Kolegij Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine izabrao je pogrešan način da zaštiti dignitet ove zakonodavne institucije.
Odlučili su nevladinoj organizaciji Centri civilnih inicijativa (CCI) zabraniti da prati sjednicu Predstavničkog doma, jer iz ove udruge parlamentarcima nisu dostavili podatke o svojim platama i izvorima finansiranja. Članovi Kolegija, podržani poslanicima šest vladajućih stranaka, zaključili su da u sali nema više mjesta za zlonamjerne kritičare iz CCI-ja koji javnosti šalju neobjektivne izvještaje o previsokim, a nezasluženim primanjima parlamentaraca.
Konačno ujedinjeni o nekom problemu, poslanici iz oba entiteta ocijenili su neprimjerenim da ih ovi "strani plaćenici i perači novca" stavljaju na stub srama iznoseći netačne podatke o visini plata i brojnih naknada koji su dobijeni na osnovu "najprostije statistike" i na osnovu sumnjive metodologije rada. Pritisnuti teškom nepravdom i bezrazložnim optužbama kako su najplaćeniji neradnici u vlasti, poslanici izbaciše CCI kako, eto, ne bi narušavali ugled i integritet parlamenta BiH.
Na samoj sjednici Predstavničkog doma, koju u četvrtak zatvoriše za predstavnike nevladine organizacije, dostojanstveni poslanici nisu usvojili nijedan od dugo najavljivanih zakona, poput onog o izbjeglicama iz BiH ili o parlamentarnom nadzoru u oblasti sigurnosti i odbrane. Sjednica je uz to sve vrijeme bila na ivici kvoruma, jer poslanike u sali, tradicionalno, koncentracija slabo služi pa moraju prošetati što im se ne odbija od osnovne plate koja je jedva skromnih 4.000 KM. Po rezultatima rada, ovo je moglo biti jedno od beznačajnih zasjedanja da ga poslanici ne začiniše uvođenjem cenzure za nevladin sektor i time dodatno skrenuše pažnju javnosti na svoj (ne)rad i basnoslovne zarade.
U slučaju da zabrana prisustva analitičarima CCI-ja bude produžena i na naredne sjednice Predstavničkog doma, na gubitku neće biti ova nevladina organizacija, a ni građani koje zanimaju dešavanja u državnom parlamentu. Boravak u sali parlamenta nije jedini način da predstavnici civilnog sektora nadgledaju poslanike tako da ih ova zabrana neće spriječiti u izradi novih izvještaja o broju usvojenih zakona ili o načinu trošenja budžeta.
Ako zabrana potraje, jedinu štetu, doduše ne materijalnu, trpjeće parlamentarci, jer će njihova primanja ostati pitanje svih pitanja, a upravo su to, očigledno, htjeli skinuti sa dnevnog reda novinarskih izvještaja. Kao bonus blamažu dobili su i kritike institucija međunarodne zajednice u BiH, a iz Evropske unije i najavu da će se ovaj nedemokratski poslanički udar na nevladin sektor naći u godišnjem izvještaju Evropske komisije o napretku BiH. Svi izgovori članova Kolegija (Bože Ljubića, Milorada Živkovića i Denisa Bećirovića) kako "istjerivanjem" CCI-ja iz sale žele samo da se poštuje kućni red parlamenta pa da i nevladini kritičari budu transparentni, pali su u vodu čim su poslanici počeli iznositi svoje razloge zbog kojih podržavaju odluku vodećeg trojca.
Petar Kunić priznao je da CCI-ju zamjera što jedino plate poslanika ističe kao previsoke, a navodno ugroženi dignitet parlamenta nije ni spomenuo.
"Parlamentarna skupština BiH nije u vrhu po potrošnji, jer je izvršna vlast daleko iznad", objasnio je Kunić.
Drago Kalabić nije upirao prst u rastrošne ministre, nego je upozorio na opasne skrivene namjere nevladine organizacije koja svojim izvještajima poslanike u konačnici namjerava dovesti na prosjački štap.
"Parlament BiH valjaju u blatu i svu odgovornost svode na ova 42 nesretnika kao najgora. Oni bi da poslanici dolaze u parlament na biciklima i trotinetima", primijetio je Kalabić.
Na njegovu sreću, sve kada bi i morao biciklom doći na posao u Parlamentarnu skupštinu BiH, to mu ne bi pošlo za nogama jer je ovoj instituciji nemoguće prići bilo kako osim pješke. Prilaz dvotočkašima i eventualno invalidskim kolicima, mada to osobe s posebnim potrebama godinama traže, nije provodiva zamisao pa se Kalabić i ostali nepotrebno sekiraju da će ih CCI ostaviti bez automobila i osuditi na vožnju biciklima.
U dramatičnoj poslaničkoj raspravi iz vladajućih stranaka jedino je Niko Lozančić ostao pribran, zaključivši da nema razloga za dizanje bune zbog "jedne periferne i marginalne organizacije". Hladnokrvni Lozančić ovom ocjenom je nesvjesno potvrdio šta je suština odnosa članova državne zakonodavne vlasti prema civilnom sektoru, a time i prema onima koji su ih izabrali za svoje predstavnike. Mogu kritičari i kvazikritičari pisati šta god požele. Time samo opravdavaju novac dobijen od svojih donatora i poslodavaca, dok materijalno blagostanje poslanika i delegata ne mogu ugroziti niti ih natjerati da bolje rade svoj posao. Primanja parlamentaraca zagarantovana su i bez usvajanja zakona i sa usvajanjem neustavnih zakona zbog kojih novorođene beba ne mogu dobiti matični broj. I za ovakave slučajeve parlamentarci nađu objašnjenje zašto građani ne bi trebalo da budu nezadovoljni. Tako je Lozančić, kada je "pao" zakon o jedinstvenom matičnom broju i bebe ostavio bez zdravstvenih knjižica, poručio da on uopšte ne zna zašto nam je bitan JMB i da ne razumije čemu sva strka zbog neusvajanja zakona.