Još jedna sedmica koju ostavljamo iza sebe bila je u znaku crne hronike. I sve više je takvih dana. Koliko god se nametali politički, kulturni i sportski događaji, vijesti iz crne hronike uvijek su u vrhu.
Zanimljivo je da ljude uvijek više zanimaju takve vijesti. Između naslova koji najavljuju muzički spektakl, politički skandal ili sitnu prevaru na pijaci, ulici ili radnom mjestu čitaoci će se uvijek prije odlučiti za ove posljednje. Ovim fenomenom mogli bi se pozabaviti sociolozi a prije njih neki su to već učinili i svoja saznanja dobro unovčili.
Na novinskim stupcima ovih dana mogla se pročitati vijest kako je uhapšen Tuzlak koji je varao ljude i iznuđivao novac a sve na osnovu članaka iz crne hronike. Tako je uspio prevariti i uzeti novac od supruge ubijenog Ramiza Delalića Ćele, zatim nedavno osuđenog Nasera Orića, te porodice Imširević nakon što je objavljena vijest da su otac i sin automobilom sletjeli u Pivsko jezero. Tužilac je primijetio da je prevarant uvijek birao krivična djela za koja su predviđene niske i uslovne kazne, pa uz blagonaklonost pravosuđa on odšeta u nove avanture s nekoliko hiljada maraka. Skoro pa simpatično.
Otkud je, uopšte, moguće imati simpatije prema ljudima koji sitan šićar ostvaruju na tuđoj nesreći? Na ovo bi pitanje opet mogli odgovoriti sociolozi i psiholozi. Da li vijestima iz crne hronike vaspitavamo buduće prevarante, lopove i ubice? Da li sa suzama u očima odgledamo film u kojem se plaćeni ubica zaljubi u svoju 85. žrtvu i na kraju pogine uoči vjenčanja? Počne li to već s crtanim filmom u kojem glavni junak ubija armije vojnika u svemiru i uz pomoć moćnog oružja vlada svijetom?
Često čujemo da u BiH ima oko deset hiljada nestalih osoba, da je u saobraćajnim nesrećama ove godine poginulo stotinak ljudi i da je mladić stradao od samo jedne prostrelne rane. Jesmo li očekivali rafal i 20 metaka u tijelu dječaka i jesmo li u stanju prebrojati sve članove porodica oko 10.000 nestalih i da li je to oko 40.000 ljudi koji nekog traže i mogu li svi oni stati na jedan stadion?
Mehanički čitamo novine, ovlaš slušamo vijesti i klimanjem glave odsutno slušamo dok nam neko saopštava od čega boluje. Pitamo se stalno koliko sve to košta, koliko je sati, koliko kasnimo... Sve ima svoju količinu i vrijednost. Nada da dva života nisu skončana u Pivskom jezeru košta 1.800 KM po računici prevaranta iz Tuzle, a to za tužioca znači pet mjeseci uslovno po članu broj taj i taj.
Neko veče u Sarajevu dva pijana mladića, koji su s crtanih filmova iz svemira prešli na melodrame o masovnom ubici, pucali su u glavu dvadesettrogodišnjem Sarajliji koji je konobarišući u kafiću pokušavao da zardi za ugodan život i sigurno je imao neki mali plan šta će biti za desetak godina. Ni slutio nije da će tada, u najboljem slučaju, njegove ubice izaći iz zatvora.
Vlade su sazvale hitnu sjednicu broj taj i taj i napraviće strategiju koja će biti objavaljena u "Službenim novinama" broj taj i taj... Na nečiji grob onaj ko mu je znao ime, želje i nadanja, donijeće ruže, ali to niko neće zabilježiti u novinama i vijestima jer ljudi ne vole da čitaju i gledaju tako obične i dosadne stvari.