Vrijeme na kraju godine uglavnom trošimo na zbrajanje rezultata šta je urađeno, koliko je zarađeno, a koliko potrošeno, kao i pravljenje projekcija za nerednu godinu.
Tako je bar u normalnim državama. Da je BiH posebna, ne mogu reći da nije normalna, ali ima svoje određene specifičnosti kao država, vidi se i u ova pretpraznična vremena. Dok se u jednom dijelu, Republici Srpskoj, sasvim normalno politički lome koplja oko budžeta i ekonomske politike za narednu godinu, dotle su se u njenom nenormalnijem ostatku, Federaciji BiH, SDP i SDA svojski potrudile da atmosferu dovedu do usijanja oko formiranja vlasti, iz koje su protjerale pobjedničke hrvatske stranke HDZ BiH i HDZ 1990 i samo se čeka da početkom nove godine sve eksplodira u jednu perspektivnu i dugogodišnju političku krizu, čiji dometi se danas teško mogu dokučiti.
Naravno da će ti lomovi imati uticaj i na stabilnost, prvenstveno ekonomsku, Republike Srpske, dok će se politički talas puno lakše podnositi zbog lagodne pozicije u postojećim ustavnim okvirima, ali i raspodjele odgovornosti, do koje je došlo nakon oktobarskih izbora.
Tačnije, Vlada Republike Srpske imaće puno više vremena da vodi ekonomsku bitku, dok će teret budućih političkih trvenja preuzeti predsjednik Republike Milorad Dodik, koji je još 2006. godine kao premijer pokrenuo borbu protiv derogiranja nadležnosti kao bitan preduslov unutrašnje stabilizacije.
Sve je to danas umnogome olakšalo poziciju novom mandataru Aleksandru Džombiću da puno rasterećenije uđe u kreiranje budžeta i ekonomske politike za 2011. godinu. Ipak, mora se prznati da danas taj posao nije nimalo lak i da će Džombić imati pune ruke posla jer gotovo svi ekonomski parametri pokazuju da nas očekuje teška, mučna i krizna godina.
Ekonomska politika za 2011, koju je prezentovala, može se sasvim reće, nova vlada, iako ona još zvanično nije izglasana, što je donekle bilo i dodatno opterećenje za Džombića i njegov tim, pokušava naći realan balans da se sačuva socijalna komponenta, ali da se privreda dodatno ne optereti prevelikim povećanjem poreza.
Sama najava bilo kakvog povećanja poreza i doprinosa izazvala je revolt Saveza poslodavaca pošto preduzeća, pogotovo proizvodna, u Republici Srpskoj sve teže podnose teret krize, jer ih potpuno uguši nemogućnost naplate plasiranih proizvoda.
Ipak, nakon višednevnih pregovora usaglašen je model da umjesto predložene stope poreza na dohodak od 10 odsto na plate do 1.500 KM, a 20 odsto za plate preko 1.500, bude uvedena jedinstvena stopa od 10 odsto na sve plate, što je povećanje za dva odsto u odnosu na dosadašnju stopu. Izlazak u susret privredi vidi se iz toga što su podsticaji izvoznika povećani s ovogodičnjih 15 miliona na 20 miliona KM u 2011.
(Donošenje zakonske regulative koja bi definisala i ubrzala naplatu potraživanja bio bi veliki korak naprijed koji bi uradila Džombićeva vlada, jer bilo kakav zakon je bolji nego sadašnje stanje, u kojem trgovački lanci bukvalno ucjenjuju domaće proizvođače periodom naplate koji ide i preko šest mjeseci.)
Negativna mjera po privredu je povećanje doprinosa sa 30,6 na 33 odsto, iako Republika Srpska i s tim povećanjem ima jednu od najnižih stopa doprinosa u regionu, i ostaje da se vidi hoće li tim povećanjem biti pokriven deficit u Fondu PIO od 100 miliona KM, odnosno sačuvana redovnost isplata penzija.
Vlada ima namjeru i da odvoji prava penzionera sticana u radnom odnosu od privilegovanih prava boraca, što je i uslov MMF-a, a Boračka organizacija izrazila je spremnost na ustupke, čime bi dodatno bio rasterećen Fond PIO.
Džombić je uspio pronaći i zajednički jezik sa sindikatima, što se vidi po tome što je iznos za socijalno zbrinjavanje radnika koji su u procesu privatizacije, stečaju i likvidaciji preduzeća ostali bez posla, povećan s ovogodišnjih 10,2 miliona KM na 20 miliona KM.
Pored dodatnog opterećenja privrede, procjene ekonomskih analitičara se svode na to da je manjkavost predloženog budžeta što Vlada nije dublje srezala javnu potrošnju.
Tačno je da su plate radnika u javnoj upravi i pravosuđu ove godine smanjene za 10 do 25 odsto, sa čime se nastavlja i u idućoj godini, ali stiče se dojam da Vlada ne najavljuje dovoljno hrabro preispitivanje efikasnosti administracije.
Ta reforma trebalo bi da dovede do ukidanja bespotrebnih, komplikovanih administrativnih barijera za poslovanja, u čemu bi imala potpunu podršku privrednika i velikog dijela javnosti.
Danas u poslovnim krugovima prevladava mišljenje, uglavnom opravdano, da u institucijama vlasti sjedi preveliki broj službenika i da smanjenja plata nisu dovoljna, već prvenstveno mora biti urađena temeljna analiza da bi ona bila svedena na što jeftiniji aparat.
Naravno, treba imati u vidu sve izazove koji slijede u procesu usvajanja evropskih standrada, tako da nije jednostavno samo donijeti odluku o ukidanju pojedinih novonastalih agencija ili institucija. Niko ne traži da se lomi preko koljena ali prije ili kasnije mora se uraditi temeljito preispitivanje efikasnosti javne uprave.
Sve u svemu, godina koja je pred nama je godina stezanja kaiša, godina u kojoj se mora voditi računa o svakoj zarađenoj marki, kako je i gdje potrošena.
Ako već treba raditi radikalne rezove, onda oni moraju biti urađeni što prije, jer onda ostaje puno više vremena da se Vlada posveti razvojnim programima, a ne da politiku svede samo na čuvanje socijalnog mira.