Odavno dva potpisa nisu izazvala tako burne i oprečne reakcije kao nedjeljni kafanski dogovor Izetbegovića i Dodika o kreditu MMF-a i Mehanizmu koordinacije. Iz kabineta, u kojima se inače kroji sudbina BiH, u Briselu, a odnedavno i u Beogradu, stigle su i pohvale i čestitke.
Jedino su lideri političkih partija okupljenih u Savezu za promjene "zagraktali kao crni gavranovi", baš kao one u narodu nemile ptice-zloslutnice.
Prethodno je Dragan Čović, nesumnjivi lider Hrvata u Bosni i Hercegovini, javnim pozivom dao do znanja da je obavezna saradnja bh. sa institucijama vlasti u Republici Srpskoj i tako opalio šamarčinu predstavnicima Saveza za promjene, koji bi, po Ustavu, trebalo da predstavljaju Srbe u zajedničkim organima.
I dok su im se obrazi još crvenili od ovog snažnog poniženja, dobili su novi udarac, ali ovog puta - dva pedlja ispod pupka. Zamahnuo je i udario, baš kao i Čović, njihov koalicioni partner Bakir Izetbegović, sultan svim Bošnjacima u BiH, ali očigledno i ovim srpskim evet-efendijama u Sarajevu. Nokautu je svjedočio Lars Gunar Vigemark, specijalni predstavnik EU u BiH. Svima je, dakle, od Brisela do Sarajeva neupitno da na sve odluke u BiH, pogotovo one koje se tiču njenog međunarodnog puta, institucije Republike Srpske moraju prethodno dati saglasnost. Jedino Mladen Bosić, Mirko Šarović, Dragan Mektić, Aleksandra Pandurević i društvance okupljeno na sarajevskim sećijama, na kojima beskonačno divane i kao da uvijek iznova smišljaju kako i čime nanijeti što više štete Republici Srpskoj, ne haju za ove pozive. Na primjer, likovanje Šarovića što dobit Centralne banke BiH neće ići u budžet RS, što će lično on spriječiti i da ruski klirinški dug takođe bude u bilansu ovog entiteta, oduzimanje posla banjalučkom aerodromu da avioni s njegovih pista voze meso u Tursku i ko zna kakvih sve, tajnih i javnih, odluka nije donio Savjet ministara, direktan su udar, ne na vlast u Republici Srpskoj, kojoj oni po prirodu svog posla ne žele dobro, nego na njene građane. Jer od tih prihoda finansiraju se naknade porodicama palih boraca, borački dodaci, penzije, invalidnine...
Nespremni da u Sarajevu urade nešto dobro za RS, ova grupa gubitnika uz pomoć medija, koji redovno objavljuju njihove spinove, sada najavljuju nove proteste na ulicama, a gotovo jecajući, očajni u svom jadu i neznanju, pominju i nekakvu "Vladu nacionalnog jedinstva" koju im, eto, Dodik tobože nudi, a oni se još premišljaju. Njemu takva vlada uopšte ne treba jer Milorad Dodik će uz ovakvu opoziciju, predvođenu ovakvim SDS-om, vladati sve dok mu - ne dosadi. Posljednjih mjeseci prijeteći jača front netrpeljivosti prema RS. Svako ko je do sada, u manjoj ili većoj mjeri, prikrivao svoju mržnju prema Srbima i RS misli da je ovo vrijeme da je otvoreno ispolji, i to bez posljedica. I da će ta mržnja, zaodjevena u ideje kako je vlast u RS kriminalizovana, da je nesposobna da vodi zemlju, a način na koji oni rade protiv legalno izabranih institucija u Banjaluci, nije ništa drugo nego - demokratija. Iz dana u dan, u njima naklonjenim medijima, može se čuti i pročitati eho jedne te iste poruke: Republika Srpska je u krizi i moramo hitno da je riješimo. Za nekog sa strane, van ove zemlje, a i u samoj zemlji, sve počinje da liči na apsurd. Kome se to lideri SzP obraćaju da je RS u krizi i da će propasti ako se kriza odmah ne riješi? Traže li oni to pomoć od naroda, očekuju li da narod uradi posao za koji je, međutim, legalno odabrao svoje predstavnike i u RS i u institucijama BiH. I ne samo što ih je izabrao, nego im je već u više navrata i naložio sasvim jasno, u okviru svih mogućih javnih izjašnjavanja, šta bi trebalo da rade. A narod se u cijeloj RS, već sto puta do sada, izjasnio za - Republiku Srpsku. Ne za podmetanje klipova u njene točkove, ne za sprečavanje priliva novca iz svih izvora koji su legalni, ne za nedokazanu kriminalizaciju svega i svakoga u ovom entitetu, nego za jedinstveno djelovanje na njenom sveukupnom napretku. Te razmjere horskog pjevanja o Srbima lopovima, kojim je dirigovao, a za dirigenta očito neuki Dragan Mektić bile su toliko snažne da su odjekivale i u Beogradu, i u Briselu, i u Vašingtonu. A kada su u ovim centrima moći vidjeli da je njegova simfonija za gluvonijeme, da su njegove petparačke kafanske priče o kili zlata plaćene preskupom direktorskom foteljom državne agencije, Mektić je dojadio svima. Onda je i Tužilaštvo BiH javno, bez imalo diplomatskog uvijanja, zatražilo od njega da promijeni ploču, odloži oružje i prestane da im se miješa u posao. Zato, kad sljedeći put Mladen Bosić i njegova svita budu pričali o neizmjernoj ljubavi prema Republici Srpskoj treba ih odmah i bez odlaganja uputiti pravo - na poligraf.
Svijet danas živi u strahu od bankrota i terorizma. Ekonomisti upozoravaju da je klasični kapitalizam bankrotirao, da je socijalizam kompromitovan, a velike i naizgled stabilne države strepe za sopstvenu budućnost. U tom haosu vlast u RS procijenila je, bez obzira što i ona ima brojne propuste u svom radu, da je ovo vrijeme da se Srbi konačno okrenu sebi i sopstvenom opstanku. Ali, najveća prepreka na tom putu nisu nikakve "narandžaste revolucije", kako se ponekad spekuliše, nego domaći Savez za promjene, snažno podržan iz inostranstva. Oni javno zagovaraju teoriju da nam nema spasa i da moramo propasti. Kažu, stanje je takvo da je sve uzalud i ništa nam ne vrijedi da uradimo za spasenje. Oni praktično nagovaraju Republiku Srpsku, koju su stvorile njene patriote, za koju su hiljade boraca položile ono što im je bilo najvrednije, da sada - izvrši samoubistvo.
Od takvog zaista izdajničkog i Sarajevu podaničkog Saveza za promjene distancirao se, javno i veoma očigledno, i sam Mladen Ivanić. Shvatio je ovaj iskusni politički pragmatičar da bi daljim djelovanjem s njima i na njihov način "izdao pretke i razočarao potomke".