Kako vrijeme odmiče, sve u Bosni i Hercegovini postaje teže i komplikovanije. Nijedna relacija ne ide kao svome normalnom pojednostavljenju i demokratskom razrješenju. Nije to čuvena dijalektička zakonitost, koja govori o tome kako se rješenje društvenih kriza pojavljuje i može da se pronađe tek kada svi odnosi u datom društvu dođu u duboku krizu i kada se krajnosti društvenih i političkih odnosa zaoštre do prskanja, shodno onoj staroj narodnoj izreci da "Zulum puca ondje gdje je najdeblji, a ljubav ondje gdje je najtanja".
To može biti utjeha pristalicama raznih univerzalnih ideologija i borniranog mišljenja uopće, ali ne i razumnim ljudima koji znaju da u ljudskim životima nije baš sve ovisno od nekih općih pa makar i dijalektičkih zakona društvenog razvoja, nego da je mnogo stalo i do ljudi koji žive i o čijim se sudbinama radi, odnosno do njihove pameti. O njima se na kraju krajeva u historiji i društvu uopće i uvijek i radi.
Da bi se, međutim, uopće moglo razgovarati i da taj razgovor bude suvisao i normalan, on mora počivati na nekim zajednički utvrđenim premisama, pravilima i pretpostavkama. Takve pretpostavke, kada se radi o državama i njihovom uređenju su geografske, geopolitičke, historijske i komunikacijske i na kraju ekonomske i te su pretpostavke realne, naime, one ne ovise o nama nego su u odnosu na nas date prije nas djelovanjem sila koje su svoje djelovanje već obavile i ostavile nam određeno nasljeđe.
Na te prve i primarne pretpostavke nadolaze i one koje se tiču politike i njenih interesa i ciljeva, a takve pretpostavke su, također, historijske, ali se one mogu legitimirati samo u historijski opravdanim političkim ciljevima. Naime, kako god nije moguće silovati geografiju, ili po sopstvenoj volji mijenjati geopolitičke pretpostavke života, tako nije moguće mijenjati i po svojoj volji interpretirati ono što se u ljudskoj historiji i pravnom osjećanju i praksi smatra legitimnim i opravdanim, dakle, podnošljivim u ljudskim relacijama.
U ovom tekstu, a ovo je prvi od tri planirana teksta posvećena nužnosti dijaloga među nama Bosancima - Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i ostalim, želim samo nabrojati i kratko okarakterizirati neke od pretpostavki koje bi morale biti osigurane da bi bilo kakav razgovor među nama u Bosni i Hercegovini ovako podijeljenim, a istodobno osuđenim na zajednički život mogao otpočeti i biti plodan.
Prva i najbitnija pretpostavka, koju bi svi morali imati na umu i poštovati, te je svojim mišljenjima, namjerama i stavovima ne dovoditi u pitanje, jeste geografsko i geopolitičko jedinstvo bosanskohercegovačkog prostora. Činjenica je i ona se pokazuje i do sada se svagda pokazivala kao žilava i neoboriva, da je Bosna i Hercegovina jedinstveno geografsko i geopolitičko područje. To je zemlja sa najprirodnijim granicama u cijeloj regiji. Njene granice su velike historijske rijeke Drina, Sava, Una i Trebišnjica, a ranije i Cetina. Te prirodne, da ne mogu biti prirodnije, a uz to i historijeke milenijske granice, su samo dopunjene granicama koje idu njenim planinskim masivima.
Njeno tlo je tako organizirano da joj se srednjim dijelom pružaju planine i visoka polja, a da se iz njih otaču gotovo sve njene rijeke i tvore jedinstveni orografski i hidrografski sistem koji definitivno i geografski, a pokazalo se i geoplotički ujedinjuje ovu zemlju.
To je toliko snažna veza da nikada u historiji to nije bilo moguće promijeniti. To nisu uspjele ni Raška i Srbija, ni Zeta ili Hrvatska i Ugarska, a ni Venecija. To pametna Osmanska carevina nije ni pokušavala, nego je taj bogom dani jedinstveni prostor samo nastojala kompletirati.
Tu činjenicu, da je svaka politika, koja je željela i nastojala biti trajna i imati pozitivno djelovanje na ovim prostorima, kao što je bila politika Rimskog carstva, ili kasnija osmanska politika, poštovala teritorijalni integritet ovog prostora, morali bi imati na umu svi današnji političari koji se bave pitanjem teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, ili pokazuju želju da u tom smislu nešto mijenjaju, tj. da mijenjaju taj integritet i status njenih teritorija. U tom smislu je Bosna i Hercegovina trajna i ona nam je kao takva data u nasljeđe od ukupne naše historije.
Mi tu činjenicu ne smijemo previđati, ukoliko niasmo ludi i moramo je imati u vidu i poštovati u našim razgovorima o budućnosti ove naše zemlje.