obavezama koje čekaju svaku normalnu zemlju u tim relacijama.
Sve što je gospođa Rajs rekla je potpuno tačno i svako od nas će to mirne savjesti priznati i čak potpisati. Naša država, to je jedina bitna istina o njoj, ne može da funkcionira pod uvjetima i na osnovu modela na kojem je ustrojena. Štaviše, i kako se to odavna vidi i zna, nije ni trebalo čekati dvanaest dugih godina i produžavati patnje i agoniju njenih ratom i genocidom izvršenim nad njima izmučenih stanovnika, da bi se to vidjelo i konstatiralo.
Dakle, nije uopće u pitanju tačnost i preciznost indikacije onih najbitnijih momenata koji govore o nakaznom ustrojstvu naše države. Štaviše, onom broju nenormalnosti koje karakteriziraju stanje u našoj zemlji, a na koje je upozorila gospođa Rajs, imajući u vidu prije svega relacije i obaveze naše države prema demokratskom svijetu i njegovoj borbi za univerzalnu demokratizaciju i ljudska prava, a protiv svjetskog terorizma, bilo bi moguće i nužno je, dodati, i to upravo kao indikaciju i drugačijih vrsta problema, i mnoge druge nenormalne stvari u našoj zemlji. Tako je nenormalno da bilo ko uzima dijelove zajedničke zemlje kao vlasništvo jedne određene nacije i da na njima uspostavlja unilateralnu vlast. Nenormalno je da se cjelokupni život ljudi na određenim područjima podvrgava kriteriologiji jedne vjere, jedne nacionalne tradicije i posebnog načina života, tj. da ono što je u biti i u svim demokratskim zemljama stvar privatnog opredjeljenja svakog čovjeka, postane opće i obavezujuće pravilo i uvjet života. Nenormalno je da se u zemlji dopušta otvoreno antidržavno i antibosansko djelovanje političkih i državnih faktora porijeklom iz okolnih država i da se zemlja pretvara u poligone političkih obračuna i borbi u tim zemljama, kao i da građani naše zemlje bivaju u te borbe uvučeni na temelju apsurdne logike da mogu imati dvije domovine, dvije države i dva konstitucionalna prava i uloge, zapravo da su dvostruki ljudi u političkom, državnom i konstitucionalnom smislu riječi. Nenormalno je i to da se naši građani dijele na one koji imaju jednostruk, dvostruk ili trostruk državljanski status, a da neki nemaju nijednog takvog statusa i da se tako građani jedne države među sobom bitno razlikuju i dijele i da dolaze u sasvim neravnopravan odnos. Nenormalno je da se time vrši velika korupcija bosanskog stanovništva i njegovo otuđivanje od njegove sopstvene zemlje i države, jer se jednom dijelu njenih stanovnika dobivanjem takvih statusa (statusa državljana drugih država) i njihovim uvlačenjem u državnu politiku i konstitucionalna prava u drugoj državi, omogućavaju beneficije koje ostali građani iste te države nemaju i ne mogu imati, itd. i tsl. Odista je mnogo nenormalnosti u ovoj zemlji i tu gospođa Rajs ima potpuno pravo i bilo je i vrijeme da upravo ona, ili neki drugi visoki funkcioner njene države, na to upozori i time ukaže na potrebu ozbiljnog istraživanja uzroka, porijekla i sadržaja problema koji našu zemlju i državu Bosnu i Hercegovinu koče u razvoju i normalizaciji stanja u njoj, zatvaraju joj puteve u neku bolju budućnost. Pitanje, dakle, nije u tome da li je sve onako kako je gospođa Rajs definirala, nego se pitanje sastoji u tome zbog čega je to tako i kako je moguće izaći iz tog stanja.
Razlog svemu je, a to je polazna tačka svakog ozbiljnog neideološkog razmatranja cijelog ovog pitanja, rat koji je sadržavao elemente jasne agresije JNA i Miloševićevog režima, u savezu sa Tuđmanovim režimom i Vojskom Republike Hrvatske, na novonastalu od Europe i Amerike sponzoriranu i međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu, koja je ubrzo po proglašenju postala članica OUN. To je temeljni fakt od kojeg se mora započeti svaka odgovorna i ozbiljna analiza razloga sadašnjeg stanja u našoj zemlji. Drugi razlog sadašnjeg teškog stanja sastoji se u nenormalnom trajanju tog rata i ogromnim žrtvama koje je on izazvao. U odnosu na sadržinu i metode tog rata međunarodni faktor niti je djelovao adekvatno, niti na vrijeme, niti u skladu sa svojim sopstvenim principima, odlukama i rezolucijama. Sile koje su vodile procese su se zapravo poigravale sa sudbinama i životima država i stotina hiljada ljudi. Broj žrtava tog rata je u direktnoj proporciji s neodgovornošću tog faktora. To je isto tako jedna bitna istina. Uostalom to je bilo konstatirano u razgovoru u Bijeloj kući, u jesen 1992. godine, i to od strane gospodina Iglbergera, prethodnika gospođe Rajs u republikanskoj administraciji, prilikom sastanka sa delegacijom države Bosne i Hercegovine. Istina, tada je Iglberger jasno dao do znanja da se Amerika ne slaže s načinom vođenja mirovnog procesa, ali i naglasio da se europske zemlje protive američkim ocjenama i zahtijevaju da one pitanje rata u Bosni rješavaju kao europski problem. Kako su ga rješavale zna se, a ono što su ostavile nakon tri i pol godine gubljenja vremena i narastanja broja žrtava i šteta svih vrsta je bila prijeka nužda za brzom američkom intervencijom. Ta intervencija se javila u liku gospodina Holbruka i zna se da je njen rezultat bio Dejtonski sporazum, koji je samo verificirao ratom i ogromnim nasiljem proizvedeno stanje. Osim prekida rata, taj sporazum nije donio ništa što bi garantiralo trajnu normalizaciju stanja i odnosa u zemlji. Ostavio je da slobodno i u vlasti djeluju sve političke snage koje su proizvele rat. Nije negirao i zabranio njihove ciljeve i metode djelovanja, mada su oni bili nelegitimni i nelegalni. Sada oni ponovo dolaze do riječi, naravno, koristeći svaku, a u ovom slučaju situaciju sa Kosovom kao povod za destabilizaciju stanja na Balkanu uopće i to posredstvom destabilizacije stanja u Bosni i Hercegovini. Put za rješenje ove krize jeste razuman i odlučan stav onih koji dobro znaju da nikakve nacionalističke državice na Balkanu ne mogu biti garancija stabilnog mira i napretka i liječenja dubokih rana koje je nacionalizam stvorio. To je polazište, a kad se krene dobrim pravcem, onda je vjerovatnoća da će se doći do dobrog rješenja veoma velika.