Opća bolnica "Prim. dr Abdulah Nakaš" u Sarajevu dobila je novog direktora, što je dodatno zavadilo dvije najjače političke stranke kod Bošnjaka. Nakon 21 godinu sa čela ove ustanove otišao je, ne svojom voljom, Bakir Nakaš, po čijem se bratu i zove bolnica.
Da Bakira Nakaša na direktorskoj poziciji nije naslijedila Sebija Izetbegović, vjerovatno bi se sada moglo čitati, slušati i gledati o rezultatima njegove višedecenijske vladavine u Općoj bolnici, ali i o silnim obećanjima novog menadžmenta. Budući da je Nakaša na tronu zamijenila, ni manje ni više, nego supruga zamjenika predsjednika SDA i člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, u glavnom gradu BiH otvoren je front. Na jednoj strani su Nakaš, njegovi simpatizeri i politički pokrovitelji, koji su danima mobilisali Sarajlije i Sarajke da izlaskom na ulice i potpisivanjem peticije spriječe SDA "da uništi bolnicu postavljanjem nesposobne Sebije Izetbegović". Apelovalo se na bivše, sadašnje i potencijalne pacijente da ne zaborave svog direktora i doktora dobročinitelja i da združenom akcijom zaustave politička imenovanja i nepotizam. Sa druge strane fronta, mnogo manje bučni, predstavnici Upravnog odbora Opće bolnice i Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo odgovarali su i ponavljali da je Izetbegovićeva bila najbolja od četvoro prijavljenih na konkursu. Bolja i od Bakira Nakaša, koji se ponovo prijavio za direktorsku poziciju i još jedan četvorogodišnji mandat iako za godinu ispunjava uslove za punu penziju - 65 godina života i 40 radnog staža.
Najbliže istini je ono što svjesno prešućuju "zaraćene strane". Da li je na izbor Izetbegovićeve presudno uticao politički uticaj njenog muža čija je stranka na vlasti u KS? Bilo bi djetinjasto tvrditi suprotno. Je li ocijenjena najboljom samo zbog uticajnog supruga ili u svojoj biografiji i glavi ima i nešto vrijedno respekta? Pravi odgovor na ovo pitanje, nažalost, ne možemo dobiti jer konkursnu proceduru nije provodila vjerodostojna komisija, odnosno Upravni odbor, nego nekolicina ljudi kojima članske karte SDA rogobatno vire iz džepova. Predsjednik UO Opće bolnice, ključna karika u procesu izbora direktora, je Halid Ganija. Za ovu poziciju nije ga preporučilo samo njegovo dugogodišnje "medicinsko" iskustvo rada u policiji, nego i članstvo u Savjetu SDA za odbranu i sigurnost. Toliko o kredibilitetu onih kojima bismo trebalo da vjerujemo na riječ kad tvrde da je Izetbegovićeva objektivno bila najuspješniji kandidat. Možda Izetbegovićeva zaista posjeduje respektabilne menadžerske sposobnosti, no to je nakon ovakve kadrovske lakrdije postalo potpuno nebitna sitnica.
Da li je postavljenje supruge drugog čovjeka SDA za direktora zdravstvene ustanove prvi i jedini primjer političkog imenovanja u javnim institucijama i preduzećima? Bakir Nakaš bi iz prve ruke i ličnog iskustva mogao posvjedočiti da izbor Sebije Izetbegović nije nikakav izuzetak. Ako se u 2013. godini, u vrijeme kad država polako prihvata standarde naprednog ostatka svijeta, stranačkom direktivom biraju "najbolji", kako li se to tek otvoreno radilo ratnih godina kad je Bakir Nakaš postao direktor i tu opstajao svih poratnih-divljih godina? Je li opstao duže od dvije decenije isključivo zato što među ljekarima u Sarajevu nije bilo boljeg menadžera od njega ili i zato što se znao prilagoditi promjenama pa sa svakom vlašću (najduži staž u Sarajevu još ima SDA) gradio odnose zbog kojih su donacije neprekidno stizale u "njegovu"bolnicu.
Nije dovoljno reći da je neko cijeli rat i poslijeratni period bio direktor bolnice i očekivati da mu to obezbijedi doživotni mandat. Ne bi trebalo da bude ni dovoljno to što ste žena s prezimenom koje otvara najvažnija vrata u Sarajevu pa da u tom istom Sarajevu upravljate čime god hoćete. Ne bi trebalo ni da bilo ko bude kažnjavan zbog svog prezimena i sprečavan da napreduje u poslu koji odlično radi
Njegovi simpatizeri i politički zaštitnici, koji žele da Nakaš uzurpira mjesto nekom mlađem i sposobnijem (možda i sposobnijoj) umjesto da ide u zasluženu penziju kako i zakon nalaže, na ulicama ponavljaju laž da je njihov heroj smijenjen zato što nije ničiji. Smijenjen nije; istekao mu je mandat pa je novoj kantonalnoj vlasti, iz koje je SDA izbacila SDP, dobro došlo da mijenja sve što poželi. Koliko je Nakaš ničiji može se letimično provjeriti i na veb stranici sarajevske opštine Centar čiji načelnik (SDP) svake godine izdašne donacije daje upravo Općoj bolnici. Uz pouzdanog donatora i redovan priliv novca iz fonda Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, lagodno je biti menadžer i hvaliti se činjenicom da je bolnica samo milion maraka u minusu dok druge ne znaju ni koliko i kome sve duguju.
Problem u Nakaševom životu nastao je zbog toga što su i neki drugi ljekari, svjesni pogodnosti upravljanja javnim zdravstvenim ustanovama, poželjeli da se okušaju. Nema neizvjesnoti hoće li biti dovoljno pacijenata za koje stiže novac iz Zavoda, skupocjenu opremu finansiraju donatori, možete zapošljavati, otpuštati, ucjenjivati stalnim obnavljanjem ugovora na određeno... Sve te privilegije, ako vam se posreći, možete uživati godinama i decenijama uz vječno zahvalne pacijente koji kod nas nikako da shvate da ljekari nisu božanska bića nego tek ljudi koji odgovorno ili neodgovorno rade svoj posao. Jednako bi trebalo gledati i na ljekare/direktore koji raspolažu javnim novcem; po rezultatima i sposobnosti. Nije dovoljno reći da je neko cijeli rat i poslijeratni period bio direktor bolnice i očekivati da mu to obezbijedi doživotni mandat. Ne bi trebalo da bude ni dovoljno to što ste žena s prezimenom koje otvara najvažnija vrata u Sarajevu pa da u tom istom Sarajevu upravljate čime god hoćete. Ne bi trebalo ni da bilo ko bude kažnjavan zbog svog prezimena i sprečavan da napreduje u poslu koji odlično radi.
Ostala dvojica kandidata za direktora sarajevske Opće bolnice kao da su u zemlju propala. Zbog njih niko ne poziva na ustanak, niti objašnjava zašto su ispali iz igre. Tako završavaju ljudi koji još vjeruju kako se konkursi raspisuju da bi se moglo birati najboljeg pa u te trke ulaze bez neophodne političke logistike.*