Kolumne

Sve što ste oduvijek htjeli da znate o virusu korona, a niste se usudili da pitate

Sve što ste oduvijek htjeli da znate o virusu korona, a niste se usudili da pitate
Foto: Ilustracija | Sve što ste oduvijek htjeli da znate o virusu korona, a niste se usudili da pitate
Dinko Osmančević

Virusi korona poznati su čovjeku još od šezdesetih godina prošlog vijeka i bili su prepoznati kao uzročnici prehlada. Dakle, nisu uzrokovali nikakve teže posljedice po čovjekov organizam, osim obične kijavice, curenja nosa ili eventualno blago povišene temperature, oko 37 stepeni ili slično. Tako znamo da virusi korona nisu uzročnici gripa, već isključivo prehlada, pa bismo kovid-19 mogli nazvati superprehladom, nikako supergripom.

Godine 1981. pojavio se roman američkog pisca Dina Kunca "Oči tame". U romanu napisanom prije četiri decenije, smrtonosni virus bježi iz laboratorije u Vuhanu (Hubej, Kina) i hara svijetom. Ovaj roman poslužio je kao temelj za razne teorije zavjere, koje od prvog dana prate koronu.

Ali, po većinskom stavu stručnjaka, ne postoje dokazi da se tako nešto i dogodilo. Smatra se da je virus prirodnog porijekla i da je prešao sa životinje na čovjeka. Dakle, glavni osumnjičeni ostaje slijepi miš i pijaca u Vuhanu. Poruka je jasna, manite se supe od šišmiša, pileća supica je lijek.

Ipak, pomenimo i jedno mišljenje suprotne strane, stav francuskog nobelovca (Lik Montanje), koji tvrdi da u samom virusu postoji utisnuta sekvenca HIV virusa, malarije i ebole, što koroni omogućava da izbjegne da bude sezonski virus, a dobija na jačini i smrtnosti. Dakle, imamo i sasvim ozbiljne ljude koji negiraju da je virus prirodnog porijekla, a treba napomenuti i da, osim laboratorije u Vuhanu, postoje brojne biološke laboratorije širom svijeta.

Bili smo, tokom ovih godinu dana, u prilici slušati uvažene stručnjake koji smatraju da uništavanje prirodnog prostora životinja, koje su domaćini brojnim virusima, znači uništavanje šuma, prašuma, džungli, može biti razlog da virusi radi svog opstanka počnu prelaziti na ljude, odnosno počnu tražiti nove domaćine.

Takođe, stručnjaci, prije svih virusolozi i epidemiolozi, objašnjavaju nam da virusima nije u interesu da uzrokuju visoku smrtnost čovjeka, odnosno da se održi određena kohabitacija. Iz istog razloga su i stalne mutacije virusa, da bi se omogućilo njegovo neprekidno širenje.

Međutim, skrenuo bih vam pažnju da virusi nisu živi organizmi. Oni nisu čak ni ćelije. U stvari, za svoje razmnožavanje koriste ćelije organizma koji napadnu, a u organizam se unose respiratornim putem. (Udahneš korona, izdahneš kovid!) A, davanje virusima osobina inteligentnih bića za mene je, moram priznati, čista glupost, uvreda za zdrav razum.

Prvi slučajevi oboljenja od virusa korona zabilježeni su sredinom decembra 2019, u gradu Vuhan, u kineskoj provinciji Hubej. Vrlo brzo bolest se prelila preko granica Kine i stigla je i do Evrope, na sjever Italije. Odatle su nam stizale dramatične slike prepunih bolnica i kamiona punih mrtvačkih sanduka.

Najprije su nam, vezano za Italiju, rekli da su bolest donijeli kineski turisti iz Vuhan. Kasnije nam pak objasniše da je smrtnost na sjeveru Italije velika jer se radi o korejskom, smrtonosnijem soju. Na kraju su začinili podacima da su neki stanovnici datih oblasti Italije imali antitijela još u septembru 2019, dakle, tri mjeseca prije prvih slučajeva ove bolesti u Kini. Poučite me ako nisam u pravu, ali kako je moguće da neko preboli bolest prije njenog nastanka? Možda, eventualno, Čak Noris?

S ovim u vezi, već sam podsjećao na neobično veliki broj zapaljenja pluća u jesen 2019, kod nas na UKC RS. Takođe bih se zapitao, šta su to simptomi slični gripu koji su nas mučili zadnjih godina, kao i gdje nestade grip tokom ove pandemije? Virusi, napomenuću još jednom, nisu živa bića i ne mogu se ukrštati u prirodi.

Početkom pandemije, vršene su masovne dezinfekcije cijelih gradova, govorilo se da virus na pojedinim površinama može opstati satima, pa čak i danima. Zbog toga smo, pored maski, nosili i gumene i najlonske rukavice. Njima smo ozbiljno zagadili ionako ugroženu prirodu, da bi danas stručnjaci okrenuli ćurak i smatraju da je pranje ruku dovoljno i da je mogućnost da se zarazimo preko kontaminiranih površina izuzetno mala, gotovo ravna nuli. (I Pontije Pilat je mislio da je u pranju ruku spas!)

Zaraza se, dakle, prenosi kapljicama, ako neko kiše ili kašlje u vašoj blizini ili ako vam se neko zaražen unosi u lice dok priča. (Kad spomenuh kašalj, jedan od glavnih simptoma u prvo vrijeme bio je onaj karakterističan suhi, podmukli kašalj. Sada kao da je taj simptom prilično oslabio.) Korona jeste prije svega respiratorni virus i često napada pluća uzrokujući nekarakteristične upale pluća. Ali, preciznije bi bilo nazvati ga sistemskim, jer virus ulazi i u krvotok i napada gotovo sve organe čovjekovog organizma.

Iako su naslov teksta, kao i cijela kolumna u satiričnim tonu, nemam namjeru da se sa koronom šalim, đavo je davno odnio šalu. Radi se o izuzetno poganoj i opasnoj bolesti koja je već do sada odnijeli previše ljudskih života, pa tako sada svi mi imamo nekoga bliskog ili iz naše blizine koga je pokosila korona.

Ipak, zbog nespretnosti, netačnosti, nedosljednosti, promašaja i gluposti i nemogućih objašnjenja od strane stručnjaka pa i SZO (Svjetske zdravstvene organizacije), ljudi su zbunjeni, raspamećeni i sluđeni, pa tako lako postaju nepoverljivi prema nauci, i sve više prihvataju stavove teoretičara zavjera i njihove silne teorije. A postoji cijela lepeza teorija o kojima ovdje nemamo prostora da govorimo. Samo bih napomenuo da, ukoliko iza cijele priče o pandemije zaista stoji biološki rat i teorija zavjere, sve ove silne priče najbolja su kamuflaža za istu.

Da bismo se neprijatelju najbolje suprotstavili, veoma važno je dobro ga upoznati. Ako je u prvo vrijeme ovo bila nepoznata bolest, zbog koje je i struka promašivala, sada smo je ipak mnogo bolje upoznali. Za običnog čovjeka najvažnije je da zna potrebnu preventivu, načine zaštite, ali i na vrijeme da prepozna simptome. Sa druge strane, struka mora biti potpuno transparentna. Ljudi moraju dobijati tačne i pravovremene informacije i saznanja o ovoj opakoj bolesti, a mediji moraju biti velika podrška u toj misiji.

Konačno, u borbi protiv nevidljivog neprijatelja, dobili smo moćno oružje kojim možemo doći do pobjede nad pošasti i vratiti se normalnom životu i radu. Radi se, naravno, o vakcinama i sada ih već imamo cijelu lepezu. Ali, umjesto toga da ljude prepadamo, strašimo i sluđujemo da bi se oni vakcinisali, opet je potrebna potpuna i pažljiva edukacija stanovništva. (Svjedoci smo upravo utjerivanja straha stanjem u Indiji.

Naravno da je tamo situacija izuzetno teška, da je virus podivljao zbog svih nedavnih vjerskih manifestacija i nepoštovanja epidemioloških mjera. Ali moramo imati na umu da je u Indiji izuzetno loša medicinska zaštita, kao i da se radi o državi koja broji milijardu i nekoliko stotina miliona stanovnika. Kada njihove cifre pretvorimo u procente, dobićemo brojeve sa kojima smo se i sami susretali doskora.)

Nakon pravilne i tačne edukacije, sigurno je da će se imunizacija populacije obaviti mnogo brže, a da sama imunizacija ostane dobrovoljna. Naročito je ovo važno jer pandemija bi mogla, kako kažu oni koji znaju, da potraje još i godinu dana.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije