Ponude za kupovinu većinskog paketa akcija "Telekoma Srpske" na juče zaključenom tenderu podnijele su dvije kompanije "Telekom Austrija" i "Telekom Srbija".
Vlada RS će se o najboljoj ponudi izjasniti nakon što dobije izvještaj Komisije za sprovođenje tendera, čiji je zadatak ocjena i rangiranje pristiglih ponuda.
Imajući u vidu da je premijer RS Milorad Dodik nebrojeno puta istakao da Vlada neće razmatrati ponude ispod 400 miliona evra, za očekivati je da nijedna od zainteresovanih kompanija nije odredila manju cifru.
Ukoliko sve protekne po očekivanjima i `Telekom Srpske` dobije novog vlasnika, a za sada nema nijednog razloga da tako ne bude, interesantno će biti pratiti kako će se odvijati dva procesa koja iz toga proizilaze, a koja mogu u značajnoj mjeri uticati na kvalitet života građana RS i BiH.
Prva se odnosi direktno na tržište telekomunikacija u BiH, koje bi očekivanim ulaskom jakog igrača moglo biti uzdrmano iz temelja. Usljed njegovog snažnog nastupa počela bi da se mijenja dugogodišnja de facto nacionalna podijeljenost tržišta na srpski, bošnjački i hrvatski dio. Da bi ostvario ekspanziju budući vlasnik `Telekoma Srpske` moraće sniziti postojeće cijene usluga, što bi išlo u korist svih bh. građana. To bi, naravno, s druge strane, ugrozilo postojeće pozicije druga dva bh. operatera - `BH telekoma` Sarajevo i HT Mostar, za koje se procjenjuje da neće biti u stanju pratiti poteze (barem istim tempom) jakog konkurenta.
Privatizacija `Telekoma Srpske`, takođe, može predstavljati kamen temeljac budućeg privrednog razvoja RS. Ulazak najmanje 400 miliona evra označava početak velikog investicionog poduhvata, koji, prema planovima Vlade RS, obuhvata i privatizaciju naftne industrije, prije svega brodske Rafinerije nafte, zatim, izgradnju novih termoelektrana u Gacku, Ugljeviku i Stanarima, te gradnju mreže autoputeva i brzih puteva dužine 400 km.
Da bi se očekivani razvoj uistinu i desio, Vlada će izuzetnu pažnju morati posvetiti projektima u koje će se usmjeravati dobijeni novac od prodaje `Telekoma`. Prema nekim najavama, značajan dio sredstava uložiće se u zapošljavanje i stanogradnju za potrebe mladih ljudi. Kako je zapošljavanje nemoguće bez rasta industrijske proizvodnje i stvaranja novih vrijednosti, neophodna je podrška proizvodnim izvozno orijentisanim preduzećima, te privrednim granama u kojima RS ima komparativne prednosti u odnosu na okruženje. To se, prije svega, odnosi na energetiku, prehrambenu industriju, drvopreradu, te zimski, sportsko-rekreativni i banjski turizam. Dio sredstava neminovno će se morati usmjeriti i u reformu penzionog sistema kao vjerovatno najskuplji i najbolniji reformski proces koji nam slijedi.
Jedno je neosporno - pred RS je šansa za privredni nepredak koja se mnogim zemljama dešava samo jednom u istoriji. Zato je i mogućnost uspjeha, ali i kraha cjelokupnog investicionog projekta, sudbinskog karaktera.