Vijest da je Andrej Nikolaidis, savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore, za javnost i kulturu (kakve li ironije!), izjavio "da bi civilizacijski iskorak bio da je upotrijebljen eksploziv u dvorani 'Borik', u kojoj su glavari, duhovnici i umjetnici proslavljali 20 godina Srpske" i da bi to bio "za BiH istinski istorijski iskorak", treba da duboko uznemiri svakog civilizovanog građanina ove planete.
Priželjkivati terorizam i tvrditi kako bi upotreba eksploziva bila "istinski istorijski iskorak za BiH" može samo bolestan i opasan um. Da je Nikolaidis ovo izgovorio u Americi već bi bio uhapšen kao neko ko ohrabruje terorizam i nikada više se za njega ne bi čulo.
Mržnjom unakaženi Nikolaidis je dobar povod da se ukaže na fenomen sociopatije u javnom prostoru koji naše društvo (društva!) vodi u nepredvidivu katastrofu. Radi se o moralnom zlu koje je ovladalo javnom sferom i koje ovo društvo gura na rub potpunog (samo)uništenja. Tačnije rečeno, radi se o bolesnim ljudima koji su u posjedu društvene moći i čije javno djelovanje otvara prostor za širenje psihopatije na ljude nad kojima imaju takvu moć.
Novija naučna istraživanja pokazuju da je danas u svijetu znatno više psihološki bolesnih osoba nego zdravih. "Ukoliko je psihopata na položaju političke vlasti, on ili ona će izazvati epidemiju kod ljudi koji u suštini nisu psihopate", kaže jedan od istraživača sociopatije (Laura Najt-Jađik). Kako prepoznati ovu vrstu opasnosti? Šta su osobine sociopata koji nas ugrožavaju?
Istraživač Marta Staut, koja je dugo radila sa žrtvama psihopata, u knjizi "Sociopata pred vratima" zapisuje: "Zamislite, ukoliko to ikako možete, kako bi izgledalo nemati savjesti. Nemati ni trunke savjesti, nikakav osjećaj krivice ili žaljenja šta god da ste učinili, nikakav osjećaj za dobrobit nepoznatih ljudi, prijatelja, pa čak ni članova porodice. Zamislite da vas nikada ne muči osjećaj srama - nijednog trenutka u životu - bez obzira na to koliko ste sebični, lijeni, štetni za druge ili nemoralni. Zamislite da vam je pojam odgovornosti potpuno nepoznat...". E, upravo odsustvo savjesti i odgovornosti za druge su pokretačka snaga sociopata koji nas nemilosrdno guraju u ambis. "Oni koji uopšte nemaju savjesti, zasebna su grupa, nezavisno od toga da li su tirani-ubice ili samo okrutne socijalne štetočine. Prisustvo ili odsustvo savjesti je duboka ljudska podjela, vjerovatno značajnija od inteligencije, rase ili pola", zaključuje Stautova.
Mržnjom unakaženi Nikolaidis je dobar povod da se ukaže na fenomen sociopatije u javnom prostoru koji naše društvo (društva!) vodi u nepredvidivu katastrofu. Radi se o moralnom zlu koje je ovladalo javnom sferom
Ne bi se Stautovoj ništa posebno moglo dodati. Zaista, kako drugačije objasniti psihologiju ljudi koji prizivaju terorizam kao način rješavanja problema koje oni doživljavaju kao probleme, osim odsustvom svake savjesti i društvene odgovornosti? Kako objasniti psihički sklop ljudi koji za obilježavanje godišnjice Republike Srpske pripreme serijal priloga najcrnje sadržine sa porukom da Srbi pripadaju "genocidnom kulturnom modelu" koji postoji posljednjih 200 godina, osim potpunom prazninom u njihovoj psihi i odsustvom osjećaja elementarne odgovornosti? Samo teško bolestan um može doći na takvu ideju i na takav način generalizirati istorijske zakonitosti u trajanju jednog naroda.
Fenomen sociopatije mora biti predmet interesovanja kriminologije, penologije i kriminalne politike zbog toga što psihopata s polugama društvenom moći ugrožava fundamentalne društvene vrijednosti. U bolesnoj mržnji nalazi se koncentrat patološke težnje za djelovanjem. Kada psihopatska ličnost dobije mogućnost da takvu mržnju javno širi ona dolazi u situaciju da nalazi krug istomišljenika i pristalica koje podstiče na destrukciju i koji njoj samoj daju podsticaj za još destruktivnije djelovanje. Na taj način se uvećava predatorska glad za onim što psihopata stvarno želi. Zbog toga je javno sijanje mržnje samo korak do aktivnog djelovanja prema objektu mržnje.
Javna legitimizacija terorističkih težnji, kako to čini Nikolaidis, i širenje nacionalne, vjerske ili bilo koje druge mržnje i netrpeljivosti, kako to u posljednje vrijeme slušamo i gledamo u nekim medijima, moraju biti definisane kao kriminogene aktivnosti na koje društvo ima pravo reagovati. Javno izražavanje ovakvog mišljenja ne može biti podvedeno pod konvencijsko pravo na slobodu izražavanja u demokratskom društvu jer se demokratska društva zasnivaju na ravnopravnosti, toleranciji, kulturi dijaloga i drugim ličnim i kolektivnim pravima koja pozivanje na terorizam i govor mržnje najdirektnije ugrožavaju. Sociopatija u javnoj sferi predstavlja zlo velikih razmjera i ono mora biti zaustavljeno. Osnovne vrijednosti moralnog učenja moraju biti sačuvane. Demokratsko društvo mora imati efikasne mehanizme za sprečavanje zloupotrebe konvencijskih i ustavnih prava ukoliko želi da očuva civilizacijske vrijednosti. Krivičnopravni odgovor je jedan od načina reagovanja na ovu demonsku igru.
(Autor je sudija Suda BiH)