U petak prošle sedmice "Nezavisnim" je stigla poruka od Neseta iz Tuzle a nakon emisije "Odgovorite ljudima" emitovane veče prije na Federalnoj televiziji.
"Vidim da vas medije stalno prozivaju i kompletno rukovodstvo Republike Srpske satanizuju. Osjećam se posramljeno poslije svake informativne emisije na Federalnoj televiziji. Oni ne napadaju samo Milorada Dodika i srpski narod, već oni prevashodno takvom politikom prikrivaju vlastite lopovluke i svojim manipulacijama se rugaju građanima Federacije, misleći da im je mozak veličine kokošjeg jajeta, odnosno da su građani - gledaoci budale", pisalo je.
Malo je reći da je emisija koju je tu veče uređivao i vodio mlađahni Vlado Marić bila sramotna, degutantna i neprofesionalna, već je, kako reče naš čitalac iz Tuzle, vrijeđala zdrav razum gledalaca.
Naime, tu veče je urednik Marić, koga su vjerovatno starije kolege ubijedile da je uhvatio "vraga za muda" pa može sad da ga je... kako mu se prohtije, pokušao da napravi emisiju povodom početka suđenja u banjalučkom Osnovnom sudu novinaru Damiru Kaletoviću po privatnoj tužbi koju je protiv njega podigao Vitomir Popović, bivši ombudsman BiH, nakon što je Kaletović biće prošle godine tajno snimio Popovića kako mu ovaj prijeti da je zaslužio "metak u čelo".
Sudski postupak protiv novinara Kaletovića nema baš nikakvog smisla, kao ni prijetnja koju je Popović izrekao i koju su, koliko se sjećam, tada osudile gotovo sve redakcije i novinarska udruženja. I ne znam zašto Kaletović nije privatno tužio Popovića zbog nje, kao i ovaj njega zbog snimanja. Ko će u stvari to i znati?
Napraviti od tog procesa čitavu predstavu u kojoj voditelj i dio gostiju u sarajevskom studiju nose majice sa natpisom "Smrt fašizmu, sloboda medijima", te da se tu radi o obračunu fašističkog režima prvo sa Federalnom televizijom, a samim tim i državom, mogu samo ljudi zaslijepljeni mržnjom prema svemu što nosi predznak Republike Srpske i svima koji žive u ovom entitetu.
Poruka emisije je jasna. Republika Srpska i njena zločinačka i kriminalna vlast moraju nestati... Sredstva, vrijeme, mjesto, rječnik se ne biraju. Sve je dopušteno.
Novinari u Republici Srpskoj su po tim federalnim standardima Dodikovi sitni plaćenici, niža, smrdljiva vrsta u odnosu na slobodnjake iz Sarajeva koji su genetski, što znači rođenjem, određeni da budu profesionalci.
A oni nesretnici koji nisu rođeni u Sarajevu i koji u njega dođu (iz Odžaka na primjer), moraju taj profi novinarski gen da prime duboko u sebe na bilo koji način. I onda dobijete na ekranu Vladu Marića koji se već godinama pokazuje kako se istinski, slobodno i profesionalno mrzi.
A mlad čovjek... Teško je nositi mržnju u sebi, svaki dan ustajati i lijegati s njom i svaki taj dan gledati da sve što uradiš i kažeš nema nekakvog efekta. Republika Srpska još postoji. I tako godinama. No, dobro, to je Marićev krst koji samo on mora nositi.
Stvarno je bilo žalosno gledati i ono dvoje naivaca iz Banjaluke koji su čitavo vrijeme unezvijereno slušali priču federalnih kolega, pa je u onim rijetkim trenucima kad joj je voditelj dao riječ Milkica Milojević, predsjednica Udruženja "Bh. novinari", uspjela da izgovori da se uopšte ne bi pojavila u emisiji da je znala da će "Dodik biti glavna tema".
Onaj drugi, Srđan Blagovčanin, nije dobio vremena da bilo šta kaže. A o Damiru Kaletoviću i sudskom procesu tu se najmanje i pričalo. U stvari, Kaletovićev slučaj je samo povod za opštu pljuvačinu što snimljenih, što uživo nafatanih gostiju.
I tako, evo, već godinama putem javnih i privatnih medija dio kolega novinara okupljenih prvenstveno oko Federalne TV i magazina "Dani" uporno javnost terorišu nekom svojom virtuelnom borbom protiv fašista, rasista, nacista, četnika, kriminalaca u Republici Srpskoj.
I nema dana da ti mediji ne prozivaju, vrijeđaju i omalovažavaju novinare u Banjaluci, koji opet godinama ćute i trpe taj bezobrazluk sve se nadajući da je krajnje vrijeme da se dozovu pameti.
I to bi se možda još nekako i moglo ignorisati sa strane da ti medijski izaslanici nisu stvarno sebi uvrtjeli u glavu da mogu svakog ko drugačije misli etiketirati i vrijeđati.
Današnji mediji u BiH su više nego ikad podijeljeni tačno po entitetskoj granici, čak više danas nego tamo onih teških i mučnih poratnih godina, i ne postoji ništa i niko više što može zaustaviti ovo medijsko ludilo koje se servira iz Sarajeva.
Ono je postalo sastavni dio javnog, kulturnog, sportskog života, kreira političke programe, uzdiže ili sahranjuje stranačke lidere. Danas nemate nijednog političara u Sarajevu spremnog da se suprotstavi tom medijskom govoru mržnje. Oni su prinuđeni svoje izjave prilagođavati toj atmosferi.
Sve to najbolje može posvjedočiti Sulejman Tihić, lider SDA, koji je na vlastitoj koži osjetio bijes sarajevskih medija nakon što je održao pomirljivi govor u Narodnoj skupštini, rekavši da Republiku Srpsku niko ne može ukinuti osim ako njeni građani drugačije ne odluče. Šta je sve taj Tihić morao da proguta - od toga da je bošnjački veleizdajnik, pa sve do najprizemnijih uvreda.
Pa nije ni čudo da je nedavno ponovo pominjao Republiku Srpsku, ali u sasvim novom kontekstu, nešto kao da se presuda Haškog suda o Kosovu može tumačiti i kao uvod u ukidanje Republike Srpske. Tako nekako.
Ni Sulejman Tihić koji je godinama važio za kompromisnog političara više nije spreman da prolazi medijsku golgotu, pogotovo ne u izbornoj kampanji i kada mu stranka bilježi drastičan pad podrške birača, bar po istraživanju koje je ovih dana objavio američki NDI.
I tu je krug sarajevskog medijskog ludila zatvoren. Nema tu izlaza ni za koga: političare, novinare, analitičare... Srećom pa u Republici Srpskoj imamo mogućnost izbora. Možemo samo promijeniti program.