Smak svijeta je više puta dosad najavljivan i odlagan iz opravdanih razloga. Kao što se može pretpostaviti, mnoge od njih smo uspješno preživjeli. Lično sam preživio jedan smak svijeta, onaj sa tri uvrnute nule 2000. godine, a o onima nepoznatim, ko će ga znati. Mnogi su se uplašili kada je objelodanjeno da majanski kalendar završava 21.12.2012. godine, što su ovdašnji katastrofičari označili "crnim petkom" našeg svijeta.
Najnoviji smak svijeta prati veliki publicititet, što samo govori da živimo u globalnom svijetu i informatičkom dobu podložnom svakovrsnim dez/informacijama. Teorije endizma, o kraju svega i svačega, su danas u modi. Tako se govori o kraju istorije, politike, države, demokratije, Boga, čovjeka, vremena i svijeta. Proživljavamo li posljednje dane u istoriji? Je li to postmodernistička tlapnja ili moguća realnost? Ono što ovom najnovijem smaku svijeta daje posebnost je njegov gotovo religiozni i svečarski karakter. Sadašnja euforija oko smaka svijeta ima porijeklo u spektakularizaciji svijeta, kao glavnom pokretaču društvene dinamike u "društvu spektakla". Istovremeno, strahovi o kraju svijeta rađaju nove "religije spasa", kako bi rekao Maks Veber. Džordž Štajner u predavanju "Ideja Evrope" piše da je "eshatološka samosvijest" "vjerovatno jedinstvena osobina evropske svijesti". Iz tog "osjećaja svršetka" i "tragične konačnosti" nužno proizilazi odgovornost. Valeri je govorio o "smrti civilizacija", Osvald Špengler o "Propasti Zapada", a Karl Kraus o "Posljednjim danima čovječanstva". Suzan Sontag je zapisala: "Stalan moderni scenario: apokalipsa prijeti - i ne događa se. Ali, ona i dalje prijeti... Apokalipsa je sada serija u mnogo nastavaka: ne 'Apokalipsa sada' već 'Apokalipsa od sada pa nadalje...' Francuski profesor filozofije i etike na Sorboni Andre Compte-Sponvile u svojoj knjizi "Veseli očaj" piše o posebnosti jedne druge realne apokalipse. Njena odlika je da je ona stvarna, ali niko je tako ne doživljava, već kao namještenu simuliranu igru, rialiti šou režiran za široku globalnu televizijsku publiku. Tako u neznanju veseli i nasmijani srljamo u našu slatku obećanu i izvjesnu propast. Jedna od čovjekovih opsesija je i propast poznatog mu svijeta. Junaci romana Daglasa Koplanda "Generacija X" se pitaju "koju bi uspomenu ponijeli sa Zemlje"? Osamdesetih godina prošlog vijeka Roberto Vaka je skicirao apokalitični scenario "Srednji vijek koji dolazi uskoro". Tomas Griter, neuropsiholog i autor knjige "Fascinacija apokalipsa - mitovi i teorije o propasti svijeta" razlikuje opšte, velike scenarije o propasti svijeta, civilizacije i čovječanstva, i pojedinačne i ograničene katastrofe, kao što su one u Černobilju i Fukušimi. Kraj svijeta najavljivan je odavno u literaturi i umjetnosti. Vasilij Rozanov, ruski religiozni filozof s kraja 19. vijeka, napisao je knjigu "Apokalipsa našeg vremena". Lešek Kolakovski, filozof poljskog porijekla, objavio je 1998. godine članak pod naslovom "Naša vesela apokalipsa". "Djeca apokalipse", knjiga monaha Jovana i Andreja iz 1996. godine, govori o pobuni čovjeka. Prije dvije godine Nobelovu nagradu za književnost dobio je peruanski pisac Mario Vargas Ljosa, koji ima roman "Rat za smak svijeta". Svojevremeno je svjetski bestseler bila knjiga "Biblijski kod" Majkla Drosnina na sličnu temu. Svako bi danas da pobjegne od žene, posla, ljubavnice, šefa, policije, kredita, paparaca, javnosti. O tome govori knjiga "Divota katastrofe" Mišela Onfrea, francuskog filozofa mlađe generacije. Pisac Milenko Pajić ima priču "Generalna proba apokalipse", koja govori o bombardovanju Jugoslavije od strane NATO-a. Lorens Džozef, autor knjige "Apokalipsa 2012", tvrdi da će nas sunce ubiti svojom radijacijom. Goran Skrobonja prošle godine priredio je antologiju "Apokalipsa, juče, danas, sutra, priče o kraju sveta", u kojoj se nalazi 25 priča različitih autora o smaku svijeta. Andrej Nikolaidis napisao je knjigu "Homo Sucker, poetika apokalipse". Rok grupa R.E.M. ima pjesmu "Ovo je kraj svijeta kakvog znamo". Finska hevimetal atrakcija "Apokaliptika" ima "Simfoniju za smak svijeta". U pjesmi Darka Rundeka "Apokalipso" "sviraju, crni i znojni anđeli". Mnogo je filmova snimljenih na temu smaka svijeta: "Biće skoro propast svijeta", "Sovjetska priča", "Dan poslije sutra", "Armagedon", "Apokalipto", "Kad je Zemlja prestala da se okreće", "Sudnji dan", "2012" , "Deep Impact", "4:44" itd. Dvoje njemačkih režisera Lili Engel i Filip Flajhman u godini najavljenog smaka svijeta snimili su film u kojem obični ljudi navode "99 razloga zašto svijet ne smije da propadne".
U odsustvu "velikih ideologija" i "velikih utopija", u prilično bezidejnoj situaciji ljudi su izgubili "veliku sliku" svijeta koji im se sada pojavljuje kao "razbijeno ogledalo". Strah od bizarnog smaka svijeta je izraz stvarnog straha od moguće katastrofe svijeta izazvane kolektivnim ljudskim djelovanjem, ali i posredna zabrinutost zbog nepostojanja bilo kakvih društvenih alternativa. I pored globalnog straha najavljeni smak svijeta dobio je i svoju satiričnu verziju kao vid odbrane od izvjesne smrti. "Smak svijeta je najavljen u 19 sati. Više o tome u Dnevniku u 19.30", duhovita je rečenica što kruži društvenim mrežama, koja predstavlja najbolju parodiju na dolazeći smak svijeta. U filmu "2012" Džon Kjuzak igra pisca koji je u knjizi najavio kraj svijeta. Na pitanje šta bi uradio da se suoči sa propašću svijeta odgovorio je: "Vratio bih se pušenju koje sam ostavio i zapalio bih posljednju cigaretu. Posljednje trenutke života bih proveo kupujući do besvijesti. I to zato što bih znao da neću morati da vratim dugove." Zaboravlja ovaj hedonista da u kapitalizmu dugovi ne zastarijevaju, već se prenose na nove civilizacije u univerzumu. Čak i kada propadne svijet. U filmu "Biće skoro propast sveta" kao lajtmotiv filma stalno se vrti pjesma "Biće skoro propast sveta, nek' propadne, nije šteta!" Pričaju Hase i Huse. Hase upita: "Šta ćeš ti, Huso, ako bude smak svijeta? Ja ću pokupiti ženu i djecu, pa u Njemačku." Daglas Kopland u romanu "Generacija X" kaže da svaki čovjek za preživljavanje ima neku potrebu da sebe zamišlja kako uživa dok je posljednja osoba na Zemlji. Australijska premijerka Džulija Džilard obratila se svojim sunarodnicama u smrtno ozbiljnoj video-reklami za humorističku radio-emisiju pod nazivom "Smak svijeta" i poželjala svima sreću.
Stvar sa smakom svijeta dospjela je i do suda. Ovih dana njemački ustavni sud odbacio je tužbu koju je podnijela jedna Njemica protiv CERN-a, zbog straha da bi eksperiment sa "božjom česticom" mogao da stvori minijaturnu crnu rupu koja bi uništila Zemlju. Članovi jedne poligamne mormonske sekte u američkoj državi Juta nisu upisali djecu u školu u očekivanju sudnjeg dana, a mnogi su i napustili posao. Država Meksiko uvrstila je smak svijeta u svoje turističke planove, jer želi zaraditi novac na produženom majanskom proročanstvu. Srbi kao nebeski narod pozivaju na doček smaka svijeta na planini Rtanj. Francuzi masovno hrle prema planini Pik de Buagarš, gdje se prema vjerovanju nalaze vrata u drugi svijet. Policija je primila više prijava vezanih za krađe povodom smaka svijeta. Lopovi se spremaju za veliku pljačku penzionera i njihove ušteđevine. K'o vele, neće im trebati više. Rusi masovno kupuju votku, jer trijezan čovjek ne može dočekati smak svijeta. Za to vrijeme ide odjavna špica istorije: Dobro došli na svečanu premijeru smaka svijeta! Uz poruku jednog sarajevskog grafita koja glasi: "Srećna propast svijeta!"