Na dnevnom redu sjednice odlazećeg Savjeta ministara BiH našla su se dva prijedloga za potpisivanje ugovora sa stranim firmama koje su milionske poslove dobile na tenderima koje je poništila Kancelarija za razmatranje žalbi BiH.
Kada Kancelarija za žalbe BiH poništi odluke tenderskih komisija, to bi trebalo da znači da je prekršen Zakon o javnim nabavkama BiH. Ovaj zakon, oko kojeg su se koplja lomila još dok je bio u formi nacrta, zbog čega je arbitrirala i Misija Evropske komisije u BiH, trebao je da stavi tačku na primjenu dotadašnjih standarda u dodjeli poslova milionskih vrijednosti.
Ovaj standard u narodu poznat po skraćenici IMT (ima l' mene tu) primjenjivao se od opštine do državnih institucija. Tako su na tenderima birane najskuplje ponude ili su u javnim pozivima navođeni takvi kriterijumi da je samo nedostajalo da se napiše ime i registarski broj firme koja treba da aplicira za posao. I kada smo konačno pomislili da je zakon uredio oblast javnih nabavki, po kojem će svi imati iste uslove da dobiju posao ukoliko ponude kvalitetnu i jeftinu uslugu ili proizvod, nastavile su se kućne čarolije po raznim institucijama kako bi se i dalje živjelo od procenta, a ne od plate.
Svaka institucija osniva različite komisije kada treba raspisati tender. U ovim komisijama vrte se manje-više isti ljudi, koji vedre i oblače jer su eksperti za sve i svašta. Tako pojedini državni službenici ne žive ni od dobrih plata, ni naknada za rad u komisijama, već od pametnog odabira firmi koje će ponuditi svoj proizvod ili uslugu i zato dobiti naknadu iz budžeta BiH. Zakon štiti državne službenike i izabrane funkcionere, ali kada se pokuša zaštititi opšti interes ili javni novac, onda nema nikoga ko bi stao u zaštitu. I ako se neko pojavi obično je taj dio `drugog tala`.
Poštivanje Zakona o javnim nabavkama BiH briga je Agencije za javne nabavke i Komisije za razmatranje žalbi i kada su ove institucije konačno zaživjele, njihov posao preuzima neko drugi.
Ko je ministar da procijeni kako se ugovor može potpisati iako je tender poništen i to predloži i ostalim ministrima da podrže. To je uradio ministar civilnih poslova BiH Safet Halilović, kada je prije nekoliko dana na dnevni red stavio prijedlog zaključka o potpisivanju ugovora sa stranim firmama za nabavku pasoških knjižica, te registarskih tablica, stikera i obrazaca za zamjenu saobraćajnih dozvola. On je zanemario postojanje ovih institucija države BiH, za koju se 100 odsto zalaže, te na Savjet ministara BiH prebacio nadležnost provođenja javnih nabavki i nametnuo im odgovornost za potpisivanje milionskih ugovora, koji će biti plaćeni iz budžeta BiH.
I pored ocjena nadležnih institucija, zabrane Suda BiH da se ugovori potpišu dok ne prođe proces žalbi, te rješenja Kancelarije za žalbe o poništavanju oba tendera, ovo se u posljednji čas našlo na dnevnom redu Savjeta ministara BiH. Ovdje je nešto čudno. Bilo bi lijepo čuti objašnjenje čemu žurba kada građani BiH dvije godine zbog spornog tendera čekaju zamjenu saobraćajnih dozvola. Kada nije ponudio obrazloženje javnosti, vjerovatno će to ministar Halilović objasniti svojim kolegama u Savjetu ministara BiH, koji će o propalim tenderima njegovog ministarstva razgovarati u ovom, ali i u budućem sazivu jer za Halilovića je obezbijeđen novi resor.