HDZovi stranački prvaci luksuzne stanove u Mostaru dobili su gotovo besplatno. Novac za kupovinu njihovih stanova dolazio je od raznih kompanija, poput "Elektroprivrede HZ HB", firme "Soko", ili preduzeća "Mondo", koje pamtimo kao firmu čiji je osnivač HDZ BiH.
Kantonalno tužilaštvo u Mostaru otvorilo je istragu o poslovanju firme koja je gradila stanove u kojima danas uživaju hrvatski politički prvaci. Izgrađene su ukupno tri zgrade sa 83 stana. Istraga je pokazala da je način prodaje stanova bio vrlo sumnjiv. Ne postoje validini ugovori o kupoprodaji, kao i dokazi o načinu finansiranja kupovine stanova.
Primjer kupovine stana za Dragana Vrankića, aktuelnog ministra finansija FBiH, predstavlja klasični primjer ponašanja vlasti i raspolaganja novcem iz državnih, federalnih ili lokalnih budžeta. Fond za obnovu Čapljine izdvojio je 65.000 KM za kupovinu Vrankićevog stana u Mostaru. Potpuno je nejasno kako se povratak u Čapljinu pomaže kupovinom stana Draganu Vrankiću u Mostaru, ali eto i to se dešava. Na kontu rezerviranom za kupovinu stana federalnom ministru finansija bilo je i oko 50.000 KM uplaćenih iz budžeta Federalnog ministarstva odbrane. Novac, sudeći po rezultatima ove istrage, nije potrošen. Očigledno je bio rezerviran, ukoliko zatreba za neke dodatne radove u stanu ili u slučaju da stan poskupi.
Ponašanje visokih dužnosnika HDZ-a BiH, te novonastalog HDZ-a 1990, primjer je koji potvrđuje pravilo da političari u BiH sve što rade rade zarad svog i interesa njima bliskih. Priče o interesima građana samo su paravan za razne malverzacije, vlastitu promociju i zaradu i ništa više. Sjetimo se primjera na koji je način trošen novac doniran za pomoć muslimanima tokom rata u BiH. Milijardama je raspolagalo pet ili šest osoba koje su otvarale firme, kupovale fabrike u inozemstvu, osnivale avio-kompanije. Građani kojima je novac doniran bukvalno su gladovali. Slična je priča i o utrošku sredstava doniranih za obnovu BiH. Istražna komisija parlamenta BiH utvrdila je da smo dobili 17 milijardi KM. Poznato je kako je potrošeno sedam, a za preostalih deset milijardi KM niko ne zna u čijim je rukama završilo.
Posebno žalostan primjer je prodaja državnog kapitala u kompanijama i bankama. Korist su imali samo kupci, isti oni koji su se tokom rata obogatili i političari koji su im omogućili da za veoma malo novca dođu do desetina firmi koje sustavno uništavaju.
Nabrojani primjeri ilustracija su kriminogene strukture na kojoj počiva država BiH. Svaki narod, svaki grad i svaki pedalj ove zemlje ima moćnike koji su se okoristili u vremenu beznađa, rata i bijede. Oni su pravili sistem koji im odgovara i zato sve u ovoj zemlji ide tako teško. Gospodari rata i danas se boje uspostave pravne države, boje se zakona o porijeklu imovine, boje se efikasnog pravosuđa i nadasve boje se gubitka kontrole nad tužilaštvom, sudovima i policijom. Jer, ako ova tri stuba države postanu profesionalni i nezavisni, onda će današnji vlastodršci umjesto vlasti držati hladne zatvorske rešetke, a njihova će imovina biti konfiskovana i prodana. Novac zarađen na ovaj način državi bi omogućio da pomogne `običnim` građanima, te uspostavi ispravan sistem vrijednosti. Sistem u kojem će fond za povratak zaista pomagati povratak, a ne kupovati snove Vrankićima, Čovićima i njima sličnim samo s drugačijim prezimenima.