Na pomolu je rješavanje najteže političke krize u BiH od Dejtona do danas, procjenjuju međunarodni i domaći faktori koji svojim činjenjem i nečinjenjem produciraju tenzije koje preko noći, a kao nekontrolisano, prerastu u veoma ozbiljne probleme.
Povlačenje srpskih i hrvatskih zvaničnika iz bh. institucija zbog nesigurnosti i navodne životne ugroženosti kojoj su bili izloženi kada su građani tokom demonstracija blokirali parlament i Vijeće ministara trenutno je kriza svih kriza kojoj se, petnaestak dana od izbijanja, evo polako nazire kraj. U najbolje moguće vrijeme: da imenovani i izabrani funkcioneri mogu pomireni i relaksirani otići na ljetni godišnji odmor. Čim se ovaj politički vulkan ugasi i završe ljetovanja, gledaćemo erupciju nekog drugog kojeg će političari i analitičari ocijeniti najpogubnijim. I tako u nedogled. Pri tome, uvijek sa, manje-više, istim kreatorima problema i istim gasiocima političkih požara.
Teško je pobrojati sve naše postratne političke krize, a da se ne napravi greška u gradaciji koja je objektivno bila najveća i sa najnegativnijim posljedicama. Konkurencija je oštra. Jedan naš konstitutivni narod bio je odlučio osnovati svoju samoupravu pa su tenkovi međunarodnih vojnih snaga spriječili provođenje ove nakane u djelo.
Članovi Predsjedništva BiH smjenjivani su, tjerani na podnošenje ostavki, hapšeni, zatvarani, osuđivani i oslobađani tako da se na kraju ispostavilo da su bili u pravu i progonjeni predsjednici, ali i oni koji su ih progonili. Ili da nisu u pravu ni jedni ni drugi. Kako god poželite.
Ministri iz jednog od tri konstitutivna naroda napuštali su Vladu FBiH ili Vijeće ministara BiH zato što su ih kolege iz drugih naroda preglasavali ili zato što im je visoki predstavnik međunarodne zajednice nametao zakon o instituciji vlasti u kojoj rade pa i nova pravila ponašanja u skladu s tim zakonom. Ministri su podnosili ostavke koje niko nije htio prihvatati ma koliko su nazivane neopozivim. Ove vrste političkih usijanja neki visoki predstavnici "diplomatski" su zvali ludilom uzrokovanim ljetnim vrućinama. Gotovo cijele vlade i značajan dio skupštinske većine znao je biti smijenjen u jednom danu kojeg bi u OHR-u ocijenili istorijskim i prekretnicom za konačno uvođenje pravne države. Poslije je pomilovana većina smijenjenih. Validni razlozi nisu ponuđeni kad se odlučivalo o političkoj rehabilitaciji, kao što valjani dokazi nisu bili dostupni kad je vršena "sječa" pod optužbama za pomaganje ratnim zločincima, za sprečavanje povratka i za ugrožavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Preživjeli smo i krah brojnih "sudbonosnih" reformskih paketa (butmirske, prudske, aprilske i na kraju prvoaprilske), pa reformu policije i sve silne neodržane referendume.
U poređenju sa ovim previranjima koja su odavno iza nas, aktuelna "najteža kriza od Dejtona" o ugroženim ministrima i parlamentarcima izgleda bezazleno kao svađa učenika osmih razreda o tome koju zemlju izabrati za odlazak na školsku ekskurziju. Važno je da nema tenkova na ulicama.
Teško je pobrojati sve naše postratne političke krize, a da se ne napravi greška u gradaciji
Tada je sve puno podnošljivije. I nerad funkcionera i sve duže kašnjenje penzija. I sve više bolesne djece i nedostatak lijekova u bolnicama. I redukcije vode dok je zrak već u plusu za cijelih 40 stepeni i divljanje cijena zbog kojih je rashlađivanje u morima i jezerima za većinu stanovništva sve teže ostvarivo.
Nestašice, besparice i redukcije nisu bogom date. Logična su posljedica svih naših najtežih političkih kriza i onih manjih, običnih kriza, takoreći krizica. Iz svih tih turbulencija političari su izlazili jači jer im je u biračkim bazama rastao rejting zbog stradalništva kroz koja prođoše. Birači, posebno oni kojima je virtuelna odbrana nacionalnih interesa preča od gole borbe protiv vlastite neimaštine, vole vođe koje se predstavljaju kao žrtve. A bar takvih nam ne fali. Kud god se okrenete, čujete kako izabrani i imenovani ne žele ovo ili hoće ono samo zato da bi se izborili za svoj narod. Jer ako su u zgradi bh. institucija u Sarajevu nesigurni ministri, poslanici i delegati, kako li su tek ugroženi hrvatski/srpski kuhari, portiri, vozači, čistačice?! Dok oni svakodnevno dolaze na posao u Sarajevo, nad njima tako fizički, a ne finansijski ugroženima, sa sigurne udaljenosti strepe njihovi zaštitnici žrtvujući se na sve moguće načine pa i nedolaskom u glavni grad da rade ono za što su plaćeni. U tom gradu još najaviše i nove redukcije vode te cijela situacija zamalo da poprimi dramatične razmjere.
Srećom, unutrašnji i vanjski faktori rekoše da će sve opet biti po starom za koji dan i da će ratne sjekire političari zakopati prije odlaska na zasluženi odmor. Tako ni bošnjački ni srpski ni hrvatski funkcioneri neće morati ostati tokom ljeta u Sarajevu i rizikovati da na tropskoj vrućini nemaju pitke vode kad god se požele napiti ili istuširati. Budući da bi to bila prevelika žrtva čak i za naše zaštitnike, humano je da se oni svi skupa sada izmire i odu negdje na ugodnije temperature. S redukcijom vode, novca, hrane i lijekova, nek se bore birači jer su se u tome usavršili živeći kao jedine stvarne žrtve svih ovih 17 poratnih godina u stalnim političkim krizama; čas teškim čas najtežim.