Ne znam da li se sećate da su Slovenci i Hrvati, početkom devedesetih, u predvečerje raspada SFRJ, tražili "redefinisanje" odnosa među njenim članicama odnosno republikama. U tu svrhu su predlagali da se SFRJ pretvori u "labavu ili asimetričnu" federaciju ili čak konfederaciju, od čega se nama Srbima dizala kosa na glavi.
U tu svrhu su predlagali da se SFRJ pretvori u "labavu ili asimetričnu" federaciju ili čak konfederaciju, od čega se nama Srbima dizala kosa na glavi. Ništa manje besni, ljuti i razočarani, nismo bili ni kada su Crnogorci, pre par godina, predložili da se umesto Miloševićeve SRJ, stvori Savez nezavisnih država između Srbije i Crne Gore. A baš tako nešto je, smatrajući da je to najbolje rešenje za Srbiju, pre osamdeset i kusur godina, u predvečerje stvaranje Jugoslavije, predlagao gospodin Stojan Protić. Ne samo predlagao, već tu ideju i razradio u svom predlogu ustava, koji, nažalost, nikada nije ozbiljno razmatran.
Evo kako je svoje ideje izneo gospodinu Kunovčiću:
"Po mom ustavu, novu državu treba podeliti na devet pokrajina - Srbija, Vojvodina, Hrvatska odnosno županije Zagrebačka, Varaždinska i Bjelovarska sa Međimurjem, BiH, Slovenija, Crna Gora, Južna Srbija (Makedonija), Dalmacija i Srem!.. Ono što je najvažnije, a što ja ne smem da napišem u mom ustavu je, da nijedan Srbin ne sme da učestvuje u određivanju etničkih granica među pokrajinama, već to treba da urade one same u dogovoru sa pokrajinama sa kojima se graniče... nakon toga bi se postavilo granično kamenje, karaule i pokrajine bi bile potpuno odeljene jedna od druge... potom bi se održali izbori i svako bi dobio svoj parlament, obrazovao svoju vlast i radio kako zna i ume, a u Beogradu bi bio deseti zajednički parlament... i ubrzo bi se videlo da su sve pokrajine negativne dok bi jedino Srbija bila pozitivna jer je jedina imala državu od pamtiveka, jer je posle robovanja, stvorila krvlju svoju novu državu... ta i takva Srbija u granicama iz 1912. godine imala bi da dobije 19 MILIJARDI dinara ratne štete SAMO ZA SEBE... da li vi uopšte shvatate šta znači da se u Srbiju slije toliki novac i šta se sa njim može uraditi... izgradnja kompletne železničke mreže i povezivanje prugom svih gradskih i svake druge seoske opštine koštala bi svega dve i po milijarde... regulacija svih reka u Srbiji, da ne plave seljačke njive, regulacija naše obale Drine, regulacija Morave koja će je učiniti plovnom, elektrifikacija cele Srbije, a danas samo Beograd, Niš i Valjevo imaju elektriku, eksproprijacija i uređenje državnih puteva od 15 metara širine sa betonskom podlogom i izgradnja državnih zgrada, škola i bolnica u svim mestima, koštala bi još sedam i po milijardi... šta bismo radili sa ostalih devet milijardi, ne znam ali znam da bi Srbija posle ovoga bila najlepše uređena staklena bašta i najmodernija država kojoj bi i Švajcarska zavidela... sve bi evropske države dolazile i gledale sa ljubomorom i zavišću našu uređenu Srbiju, kojoj ne bi bilo ravne u svetu... nakon toga mi bismo namignuli Vojvodini da nam priđe i ona bi to uradila u galopu bez i jednog glasa protiv, ona bi nam se prisajedinila sa svojim zapadnim granicama do Siska, Pakraca i Osijeka koje su dobrovoljno ugovorili Hrvati, Mađari, Nemci i ostali stanovnici Vojvodine i Hrvatske... ni Evropa tada ne bi smela niti mogla, da nam bilo šta prebaci jer mi sa tim nismo imali nikakve veze... oni su se sami razgraničili i postavili karaule i granično kamenje... potom bismo namignuli i Južnoj Srbiji da nam priđe i više nam niko ne bi trebao... kičma države bi bio Dunavski, Moravski i Vardarski bazen, sposoban da državu drži i hrani... sve druge pokrajine su negativne i mi bismo morali da ih hranimo i izdržavamo i zato nam ponavljam, ne trebaju... ni Crna Gora, koju ćemo zbog Aleksandra celog veka morati da hranimo i izdržavamo, ni Bosna jer mi Bosnu ne možemo da uredimo zato što je ne poznajemo i zato što će je oni sami bolje urediti... što nas ne sprečava da mi Bosance tajno pomažemo i u novcu i svemu ostalom, što bude potrebno i da je tek posle jedno 50 godina prisajedinimo sebi... što se tiče Hrvatske, Dalmacije i Slovenije ponavljam, na vek i vekov amin sa nama u zajedničku državu, ne smeju ući!!! Ali pošto ste vi naumili da sa njima pošto-poto uđete u zajedničku državu onda me barem poslušajte i to odložite za jedno 12-14 godina... za to vreme primajte na sve fakultete, sve stručne škole, vojnu akademiju i podoficirske škole desetostruko veći broj studenata nego danas... tako ćete za 10 godina dobiti maksimalan broj činovnika koje će neko morati da hrani jer oni nemaju drugog posla, osim da svakog prvog u mesecu dođu po platu na državnu blagajnu... pa kada nastupi momenat spajanja sa Hrvatima i Slovencima, vi im recite pristajemo na zajedničku državu pod uslovom da primite ove naše činovnike i oficire jer će oni vaše pokrajine urediti onako kako je Srbija već uređena... tako će oni morati da ih hrane, oni kao u ratu pobeđeni, a ne vi kao pobednici... u protivnom vi ćete kao pobednici hraniti pobeđene, što ja nigde u istoriji ratova video ni pročitao nisam... nije to obična već kardinalna i katastrofalna politička greška, posle koje nastaje i fizička katastrofa... deviza pobeđeni mora da hrani, izdržava i sluša pobednika je aksiom i od toga se ne sme odstupiti... ako uradite ovako kako sam rekao, spasićete bar polovinu srpstva i Srbije, u protivnom propašćete moralno, materijalno i fizički!"
Ako vam se posle svega što ste pročitali plače, plačite slobodno, jer suze su sasvim OK. Verujem da bi i Stojan Protić plakao, kada bi mogao da vidi ono što se desilo posle njegove smrti. Da smo se sa Hrvatima i Slovencima ujedinili, ne jednom već dva puta i hranili ih i izdržavali 70 godina iako su u oba rata bili na strani naših neprijatelja. Iako smo mi dva puta bili pobednici, a oni dva puta poraženi. Da im nismo dozvoljavali, da nas nakon svega napuste i da smo čak i ratom pokušali da ih zadržimo u zajedničkoj državi! Verujem, da bi zanemeo ili zaridao da je video sa koliko smo se energije i emocija odupirali želji Crnogoraca, da nam se, nakon 80 godina, i oni "skinu sa grbače". A šta bi uradio, da je video da smo na kraju spali na Šiptare kojima smo se zakleli skupštinskim rezolucijama, akcionim planovima, Ujedinjenim nacijama i međunardnim pravom, da im nikada nećemo dozvoliti da sami plaćaju svoje dugove, niti da ih hrani neka tuđa, a ne srpska ruka, ne smem ni da pomislim!