Prošlosedmično preglasavanje hrvatskih ministara u Vladi Federacije BiH dodatno je podgrijalo političku atmosferu u tom bh. entitetu, ali je otvorilo veoma zanimljivo pitanje o kojem istaknutiji hrvatski politički lideri uglavnom izbjegavaju otvoreno govoriti, a to je politička budućnost Federacije BiH.
Istina, takav način rada i nije neka novost jer ne tako rijetko se dešava da ministri iz reda hrvatskog naroda budu klasično preglasani, pošto ne postoji nikakav pravni mehanizam, pa ni u običnom poslovniku o radu, koji bi uvažio njihov konstitutivni i nacionalni interes. Vlada Federacije funkcioniše na prostim matematičkim operacijama.
Tim povodom potpredsjednik Vlade FBiH i istaknuti funkcioner HDZ-a Vjekoslav Bevanda izjavio je da su u FBiH stvari otišle predaleko i izvan svih pravnih standarda, te da bi Predsjedništvo HDZ BiH trebalo da zauzme konačan stav o tome hoće li hrvatski ministri i dalje učestvovati u radu federalne vlade ili je to bespotreban posao.
Bevanda, koji je s hrvatskim ministrima prošle sedmice napustio sjednicu federalne vlade zbog donošenja odluke o nacrtu dokumenta kojim se predviđa promjena trase na koridoru 5c, smatra da su hrvatski ministri glasali protiv odluke kojom se ruši dignitet parlamenta FBiH i međunarodni sporazumi vezani za ovaj koridor, odnosno za jednu njegovu dionicu od Mostara prema južnoj granici.
"Ne možemo prihvatiti činjenicu da se tako kapitalni strateški državni projekti donose preglasavanjem jednog naroda i da se ne uvažavaju stavovi lokalnih zajednica Mostara, Čapljine i Ljubuškog, niti možemo dopustiti da se to čini bez uvažavanja struke i argumenata", rekao je Bevanda. Prema njegovim riječima, ova odluka je samo u jednom dijelu na štetu Hrvata, ali je primarno na štetu Federacije BiH i cijele BiH, a u svemu ovome jedini cilj je saobraćajna izolacija Hercegovine.
Predsjednik Kluba hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH Josip Perić bio je još puno konkretniji ocijenivši da je posljednji potez bošnjačkih ministara pokazao da je njihova dosadašnja politika bila usmjerena na minoriziranje Hrvata kako bi oni bili protjerani iz ovog entiteta, te istakao da je vrijeme za ukidanje "ovakve Federacije".
Perić je potvrdio da je postigao saglasnost s predsjednikom Doma naroda federalnog parlamenta Stjepanom Krešićem za održavanje sastanka svih hrvatskih političkih predstavnika, na kojem će biti definisana nova politika u FBiH, kako bi se vidjelo ko je zaista iskreno opredijeljen za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa.
Perić, koji je potpredsjednik Hrvatske stranke prava, smatra da je potrebno definisati potpuno novu hrvatsku strategiju, te da će se nakon sastanka predstavnika svih stranaka s hrvatskim predznakom napokon pokazati ko je za zaštitu nacionalnih interesa, a ko je dosad "trgovao" sa SDA, što se na kraju "obilo o glavu" Hrvatima.
O potpunom nepovjerenju i nerazumijevanju koje danas vlada između Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH govori i potpuno pragmatična i hladna Tihićeva izjava da za sva eventualna ugrožavanja vitalnog nacionalnog interesa postoji Ustavni sud da se to i utvrdi. Nadalje ističe Tihić da često iza velikih priča o zaštiti nacionalnog interesa stoje lični, grupni, materijalni i nerijetko kriminalni interesi i upravo zbog toga SDA neće pristati na ucjene da se pod zaštitom etničkog interesa provlače određeni lični ili kriminalni interesi. Tačka.
I samo dan nakon oštro intonirane izjave potpredsjednika bh. pravaša njegov predsjednik Zvonko Jurišić je s Tihićem razgovao o mogućnosti da ta stranka popuni upražnjena mjesta u federalnoj vladi. I skoro potvrdio sve Tihićeve navode o HDZ-ovom kriminalu oko kupovine parcela preko kojih treba da pređe autoput.
Da pojasnimo, Tihić poručuje Hrvatima - prihvatili ste ovakav aranžman Vašingtonskim ugovorom i šta se sad bunite za preglasavanje. Imate Usatavni sud pa se žalite. Ko voli nek' izvoli. Ako neće HDZ hoće HSP. Tihiću je potpuno svejedno.
Svidjelo se to nekom ili ne, Tihić je potpuno u pravu. Zašto bi SDA, kao vodeća bošnjačka partija, vodila računa o hrvatskim nacionalnim interesima ako to predstavnici Hrvata u BiH nisu u stanju? Hrvatske stranke nikada nisu imale jedinstven, jasno izražen stav šta je to njihov osnovni interes. Istina, bio je pokušaj formiranja hrvatske samouprave, ali je to urađeno na potpuno nakaradan i neustavan, pa čak i nasilan način, što je i dovelo do procesuiranja i razvlačenja po sudovima hrvatskih lidera.
Grubo rečeno, u hrvatskom političkom, javnom, vjerskom, kulturnom korpusu u BiH ne postoji ni minimum saglasnosti u kakvoj prvo Federaciji pa onda i u Bosni i Hercegovini žele da žive i da budu ravnopravni. I to je osnovni problem. Ti stavovi se kreću od tri nacionalne jedinice do potpuno unitarne države, koju zagovara, što nije nebitno, i veliki broj vjerskih autoriteta.
Teritorijalno gledano, hrvatska politika zvanično je prihvatila Federaciju BiH podijeljenu na deset kantona, a kasnije i dejtonsku dvoentitetsku BiH. Problem je što se hrvatski predstavnici već petnaest godina ponašaju kao da su to sve privremena rješenja te da će međunarodna zajednica ukinuti kantone i entitete i pokušati uspostaviti sasvim novu unutrašnju organizaciju. U takvoj situaciji oni bi se izborili za svoj entitet. Zbog toga uglavnom hrvatski lideri i zagovaraju prekrajanje Dejtona, a zaboravljaju činjenicu da su oni svoj legitimitet u današnju BiH ugradili preko Vašingtonskog sporazuma, zajedno s Bošnjacima.
Takva dobrim dijelom inertna, dvolična i politika kojom dosta dominiraju lični interesi i sujete dovela je Hrvate danas u poziciju da budu klasična nacionalna manjina u Federaciji BiH, u Republiku Srpsku ne žele da se vraćaju, a za konstitutivnost na državnom nivou dobrim dijelom su se izborili uz političku tvrdoglavost Srba koji su u konstantnom sukobu s bošnjačkom unitarističkom politikom.
Ogoljeno i bez imalo emocija rečeno, ukoliko Hrvati žele da se izbore za ravnopravniji položaj onda moraju prvo da krenu od redizajniranja Federacije u političkom, pravnom i teritorijalnom smislu. Punu ravnopravnost ne mogu očekivati u BiH, a da je prvo ne definišu u Federaciji, ma kako to na kraju izgledalo i ma koliko vremena trebalo da postignu dogovor prvenstveno s Bošnjacima. Moraju prihvatiti realnost da niko ozbiljan u međunarodnoj zajednici ne razmišlja o mogućnosti prekrajanja Dejtonskog sporazuma zbog nedorečenosti Federacije, koja je ustavno-pravno i teritorijalo samo jedan sastavni dio BiH, ravnopravan s Republikom Srpskom. A evo i zašto.
Istorijski gledano, tokom mnogobrojnih razgovora, pregovora, debata, okruglih stolova i zvaničnih pregovora o stabilizaciji bh. društva, uspostavljanju trajnog mira i izgradnji sigurne budućnosti svaki od tri naroda u BiH uglavnom je imao neki svoj političko-pravni okvir i nije prihvatao nijedan drugi. Tek ponekad se događalo da dio nekog modela ima pristanak dvije politike, dok ga treća potpuno odbacuje.
Još u BiH nema modela prihvatljivog za sva tri naroda. Tako je bilo prije rata, tako u ratu, a jednako tako je i danas. U tome se i ogledaju veličina i značaj Dejtonskog mirovnog ugovora, a ne samo u zaustavljanju rata, kako to vole reći zagovornici radikalne promjene Ustava, što je pronašao minimum političkog interesa koji je povezao tri nacionalne politike. I ništa jače u današnjoj BiH ne veže tri konstitutivna naroda negoli ta dva spomenuta međunarodna ugovora - Vašingtonski i Dejtonski.
Šta je to drugo što bar malo veže tri nacionalne politike? Zajednički jezik. Ne. Jedinstveno kulturno-istorijsko poimanje ovog prostora. Ne. Nacionalni interes. Ne. Ekonomija. Polovično. Ta saradnja uglavnom ima jednosmjeran pravac i to iz Federacije prema Republici Srpskoj, s tim da se posljednjih godina može primijetiti u naznakama i suprotno kretanje. I to je to.
Iz ove površne, kratke analize zasnovane na četiri osnovna pitanja jasno je da je danas gotovo nemoguće postići saglasnost u vezi s promjenom Ustava, osim u možda pitanjima koja se odnose na poštivanje ljudskih prava svih, a ne samo konstitutivnih naroda, a što se uglavnom ogleda u izborima za članove Predsjedništva BiH. Tačnije, Dejton nema alternativu.
Ovu realnost treba da prihvate hrvatski lideri kako bi definisali svoj novi nacionalni i politički program. Nastave li sa dosadašnjom politikom Hrvati bi mogli i na nivou BiH, kao i u Federaciji postati stvar matematike, a ne prava.