Dočekali smo čudo neviđeno.
Napokon smo dobili jedan strateški dokument koji neće skupljati prašinu po ladicama. Vijeće ministara BiH usvojilo je prije tri dana Strategiju zapošljavanja 2010-2014. godine. Reklo bi se strategija kao strategija, ništa neobično, ni prva ni posljednja, ta bar nam strategije nisu deficitrana roba. No, ova je značajna po tome što je njeno provođenje počelo samim danom usvajanja.
Taman što su ministri dali glas za promovisanje zapošljavanja odmah su pokazali i kako ta promidžba izgleda u praksi. Šeficu Kabineta predsjedavajućeg Vijeća ministara Nikole Špirića Gordanu Živković imenovali su za člana Konkurencijskog vijeća BiH. Zlobnici će pomisliti da je ovo klasično zbrinjavanje podobnih i neće ih razuvjeriti odredba iz strategije koja predviđa godišnje povećanje zaposlenosti žena za 2,5 posto. Jasno kao dan i sve po zakonu. Popunjavanjem Konkurencijskog vijeća zaposlenost jeste povećana, a Živkovićeva je još žena, i to ne bilo kakva nego šefica kabineta onog što zadnjih godina poziva na državni patriotizam i poručuje da je mnogo izazova pred BiH. Kao prvi među jednakima Špirić nam je ilustrovao kako se nositi sa iskušenjima i kojim izazovima ne smijemo odoljeti.
Ovaj primjer zapošljavanja ujedno je i korisna smjernica članovima komisije Agencije za državnu službu BiH koja će uskoro imati priliku odlučivati da li je još jedan Špirićev savjetnik, Aleksandar Obradović, najbolji kandidat za šefa Službe Vijeća ministara BiH za saradnju s novinarima i građanima. Valja misliti na smanjenje nezaposlenosti, posebno među mladima, čak i za 30 odsto u naredne četiri godine. Tako strategija nalaže.
Neki slični dokumenti imaju puno težu sudbinu, strategija borbe protiv terorizma, na primjer. U pauzi između zbrinjavanja brojnih perspektivnih i zaslužnih savjetnika, članovi Vijeća ministara u zadnje vrijeme bave se i antiterorističkom kampanjom. Imaju, nažalost, i povoda za to. Bombaški napad na policijsku stanicu odnio je jedan ljudski život i mnogo više njih trajno unesrećio. Rijetki ostaju po strani u nadmetanju ko je veći aniteterorista, a gotovo svi tvrde da nema ni političke podrške za obračun s terorizmom, nema navodno ni neophodnih zakona, ni antiterorističku strategiju ne primjenjujemo...
Važno je da već šest godina imamo takozvanu udarnu grupu za borbu protiv terorizma. Sporedno je što njeni članovi, pripadnici policijiskih agencija iz cijele države i predstavnici tužilaštva, odavno međusobno ratuju, jedni druge optužuju za opstrukcije i zaštitu terorista. Ako ovi profesionalci-udarnici ne odolijevaju bh. trendu da se bombastičnim izjavama prikriva vlastiti nerad, zašto bi se drugačije ponašali i političari što sjede u vladama i Vijeću ministara. Dok su svi krivi i svi nevini, stanje se ne treba mijenjati. Savršen paravan za završavanje poluprivatnih poslića i aranžmana: od podjele fotelja do raspodjele resora, a novac onda dolazi sam po sebi. Dio koji ne završi na ličnim računima prvoboraca za državu i entitete, završiće u novoosnovanim firmama čije vlasnike ni ruski špijuni ne bi mogli otkriti.
Atraktivne su i stare, "državne" firme ma koliko da su zaglavljene u višemilionskim dugovima. Uvijek se nađe način da se iz njih isisa pokoja hiljada, samo ako se postave pravi ljudi za menadžere. U najlošijoj varijanti za ministre i primjere - takva preduzeća dobro posluže za zapošljavanje srodnika za koje se već nije uspjelo naći odgovarajuće mjesto u državnoj službi ili u profitabilnim telekomima. Nije ni čudo onda što ova preduzeća-gubitaši, a najupečatljiviji primjer su obje željeznice, imaju hroničan problem viška radnika.
Otpuštanje prekobrojnih kao način smanjenja gubitaka i troškova spomene se tek u rijetkim, vrlo rijetkim slučajevima kad dođe do kadrovskih promjena u vrhu ovih kompanija. Na tome se i ostane jer je nemoguće napraviti rezove a istovremeno na sigurnoj plati zadržati svu familiju onih što postavljaju direktore. Dešavaju se zato najlošije varijante za poreske obveznike što im nije zapalo da ih neko strateški smjesti na radno mjesto na kojem se plata zarađuje, a ne dobija. Vlade su se dosjetile da razvoj željezničkog sektora (što je novi naziv za plaćanje tuđih poslovnih grešaka) sada finansiraju novim nametom za građane koji će davati pet feninga po litru kupljenog goriva. Inicijativu su zdušno podržali resorni ministri oba, vječito posvađana, bh. entiteta. U harmoničnoj atmosferi je i Vlada FBiH, koju inače svako malo napuštaju neki uvrijeđeni ministri, donijela odluku da gotovo udupla cijenu putarine za onih tridesetak kilometara autoputa. Biće svima potaman, budžeti će se dopuniti samo da još počne korištenje fiskalnih kasa. Doduše, fiskalizacija u Federaciji BiH malo kasni. Jedan dan je krivac direktor Porezne uprave Midhat Arifović, drugi dan ministar finansija Vjekoslav Bevanda. Ministar bi kao mogao smijeniti neposlušnog direktora samo da je stupio na snagu zakon koji mu to dopušta. A zakon se opet ne primjenjuje jer nečijom krivicom još nije objavljen u službenim novinama. Znamo već, kad su svi krivi, nema ko da radi...