Drakonskom presudom sudije Mirze Jusufovića u Sudu BiH završeno je prvo suđenje za terorizam. U sudnici dupke punoj novinara i sa do sada nezabilježenim interesom javnosti, Mirsadu Bektaševiću, Abdulkadiru Cesuru i Bajri Ikanoviću izrečena je presuda od ukupno 37 godina zatvora.
Mladići dugih brada, ali nažalost kratke pameti, dugi niz godina imaće dovoljno vremena da koriguju svoju pogrešno protumačenu vjeru, koju su umjesto činjenjem dobrih djela željeli da pokažu tako što će se negdje u svijetu, ili čak i na ulicama naših gradova, raznijeti eksplozivom sa željom da za sobom na onaj svijet otpreme što više nevinih ljudi.
Od samog hapšenja osuđenih terorista kompletna istraga i saradnja svih sigurnosnih institucija na ovom slučaju prošle su u začuđujuće dobroj koordinaciji, što je rezultiralo kvalitetno obavljenim poslom koji se nije zadržao u okvirima BiH, već je omogućio hapšenja i sprečavanja napada u nekim zapadnoevropskim zemljama. U moru neriješenih ubistava i nerasvijetljenog kriminala, policijske strukture su u ovom slučaju pokazale veliku dozu profesionalnosti i reagovale kako to dolikuje pravim čuvarima reda i poretka.
I sama pomisao o tome šta bi se desilo da se ovoj istrazi nije prišlo ozbiljno i da su mladići uspjeli u svojoj namjeri da se negdje raznesu djeluje zgražavajuće. Osim ljudskih žrtava, jednako bi boljela činjenica da je i BiH počela da se svrstava rame uz rame s ostalim zemljama gdje ima mnogo onih kojima je terorizam smisao života. Okončanjem ovog procesa i efikasnom reakcijom sistema u BiH, naša zemlja (barem za sada) izbjegla je sudbinu da se stavlja u isti kontekst sa državama-izvoznicima terorista.
Sudski proces je prošao, za uslove u Sudu BiH, izuzetno efikasno i bez puno prenemaganja. Pronađeni su dokazi, osumnjičeni pohapšeni, a tužilac je, umjesto da razglaba sa medijima, u miru vješto pleo mrežu oko terorista, na kraju ih uputivši na dugotrajno razmišljanje o tome kako jedna greška u životu može imati dugogodišnje posljedice.
Iako advokati osuđenih kao razloge određivanja velike kazne navode pritisak zapadnih diplomata, te opšti trend `hajke protiv muslimanskih terorista`, obični građani, kojima je kriminala preko glave, još su radikalniji pa se tako u Sarajevu često može čuti i prizivanje smrtne kazne kao najboljeg rješenja za ovakve slučajeve.
Međutim, činjenica je da se na mnoge zločine (o veličini i težini pojedinih zločina teško je raspravljati) gleda previše blagonaklono. Bilo bi lijepo kada bi jučerašnja presuda bila znak da će od sada sudije više gledati na otežavajuće okolnosti, te da će prestati tetošenje kriminalaca i zločinaca, koji kao uvrijeđene mlade štrajkuju glađu zbog svojih `prava`, iako su oni obespravili mnoge.
Vjerovatno je želja svih građana poštenih namjera u ovoj zemlji, bez obzira kojoj naciji, vjeri, političkom ili bilo kojem drugom opredjeljenju pripadaju, da se i ostale sudije ugledaju na ovu presudu i profesionalno vođen proces.