Riječ ili toponim Butmir ima u našoj tradiciji više značenja, a na putu je da stekne još jedno. Prvo i osnovno je da se pod imenom Butmir, porijeklo riječi nije mi poznato, podrazumijeva jedno selo situirano u Sarajevskoj kotlini, koje je smješteno između rječice Dobrinje i rijeke Željeznice i puta koji vodi od Kotorca prema padinama Igmana s jedne, i puta Sarajevo - Ilidža sa druge strane. U središtu tog prostora, inače ravnice, što narod kaže, ravne k'o tepsija, nalazilo se selo Butmir, u kojem su brojne Sarajlije imale svoja imanja i izlazne kuće, a to su kuće u koje su se iseljavali ljeti, kad je u gradu suviše vruće i kad i ljudima i djeci treba više zraka i širine. Drugo značenje toponima Butmir vezano je za prethistoriju, a odnosi se na prethistorijske arheološke nalaze koji pripadaju kulturi neolita.
Ti nalazi, a osobito keramika, koja je glavno mjerilo i osnova datiranja nalaza i postojanja ljudske skupuine koja je tu živjela, kao i određivanja kojoj i kakvoj široj kulturi su oni pripadakli, toliko su vrijedni i toliko značajni da je cijela ta kultura nazvana butmirskom kulturom. Svako ko je vidio vaze i druge izrađevine od keramike ili kultne figure koje su iza sebe ostavili neolitski stanovnici Butmmira, koji su bili stočari i ratari, ostaje zadivljen. Primjerci keramike butmirske kulture su izazvali sensazciju na Carevinskoj izložbi u Budimpešti početkom 20. vijeka i ta je izložba uvela pojam Butmir u svjetsku kulturnu baštinu. Tako je ovo nalazište, tj. selo Butmir kod Sarajeva, postalo pojam u arheologiji i dalo ime jednoj cijeloj prethistorijskoj kulturi. Treće značenje imena Butmir odnosi se na mnogo noviju historiju i vezano je za izgradnju i djelovanje prvog hipodroma u Bosni i Hercegovini, a to se dogodilo u vrijeme austrougarske uprave u našoj zemlji. Nekada su konji uopće igrali u našem životu i našoj kulturi mnogo značajniju ulogu nego što to igraju danas i nego što će ikada više igrati. Ne samo oni brojni đogati i bedevije na kojima su junaci naših narodnih pjesama mogli stići i uteći i na strašnom mjestu postojati, nego, prije svega, oni naši dorati, šarci, riđani, vranci ili zekani koji su po našoj Banjaluci razvozili tovare drva usječenih u obližnjim šumama u Velikoj strani na Starčevici, Jagarama, Šibovima, Bukvaleku ili Krčmarici i raznim drugim lokacijama na kojima je bilo bukove, grabove ili hrastove šume, a traženi su smao tovari tih vrsta druveta. Davno su prošla vremena i kada su stotine tovarnih konja i zaprega dovlačile bisage i kola puna lubenica, dinja, paprika, paradajza, patlidžana, graha, luka i jednog i drugog i drugih proizvoda iz Lijevča i na banjalučkoj pijaci i govedarnici prodavali bogatstvo tih plodova zemlje, a Banjalučani kupovali povrće za zimnicu, pa je bivalo, autor ovih redova se sjeća i po stotinu paprika za dinar, kola kupusa za banku ili kola lubenica za banku, a tovarima krompira iz Vrhovine i kukuruza koji su voženi u Vrhovinu, ni broja se ne zna. Bilo je i u Banjaluci vlasnika trkačih konja (ko se ne sjeća Hakibegove Munje koja je odnijela Kraljev Derby kod Careve ćuprije u Beogradu, a postojalo je i trkalište na Banjalučkom polju. Ali je u Butmiru bio izgrađen prvi naš pravi hipodrom po europskim mjerilima, na kojem su održavane velike godišnje trke i druge trke upriličene raznim povodima. Sarajlije, a i mnogi ljubitelji konja iz cijele Bosne i Hercegovine bi se tada iskupljali u Butmiru, sejrili konje, binjeđije i pratili trke, kladili se na ovog ili onog konja ili čezu, kako se onda govorilo, a sada se kaže na kasače i dvokolicu. Sve je to, međutim, prošlost. Nikoga više ne zanimaju neolit i njegovi stanovnici, mada bi od njih mogli naučiti mnogo šta dobroga, jer su, kako naučnici kažu, bili veliki majstori da pronađu najbolje mjesto za izgradnju naselja, dok mi znamo samo gomilati hrpe kuća. Neki pokušavaju oživjeti hipodrom i kulturu gajenja konja za trke, mada je to, kako se meni čini "dabogda, curo, da te paša uzme, ali se drugačiji svijet vrzma oko naše kuće". Nema više izlaznih kuća ni posjednika imanja u Butmiru. Butmir je prije Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega bio i aerodrom. Nekada su na njega slijetali avioni sa poštom iz Beograda, donoseći "Politiku" i "Vreme", ali i poneko veselo društvo koje je nakon provoda po beogradskim kafanama dolazilo u rano jutro na nadaleko čuveno paće kod Hadžibajrića (čuvena ašćinska kuća). Butmir je sada pusto mjesto i to je ono četvrto značenje tog toponima. Naime, za nas je on zatvoren, jer je postao velika vojna baza Armije Sjedinjenih Država Amerike i NATO-a. Ostao je i mali dio za ciivilnu upotrebu, gdje neki entuzijasti nastoje obnoviti hipodrom. Hipodrom u komšiluku vojne baze. Neće ići, ja mislim. Ali, ima još nešto i po tome će biti zapamćeno to ime, ili može biti brzo zaboravljeno. Butmir je do sada bio dio naše kulturne historije, a sada postaje dio političke bijede i jada u kojem se nalazimo. Amerikanci i Europljani su smislili da na Butmir dovedu naše političare i da im ponude paket. Nekada su se naša djeca radovala novogodišnjim paketićima, a sada se našim političarima, koji i jesu neka vrsta nestašne djece, nude paketi, a nama, kako se u narodu kaže, duplo golo. Butmir tako ulazi u tok ove žalosne historije koja traje već godinama i čije vođenje samo još produbljuje i zagađuje naše međusobne odnose. Umjesto relaksacije nakon teških ratnih zbivanja, mi imamo stanje u kojem se sve vrste napetosti produžavaju i za to su odgovorni političari, kako naši domaći tako još i više strani, oni koji nam tobože pomažu. Oni imaju praksu u držanju ljudi u neizvjesnosti i stanju iščekivanja, zar to nisu pokazali i dokazali na stotinu mjesta u svijetu, zapravo, na svim kriznim tačkama svijeta. Šta njih, osim u općim frazama, odista zanima šta se događa sa nama običnim ljudima. Nažalost, mi smo jedna od tih tačaka, a naši političari niti imaju pameti ni petlje da nas izvedu iz te zamke, pa da se onda mi stotinu godina međusobno dogovaramo i sporimo, ali da za to imamo čvrst temelj u državi koja će biti naša, a ne nečija bjelosvjetska tvorevina i vladavina. Butmir tako završava neslavno, a započeo je sasvim lijepo prije četiri i po milenija.