Nikad nije bilo teže poslovati, opšta je ocjena velike većine privrednika u Republici Srpskoj. Ništa bolje nije ni u Federaciji, a ni u okruženju. Zajednički problem je što jednostavno nedostaje novca, preduzeća veoma teško održavaju likvidnost, proizvesti nešto tek je jedan mali dio posla jer ostaje onaj bitniji, teži i mučniji, a to je da to bude i naplaćeno.
S druge strane, država traži svoje, porezi i doprinosi moraju biti izmirivani redovno, PDV stiže na naplatu svakog desetog...
I tako u krug mjesec za mjesecom bez nekih vidljivijih naznaka da će se stvari mijenjati nabolje za privrednike. Uglavnom su prepušteni sami sebi.
Avgust je mjesec kada vlasti uzimaju kolektivni godišnji odmor pa i probleme ostavljaju za septembar. Vidjećemo poslije godišnjih. Ali šta poslije odmora?
U Republici Srpskoj su izgledna tri velika projekta za koja su obezbijeđena i sredstva. Kompanija "Komsar", u vlasništvu ruskog biznismena Rašida Serdarova, uveliko je ušla u izgradnju bloka termoelektrane u Ugljeviku, a planirala je i da se uključi u projekat hidrocentrale u Rudom.
Britanski EFT, u većinskom vlasništvu srpskog biznismena Vuka Hamovića, obezbijedio je konačno, nakon dvije, tri godine "navlačenja" sa kineskim bankama, novac za izgradnju TE Stanari i uz svesrdnu podršku svih nivoa vlasti od lokalnih u Doboju, Ministarstva energetike i Vlade pa do predsjednika Republike.
Na jesen se očekuje i početak izgradnje prve dionice autoputa Banjaluka - Doboj, a na tenderu je pobijedio konzorcijum banjalučkog "Integral inženjeringa" i skopskog "Granita". I to je to što je sigurno. Radi se o velikim infrastrukturnim objektima čija izgradnja će oživjeti građevinsku operativu.
U Federaciji stanje je neizvjesnije. Tek ovih dana planiraju raspisivanje tendera za kapitalnu investiciju sedmog bloka TE u Tuzli koja je procijenjena na 1,5 milijardi KM. Sam postupak će trajati vjerovatno i više od godinu dana prije nego što bager zakopa temelj.
Izgradnja autoputa od Sarajeva do Zenice ide svojom nekom ustaljenom dinamikom, sporo, ali ide. Pregovara se za i u vezi s otvaranjem radova na novim dionicama toliko spomnijanog koridora 5c. I tako već godinama.
Ovo bi bio kraći pregled izglednijih većih infrastrukturnih poslova koji bi trebalo da budu realizovani u narednom periodu i koji bi mogli uticati da privreda, bar taj građevinski sektor, koliko-toliko dođe do daha. Možda.
Neko bi rekao malo, a neko da je dovoljno kakva su vremena. Potpuno neizvjesna u svakom smislu.
I rješavanje političke krize, ako se tako može nazvati rekonstrukcija vlasti ili izbacivanje SDA, prolongirano je za kraj avgusta i početak septembra. Čitav proces stigao je do ustavnih sudova Federacije i BiH, a kako su i sudije na kolektivnim godišnjim odmorima rasprave su zakazane tek za oko mjesec dana.
Tako bi tada Ustavni sud Federacije trebalo da odluči da li je bjanko potpisana ostavka ministra Desnice Radivojevića zakonita ili nije nakon što ju je njegova bivša matična stranka SDA aktivirala pošto se, eto, on odjednom našao u taboru SDP-a.
Upravo od rješavanja ovog spora zavisiće i dalja rekonstrukcija vlasti, jer u slučaju da ostavka proglasi ništavnom nova vlada bi imala potrebnu većinu za sprovođenje planiranih kadrovskih promjena u javnim preduzećima, a u skladu sa dogovorom nove koalicije.
Nakon toga ostaje da bude riješen i slučaj Živka Budimira, predsjednika Federacije, za kojeg je većina zastupnika u Donu naroda zatražila razrješenje. Stigne li taj zahtjev ubrzo, s dvotrećinskim potpisima, možda to onako odmorne sudije odrade u komadu na jednoj sjednici, pa tek onda može biti nastavljen proces izbacivanja SDA. Znači, Federacija je na čekanju da se sudije vrate sa godišnjih.
Slična situacija je i sa Savjetom ministara, jer je i tu "zapelo" na Ustavnom sudu BiH, koji bi se tek poslije 20. trebalo da sastane da odluči da li je SDA imala pravo da se pozove na vitalni nacionalni interes kako bi zaustavila smjenu svoja dva ministra i jednog zamjenika. U suštini, ta odluka mogla bi da da i dodatno tumačenje ima li SDA samo pravo da prestavlja Bošnjake ili to može da radi i SDP ili SBB Fahrudina Radončića. Nakon što je Željko Komšić napustio matičnu partiju bilo bi suviše rizično igrati na kartu ostavke Vjekoslava Bevande jer niko ne može garantovati da će dobiti šansu da sastavlja po drugi put u godini dana Savjet ministara.
U svakom slučaju, Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović mogu biti potpuno zadovoljni ovakvim razvojem situacije jer su ispunili svoj glavni cilj, a to je da čitav taj proces dovuku što bliže oktobarskim lokalnim izborima.
A tu se krije odgovor na pitanje šta poslije godišnjih odmora? Slijedi predizborna kampanja pa izbori i sastavljanje lokalnih vlasti i eto i decembra. A u njemu se svode računi šta se sve uradilo u tekućoj godini, usvajanje budžeta za narednu.
A privreda? Ko preživi, pričaće.