Da je BiH u najmanju ruku država u pokušaju pokazuje i posljednje otkriće o tome da šef njene diplomatije ima državljanstvo druge države.
Nezabilježen podatak u istoriji svjetske diplomatije možda sa stanovišta zakona i nije protivpravan, ali jeste nemoralan čin jer ministar spoljnih poslova nije običan građanin, nego neko ko treba da zastupa interes države u inostranstvu. Čije interese zastupa ministar Alkalaj, pitanje je broj jedan?
Drugo zanimljivo otkriće u istoj priči jeste da je Alkalaj državljanin Hrvatske postao na osnovu pripadnosti hrvatskom narodu?! Tako smo došli do još jednog šokantnog podatka da ministar Alkalaj nije Jevrej i da se tako godinama samo lažno predstavljao. Tačnije, ministar je lagao.
Ta njegova laž otvorila je još jedno pitanje, a to je narušena nacionalna struktura Savjeta ministara u koji je Alkalaj ušao kao kandidat/ministar iz reda ostalih. Ali u krajnjoj liniji to i nije najvažnije u priči `Alkalaj`.
Važnije od toga je da je istom ministru i istoj Stranci za BiH, ne tako davno, zasmetalo jedno drugo zakonsko rješenje koje omogućava dvojno državljanstvo sa drugom susjednom državom - Srbijom. Sa hrvatskim pasošem u džepu ministar Alkalaj je, čim je sjeo u fotelju, požurio da okonča ono što je njegov stranački kolega Safet Halilović započeo, da ospori Sporazum o dvojnom državljanstvu BiH - Srbija. Formalni razlog koji je našao za to bio je smiješan, ali je suštinski bio vidljiv golim okom. Poslije najsvježijeg oživljavanja priče o fobijama, drugo pitanje za milion dolara glasi - ko ovdje zaista pati od (....)fobije i koje?
Sam Alkalaj danas kaže da se njegova stranka ne protivi dvojnim državljanstvima. Kao dokaz tome navodi da treba ukinuti član 17. Ustava, čime bi se omogućilo da prvenstveno bošnjačka dijaspora dobije pravo državljanstva BiH i pravo glasa, iako živi u državama sa kojima BiH nema potpisane ugovore. Upravo na tom pitanju već mjesecima istrajavaju bošnjačka udruženja iz dijaspore, kojima Stranka za BiH sada treba da vrati dug za podršku koju su joj dali u predizbornom periodu.
Alkalaj kaže i da je državljanstvo Hrvatske dobio prije nego što je postao ministar. Ne kaže što ga se nije odrekao kada je postao. Kaže i da on nije jedini i da su neki predsjednici država imali dvojna državljanstva. Zato neka treće pitanje za milion dolara bude: Šta bi se dogodilo kada bi se otkrilo da njemački ambasador u BiH Mihael Šmunk recimo ima dvojno državljanstvo Njemačke i Srbije? O šefu njemačke diplomatije drugi put.
Šalu na stranu, priča `Alkalaj` je za mnogo ozbiljniju ekspertizu bh. političke scene od ponuđenog štiva. Ta analiza pokazala bi da je podatak o hrvatskom državljaninu Alkalaju posebna blamaža za stranku kojoj pripada i kojoj su usta puna `sto posto BiH`. Primjer njenog ministra najbolje odslikava implementaciju tog izbornog slogana u praksi - ili kako od države napraviti sto odsto lakrdiju. I to, naravno, nije primjer prvi.